plivalište jedne delfinke

29.10.2004., petak

....psssssst

.....ne mogu razgovarati ni sa kime. nemam inspiracije za pisanje. nemam volje za ništa. ne jedem, ne kuham, ne perem, ne peglam, ne čistim....tako već danas 6. dan.

možda se situacija popravi do utorka.

ugodan produženi vikend vam želim.
- 10:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.10.2004., četvrtak

...ah...

...danas želim biti ovdje...



...ili ovdje...


- 09:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.10.2004., petak

Dogodilo se na današnji dan - 22. listopad

1793. - Francuz Jacques Garnerin proslavio se kao prvi čovjek koji je redovno skakao padobranom. Prvi put je javno nastupio u Parizu na današnji dan 1793. godine, i tom prilikom je uspješno skočio sa visine veće od 600 metara.

1811. - Rođen je Franc List, mađarski kompozitor, pijanista i dirigent, jedan od najutjecajnijih i najistaknutijih muzičara svoga vremena. Nenadmašan kao pijanista, uživao je svjetsku reputaciju. Dao je novi pravac muzici 19. stoljeća, naročito uvođenjem programske muzike.

1887. - U redu za patente u New Yorku, dotad nepoznati pronalazač Nikola Tesla prijavio je šest izuma - asinhroni motor, obrtno magnetno polje, višefaznu naizmjeničnu struju, način izrade motora za višefaznu struju, generator i transformator. Izume je 1888. otkupila firma "Vestinghaus" i njihovu primjenu prikazala na svetskoj izložbi u Chicagu 1893.

1964. - U Šibeniku rođen velikan hrvatske košarke Dražen Petrović. Još kao dječak zavolio je košarku. Sa šesnaest godina postao je igrač Šibenke, s nepunih osamnaest nastupa za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije. Godine 1984. prvi put sudjeluje na Olimpijskim igrama, gdje se okitio prvom od tri olimpijske medalje. U dresu Cibone, zajedno s bratom Aleksandrom, osvaja sve kupove i prvenstva. Madridski Real doveo ga je u svoje redove, zatim je kao jedao od prvih europskih profesionalaca u NBA ligi. Nakon četiri NBA sezone spremao se vratiti. U srcu su mu bili Šibenik, Zagreb, Hrvatska. Njegovo je posljednje počivalište u tišini Mirogoja, a središte Zagreba, trg i sportska dvorana Dražena Petrovića zauvijek će podsjećati na tog sportaša.
Poginuo je u teškoj prometnoj nesreći pokraj bavarskog grada Ingolstadta 7. lipnja 1993. godine.
Bila je to šokantna vijest za tisuće ljudi, sportaša i sportskih zaljubljenika diljem svijeta, jednako u Europi i Sjedinjenim Državama, gdje ga i danas mnogi smatraju najvećim europskim košarkašem u povijesti. Ingolstadska policija objavila je priopćenje u kojem objašnjava tragične okolnosti pod kojima se dogodila nesreća. Toga popodneva po kišnoj i skliskoj autocesti kamion-tegljač njemačkih registarskih oznaka pokušavao je izbjeći nalet na osobni automobil u svojem traku. Vozač tegljača izgubio je kontrolu nad vozilom koje je probilo zaštitnu ogradu na sredini autoceste i prepriječilo se preko sva tri traka suprotnog smijera. U tom je trenutku iz pravca Frankfurta velikom brzinom dojurio Golf i udario u tegljač. Na mjestu nesreće poginuo je Dražen Petrović, a vozačica Golfa, njemačka manekenka, te druga suputnica, turska košarkašica teško su ozlijeđene.

- 11:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.10.2004., srijeda

poplava u glavi

Danas sam zbilja dobre volje od jutra. Za posao sam nabacila minjak tak da se škvadra malo ušlagira. Nisam im već dugo dizala tlak, pa, eto, danas imam volje. Šalim se. Obično sam u nekom neformalnijem izdanju a danas me spopalo da obučem suknju. Tim više što je danas vani prilično toplo.
Veselim se vikendu (nemam baš nikakav specijalan razlog, ali eto nek se bedak veseli :-) )


Vidim da sam pomalo nesuvisla. Kad počnem ovako skakati sa teme na temu znam da mi mozak radi 100 na sat i iz sekunde u sekundu misli lete s jedne strane na drugu. Posla ima puno i puno toga mi se danas mota po glavi. Stoga je bolje da otplivam dalje.


aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.........evo sunca! upravo je ušetalo u moj ured.

- 14:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.10.2004., utorak

delfinka kao medo

Baš sam danas pospana. Uspjela sam se malo razbuditi kada je granulo sunce. Otvorila sam prozor da uđe svježi zrak. Sad je malo bolje. Osjećam se kao medo pred dolazak zime. Postajem troma kako dolazi hladnije vrijeme i osjećam kao da ću zaspati zimski san. A baš bih i mogla. Imam toplu jazbinu, prepunu smočnicu i dobro društvo za hladne zimske dane. I sada kada se delfinka pretvorila u medu, zima može početi. ;-))
- 13:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.10.2004., ponedjeljak

.............plivam dalje..................

Na žalost...NIŠTA NOVO. Nisam radila novi test – nije bilo potrebe jer su mjesečni problemi, zagarantirani svakoj ženi po majci prirodi, zakucali opet i na moja vrata. U subotu još uvijek nisam shvaćala, nije mi do mozga stiglo, jer sam očekivala da je prvi test lažan. Nada je postojala do samoga kraja. Provela sam besanu noć. Budila se, vrtila po krevetu i napokon pred jutro, izmorena i razočarana zaspala. Ružni snovi su me mučili. Kasno sam se probudila. Zakoniti je otišao u trgovinu a ja sam sa bolovima u trbuhu sjedila na trosjedu i gledala neki film na TVu. Nisam razmišljala o svojem stanju a onda odjednom....URNEBES!!
Ridala sam i plakala do besvjesti. Nisam se mogla zaustaviti. Kao da se sav jad ovoga svijeta sručio na mene, kao da netko uključio tajni prekidač u meni za koji niti ja sama nisam znala da postoji. Počela sam se gušiti u plaču, nisam mogla disati i u nekoj izmaglici odbauljala sam do kupaonice i pokušala zaustaviti ridanje poljevajući se hladnom vodom. Ništa nije pomagalo. Nisam mogla prestati – nisam znala prestati. U cijeloj ovoj erupciji osjećaja sjetila sam se i svojeg supruga i nadala se samo da neće stići kući prije nego se ja smirim. Na moj užas nisam ga niti čula kad je ušao u kupaonicu a kamoli u stan. Jadan je bio u takvom šoku a ja se još uvijek nisam uspjela zaustaviti. Nije razumio što se desilo. Svako njegovo pitanje mene je tjeralo u još veći plač. Na jedno od njegovih pitanja što mi je, jedino što sam uspjela propentati bilo je: „Došlo mi je“. Blesavo ili ne nisam znala što da mu kažem a da i njega ne opteretim svojim gluparijama iako je šteta već bila počinjena.
Kao da se nebo i zemlja otvoriše.
Trebalo mi je čitav dan da se smirim. Suprug je učinio sve da me vrati u normalu. Rezveseljavao me, nasmijavao, češkao, mazio, ljubio...Nudio me hranom, puštao filmove. Prošetali smo, popili čaj i pojeli kestene. Divan je.......znam da to ovdje nikada nisam rekla ali zbilja ga jako volim.
Nismo o tome razgovarali. Nisam mogla. Osjećala sam se poprilično glupo.
Sada sam dobro i pomalo mi je neugodno zbog cijele situacije. Ne sjećam se kada sam posljednji puta plakala. Ima već nekoliko godina a sada kao da je mali vražićak čekao da meni dođe voda do grla i otvorio je slavinu.
Sada sam dobro i ovaj moj „slom“ sada se čini pomalo smiješan. Nema veze. Već sam to zaboravila. Već planiram dalje i veselim se rezultatima. Neću vas više zamarati svojim životnim spoticanjima. Sljedeći puta javim samo dobre vijesti. Plivam dalje!

- 11:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.10.2004., petak

......pustite me da plačem.....

Evo me nakon dugo vremena. Nisam imala živaca napisati i jedan jedini redak. Posljednjih desetak dana za mene je bilo prepuno nervoze, nadanja i iščekivanja. Po svemu sudeći, ako je ono „sve“ jedan običan Plivin test, nije se ostvarilo moje očekivanje. A imala sam sve simptome! Eh šta ti je ljudski mozak.
Toliko sam toga proživljavala i toliko različitih emocija u isto vrijeme. Jaka se želja miješala sa mojim starim strahom i sa druge strane željom da sve to nije istina. Tijelo je počelo reagirati opasno očekivano na isto tako „očekivano“ stanje. Čak i sada, dva dana nakon što se u maloj kućici pojavio jedan debeli crvenkasto smećkasti minus, ne prestaje mi tijelo reagirati onako kako bi to bilo normalno u situaciji da se umjesto ružnog minusa pojavio plus.
Ne mogu opisati onaj grozan osjećaj nevjerice i razočaranja kad sam nakon dugih pet minuta čekanja ugledala ono što nisam uopće očekivala. Nisam mogla vjerovati! Još uvijek ne vjerujem! Simptomi su ostali a ostao je i onaj minus urezan u mom sjećanju. Sada me muči misao da sam propustila svoju priliku i da sam zašla u godine kada je sve puno teže ostvariti. Ne spavam već danima. Razočaranje me guši i još uvijek u vrlo maloj mjeri ne vjerujem da je test točan. Kupila sam novi. Ukoliko se sutra situacija ne promijeni u nedjelju ću pokušati ponovno. A nadam se da se neće promijeniti.
Onaj me minus totalno izbacio iz tračnica. Samo o tome razmišljam. Moj se život vrti samo oko tog minusa. Ne mogu prestati razmišljati o tome. Uhvatila me depresija a vrijeme vani mi samo odmaže. Crnilo, kiša, sjeta, suze, petak...........volim petak.
Jesam li propustila posljednji vlak za budućnost?

- 09:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.10.2004., ponedjeljak

....bez volje i bez naslova....

oko te gleda Danas sam totalno indisponirana. Već je prošlo deset sati a ja nikako da počnem nešto raditi. Ne mogu. Osjećam se potrgano. Berba je bila naporna i ovaj se vikend stvarno nisam odmorila ama baš ništa, a povrh svega još me i zakoniti toliko naljutio da ne razgovaram s njim (ne bih o razlozima). Da budem potpuno iskrena, nije me toliko u pojam ubilo obiteljsko okupljanje oko trsova a što povlači za sobom zamazane ruke, blatnjave cipele, musave hlače, flekave majce, puna kosa smeća sa brajdi, bolne noge i kičma te apsolutni umor u 9 sati navečer. ON je taj krivac. Živčana sam zbog njega. Nije više na tankom ledu već je potonuo do dna.

Neću više ništa govoriti jer mi se tlak lagano diže....a jel' te, nije baš zgodno da na poslu izgledam ko' razjarena tigrica i grizem sve oko sebe zbog jednog običnog....... ma.....MUŽA.

- 10:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.10.2004., petak

veseli i zdravi bili.....mošteka si malo spili

Joooooj, ljudi moji kaj mene čeka ovaj vikend!!!
Berba (zna se čega). Stvarno to mrzim! I još je prognoza kiša. BLJAK
Jebeš takav vikend kad se umoriš ko' stoka a onda te, iza čoška, dočeka ponedjeljak i PUF.....već moraš na posao. Dođe mi da plačem. Još da ga barem pijem......ajde ne bi bilo bed al' ovak. Jebeš solidarnost na djelu u obitelji. I kaj sad? Mogu jedino iz toga pokušati izvući ono najbolje (još samo da shvatim što bi to moglo biti). AHA.... druuuuuženjeee. Obiteljsko sakupljanje Dionizijevog zlata i trkeljanje gluparija.
Ah valjda mi neće skočiti živac u pola posla. Nemam niti volje niti želje za takve vrste radnih akcija.

- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>