Ispričavam se na dosadašnjem nepisanju, bila sam u nedostatku interneta i inspiracije.
Imam jedan od svojih standardnih every-once-in-a-whilemeltdowna na granici sa ili totalnim rock bottomom ili totalno oslobadajućom spoznajom da je život sranje i da ga moraš živit najbolje kako možeš. Pa pardonirajte ako sam dosadna i dramatična. Jebiga, uvik sam takva, trpite.
Zanima me, što radite sa uspomenama? Gdje ih držite? Pogotovo One uspomene na ružnija vremena i pogreške, bilo vaše, bilo tuđe. Da li ih bacate u nadi da ćete sve zaboraviti ili ih držite blizu sebe da vas konstantno podsjećaju da ih ne smijete/ne želite ponoviti? Ili ih držite skrivene jer jednostavno ne želite misliti na to?
Ja sam, pogađate, hrčak, jedna od onih koja ništa ne zaboravlja (osim važnih stvari, lica/imena ljudi i svog broja mobitela ) i koja živi u prošlosti. Moj život pun je uspomena, sitnica, papira, računa, sećerića, žlica (don't ask ) i svih inih pizdarija iz vremena p.n.e. Moja stara soba kod roditelja je (u nedostatku boljeg izraza) skladište sranja. Teška srca bacam išta. Mobitel mi je pun starih poruka i brojeva ljudi kojih se ili ne sjećam ili se ne želim sjećati. Ipak ništa ne mogu brisati. Znam da imam problem.
Pomozite mi.
Uglavnom, dopizdilo mi je i želim se svega riješiti, živcira me i frustrira, pa skupljam snage da sve odjebem i bacim. Želim biti The Fuck It teta. (hvala RozimKozama)
Kako se vi nosite sa svojim (ili barem mojim) psihičkim nestabilnostima uzrokovanima nedostatkom mjesta i viškom uspomena, a manjkom memorije?
I ispričavam se na melodramatičnosti i patetičnosti, očito sam i to zaboravila ostaviti u tinejđerskim danima.
Ovaj blog bit će o svemu, ali najviše o mom šopingolizmu (koji u zadnje vrime pokušavam kontrolirati). (i to uglavnom neuspješno )
U biti, ipak ću pisati najviše o muzici, bez koje ne mogu nikad i modi/kozmetici koje jednostavno obožavam. Ovdje ću pisati svoje wish-liste, shopping liste, možda čak i pokoji DIY ako me ikad uhvati nelijenost i kreativnost u isto vrijeme. I moje preporuke stvari koje volim od rumenila do traktora (karikiram ).
Ako nemate na pretek vremena u životu, nemojte se ni truditi čitati ovaj blog koji će biti jaaaaaako time-consuming i pun gluposti, često loše napisanih.
I oh, da. Često će neke stvari koje ne želim reć naglas biti napisane nevidljivim fontom.
(koji u zadnje vrime pokušavam kontrolirati). 
(i to uglavnom neuspješno 
