Moji mali koraci...

četvrtak, 25.02.2010.

Svijet i Nebo u meni....




MOJSIJE
-Ne ogovaraj nikoga, nego reci: Bog poznaje svakoga. Nemoj se slagati s ogovaračem niti se zajedno s njim smij u njegovu ogovaranju, ali nemoj ni mrziti onoga koji ogovara svoga bližnjega. To znači ne suditi. Nemoj imati kojega čovjeka za neprijatelja i nemoj držati neprijateljstvo u svome srcu. Nemoj mrziti onoga koji je neprijateljski raspoložen prema bližnjemu. Evo što znači mir. .“

Korizma je...vrijeme obrata...vrijeme dano da radimo na sebi....
...vrijeme u kome bi trebali sići u svoje dubine...
...zastati...utihnuti...i zagledati se u svoju dušu....

A tu ..unutra..nema čega nema.....
Ljudskost poskakuje...i voljela bi utihnuti taj slabašni glas Božji...
...koji tako jasno kazuje ...kako bismo trebali živjeti...

Na svakom koraku oko nas ljudi...
...tisuću prilika za odvraćanje pogleda od sebe...
...i naginjanja nad tuđe duše.....
...kojima tek sjene možemo nazirati...

Što li je duša...do bezbroj nevidljivih niti....
...i možemo li ijednoj prići do njenih dubina.....
...možemo li mi ikoju... svojom tamom osvijetliti...
...da sve u njoj bude vidljivo...???

Teško je čovještvu u nama...
...sa Nebom ...položenim u najdublju školjkicu naše duše...
...koje tinja...
...i koje se svako malo razgori......kad to čovještvo zaigra svoj ples...
...pa guši Nebo...gomilom kamenja koje pritisne dušu...
...kada se obruši na nj....pokrenuto jezikom...


Ljudskost je slaba....i ne čudi se tome...
...zato te molim Gospodine...
...pomozi mi zalupiti vrata svakoj novorođenoj misli...koja nije potekla od Tebe...
..pomozi mi naučiti otvarati vrata Tebi....
...dozivati te ...kada valovi prekrivaju mir...
...i vjerovati ...da gaseći svijet u sebi....
...otvaram prostor u koji ulaziš Ti...
Ti...koji ljubiš u meni...
...Ti...koji opraštaš u meni...
Ti...pred čijom ljubavlju i milosrđem...
...umire svaka moja želja za pravdom...kojoj težim...
Ti...pred čijim očima ...moja ruka ostaje u zraku nesposobna baciti kamen...
Ti...kojeg moje dubine prepoznaju kao jedinog ...
...za koga je vrijedno umirati sebi....

Dođi Isuse...
...požuri ...dok su moje ruke ispružene...
...i vrata srca otvorena...
...jer...krhka je moja volja...i korak čezne za sigurnošću koju poznaje...
...požuri....dok Nebo u meni drhti od čežnje za Tvojim dodirom...
..koji jedini može donijeti mir ...

25.02.2010. u 13:47 • 21 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.