Mama zna najbolje

subota , 18.08.2007.

"Draga moja kćeri, sjedni da razgovaramo" - reče ona jednog jutra, dok je Slađana uzimala staklenu posudu s ocijeđenom kavom iz filter-aparata. Slađana je bila sretna i zadovoljna sedamnaestogodišnjakinja. Već odavno je prihvatila svoj život s majkom kao njihov univerzum. Njena majka je bila jaka žena i vrlo sigurna i čvrsta u svemu što je radila. Njoj je bilo jako dobro s njenom majkom. Nekada je bilo vrlo dobro i to što s mamom nije bilo puno priče. Bilo je samo onako kako ona kaže, a na kraju je to bilo dobro.
Sjela je za trpezarijski stol i desnom rukom poravnala ručni rad majke ispod vaze s cvijećem. Podigla je svoje snene oči preko ruba šalice, koju je prinijela usnama.
"Say, mamy!" - reče.
"Ah, ove mladeži, nitko više ne govori hrvatski!" - pomisli Suzana, gledajući sigurnim pogledom svoju prelijepu jedinicu.
"Mila moja. Ovaj put razgovaramo kao dvije velike cure. U zadnje vrijeme vidjela si stanje na karticama nije baš bajno. I mama ti mora nešto reći. Posla imam sve manje. Bez obzira što još dobro izgledam, nekako nas ovo globalno vrijeme gura u "staro gvožđe" iako smo na polovini života. Svuda traže "mlado meso", a mi "stari" smo nagrabusili. Milo moje, nešto bih ti predložila. Knjiga ti baš nije draga, jedva sam ti sredila prošle godine bez popravnoga. Sutra i kad završiš, nema kruha iz tvojih ruku. Mama ti predlaže da nastaviš s mojim poslom, jer nećeš oskudijevati ni u čemu. To je dobro plaćen posao." - reče ona i povuče dim cigarete.
Slađana ju je tupo gledala s druge strane stola. Nije imala što reći.
"Mama će te jedno vrijeme podučavati kako da postaneš najbolja u tom poslu." - dodade ona.
Što da kaže mami. Zbilja su živjele dobro. Sjetila se one noći kada su ležale zagrljene u krevetu i ona plakala kad je prvi put vidjela. Milovala joj je mama tada kosu i pričala dugo u noć o svom životu. Tada joj je i rekla za ujku Franju kada ju je prvi put zlostavljao. Nagovarala ju je da ode na policiju i prijavi ga, ali mama nije htjela skandala. Rekla joj je da je duboko u sebi zakopala svoje odrastanje i ne želi ponovno patiti. Ona je tada zamrzila tog čovjeka i bježala kada bi se i on zadesio na obiteljskom okupljanju kod djeda. Sada kad je odrasla i o seksu zna mnogo više nego tada kad joj je mama pričala kako ju je njen ujko dirao po "piši" i po sikama koje su tek bile nabubrile, ujko je definitivno bio veći zločinac u njenim nevinim očima i od samoga Hitlera. On je povrijedio njenu mamu u ta primitivna vremena, kada se djecu nije baš puno slušalo što imaju za reći. Nju njena mama poštuje kao ličnost i mnogo puta pita za njeno mišljenje, kada dvojbi oko nečega.
U ratu je njena mama za svoju miljenicu uvijek sve nabavljala, tako da ona ne zna što znači rat. Osim pucnjave. Ali, bilo je to davno.
Ta žena imala je samo osam razreda osnovne škole, a živjele su kao kraljice. Često je razmišljala- dokuda bi dogurala njena majka da se mogla školovati. A i djed je bio krut. Sad više ne. Na izmaku je životne snage i svi ga gledaju kao kaktus ili neko cvijeće u saksiji dnevnog boravka. Odlaze mu samo da vide treba li mu što. Mama sve što je radila, radila je vrhunski. Prva je u gradu povezla "golfa četvorku".Nije znala što joj je bilo mrskije: oni koji su ih gledali ispod oka ili oni koji su im se dodvoravali na njihovu financijsku moć.
Davno je mama kupila stan. Znala je ona kada se kupuje nekretnine, onda kad su svi bili skeptični je li rat uopće završio. Čak joj je mama otvorila kreditnu karticu i učila ju kako treba biti umjeren u svemu pa da bude i "za sutra". Učila ju je da je bolje imati jednu stvarčicu ali vrijednu, nego hrpu fuša. Mnogo toga ju je mama naučila kroz ove godine. A sad joj je nudila da nastavi njen posao. Morala je priznati sama sebi da je već razmišljala o tomu, ali nikad to ne bi sama predložila. Gledala je majku sve ove godine kako to profesionalno radi s mnogo uspjeha. I nikada nije bila zle volje ili nezadovoljna. Evo i sad nije bila nezadovoljna. Jednostavno, to su činjenice. I ona je primijetila u posljednje vrijeme da mama ima mnogo više slobodnog vremena nego prije, ali nisu o tome pričale.
"Večeras bi ti trebala izaći, tako je najbolje, kao i do sada. Razmisli. Ako želiš o tome razgovarati sada,OK. Ako želiš ne moramo nikako. Ali, mislim da ćeš biti financijski moćna, ako me poslušaš. Taj posao uvijek možeš zamijeniti s nečim što voliš. A ti trenutačno, iskreno rečeno, ne voliš baš ništa raditi!" - reče joj mama, priđe i poljubi joj kosu.
"Mama zna najbolje." - pomislila je. Ali, o tome mogu sutra. Već se dogovorila sa Zdenkom da odu na kavu. Naravno, o tome neće s njim pričati. Ona i mama imaju svoje teme koje nitko ne dira. Samo su njihove.
Nakon godinu dana, Slađana je bila spremna preuzeti mamin posao. Završila je za krojačicu,a nije joj padalo na pamet da satima pogrbljeno sjedi za šivaćim strojem i modira neke napucane gospođe.
Sjedila je sama u sjeni lampe u dnevnom boravku, a na vratima se začulo zvono. Laganim, gracioznim korakom, u lepršavoj prozirnoj spavaćici išla je prema vratima. Duboko u sebi je raščistila da se osjeća sigurna u sebe, zadovoljna i samouvjerena. To je samo posao.
Pred vratima je stajao sredovječni gospodin povećeg pivskog trbuha, s manirima bogatuna i vrlo lijepo mirisao.
"Samo izvolite, ući! Da li želite što popiti!" - upita ga Slađana umilnim glasom, kako ju je naučila mama.