nebuloze@nemampojma.hr

jučer nisam ništa pisala u svo blog, iako sam si kao obečala sa ću svaki božji dan pisati...

to što nisam ništa pisala, ima ukipno 2 razloga:

1) obitelj mi stalno sere što sam na netu, pa tipkam dan i noć...

2) užasno sam se posvađala sa starom

to drugo me kao, užasno "pogodilo".... ujutro sam busem u sedam otišla na svoj uobičajeni tečaj videa no kad sam se vrarila, zatekla sam staru kako sprema u mojoj sobi...pa mislila sam da ću past u nesvijest! htjela mi je izbaciti sve stare torbe, pokidala mi je moju košaricu, te htjela baciti cijelo čudo mojih stvari...
inače se za moju staru treba znati da je čisti manijak što se tiče čistoće, no ja sam otprilike potpuna suprotnost tome, što ne znači da živim u prljavštini, nego sam jednostavno zdravo, teenagerski neuredna... no to ipak ne znači da mi mora izbacit stvari!!

kako tako je prošla i ta subota, no došla je nedjelja, koja je dala posljednju "dozu" onoga što je bilo u subotu... spavam ja još naveliko, kada čujem da netko uđe u sobu, tko drugi nego stara...
da objasnim, u mojoj sobi ima dvije velike police pune knjiga, na koje ja osim knjiga stavljam i kojekakve časopise i moju "BIBLIJU", tj. svezak od 6 bilježnica saljepljenih u jendu veliku, krcatu svakakvim člancima o rock, metal i punk grupama, što sam ja sve skupljala godinama...
no ta bilježnica, več po svojoj starosti (sada skoro več 3 godine) i količina materijala...paaa ne izgleda baš fotogenično, da to tako formuliram, više je onako "kupusasta"...
no, glavno da sam ja tu bilježnicu stavila na policu, kako bi ju stara ujutro skinula otamo...no to još nije bilo sve, nisam mogla zamislit zašto ju je skinula s police, pa sam ju stavila nazad...
kasnije, upadne stara i počne se derat na mene; kako ja to mislim, kakvo je to smeće na polici...i pošto je prozor u tom trenu bio otvoren, HTJELA JU JE IZBACIT!!!! spasila sam svoju bilježnicu još u zadnjem trenutku...pa tamo je bilo svega, da ne pričam...
stvar je u tome, što od tog trenutka više nisam rekla ni riječ staroj... užasno se ljutim na nju...imam nešto kako "prvailo" ili tako nešto : "seri po čemu god hoćeš, no pusti moju glazbu i stvari koje se vežu uz nju na miru, inače češ nastradat" mislim, nije to onako u stili, "glazba ti je užasna", nego u ovakvom stilu, ili da mi nešto naprave mojim CD-ovima... to je neoprostivo
e pa moja stara je upravo učinila to, poslije toga se naravno pokušaval još ulizivat, pitala me treba li tam neki sat, htjela mi uvaliti tam neku kemijsku i blokove...no nije ni jednom rekla "sorry" ili mi dopustila da stavim svoju bilježnicu na policu, rekla je samo da će ju baciti kroz prozor ako ju samo ugleda na polici... toliko o tome... neka zaboravi da joj to oprostim....
inače me je dosta teško naljutiti ili rastužiti, jer kad meni pukne film, onda je to zaista gotovo-i ne praštam nikome ....

toliko zasad o tome...

xoxo