nebuloze@nemampojma.hr

dakle, evo mene opet...

ovo moje drndanje po žicama je zaista patetično...iako sam došla do nekih vrlo zanimljivih zaključaka, ne mogu naučitit svirati tu gitatu preko noći... nemam pojma, nekako imam osječaj da nisam zavrijedila tu gitaru, recimo, drugi znaju svirati več godinama i nemaju svoju gitaru, a ja ne znam ni jedan pišljivi akord ili što god, a več mi ju kupe.... kako da ja to naučim? pa nemam nikakvog talenta ni bilo što, nikad nisam ni imala gitaru u ruci...

no, kao što rekoh, naučit ću svirati, makar crkla, makar mi ruke odpale, makar ne znam, bilo što, no naučit ću svirati!!!

danas, kao i svaki dan, išla ja busem od osijeka do bilja, i kao uvijek, moram ja primječivati svakojakve stvari... to je za mene sasvim uobičajeno... dakle, primjetila sam natpis

MJESTA ZA SJEDENJE 45
MJESTA ZA STAJANJE 54

dakle, razmišljam ja o tome sve do bilja, i ne mogu vjerovati, možda i ima 45 sjedalica, ne znam,nisam prebrojala, no da u taj mali pišljivi, zagušljivi bus mogu stajati 54 (!) osobe? mislim, onako, može biti da je to vjerojatno, no ne mogu shvatit kako će se u tu malu limenu kutiju ugurati njih ukupno 99!! ne da je to čudno nego je nevjerojatno... neznam kako se njih toliko potrpa u one "jugovce", to mi je čisto nevjerojatno...ja sam navikla da je moj bus uvijek poluprazan, no ovo... o.k., sad će svi pomislit da sam totalno popizdila, no zar se nitko nije još zapitao kako je to moguće? dobro, priznajem: popizdila sam :)

no toliko za danas, još me čeka povijest, latinski i matematika...

wish me luck ;)

xoxo