Zauvijek debela

Kasno je i sve oko mene spava.Uzivam u ovoj smirenosti svega,u tisini,u nedostatku zvuka.Mracno je i na nebu sjaji mjesec punim svojim savrsenim bljedunjavim plavetnilom.Gledam u njega.Kako sam samo sretna kad se pri pogledu u njega sjetim mjeseceve koja me ceka u petak.Naivo vjerujem da ce sve biti bolje kad se probudim s kilom manje.Neka.Jednom se mora nesto promjeniti.Cekam.I cekam.Cekam vec dugo.Cekam vec predugo.I pocinjem se pitati hoce li doci taj dan.Hoce li doci savrsenstvo,hoce li doci zadovljstvo,hoce li doci ispunjenost,hoce li doci sreca.Sjedim i gledam u mjesec.A one me zaobilaze.I odlaze.K drugim djevojkama.Koje to nisu zasluzile.Koje su predebele


Ovih sam se dana potrudila.Nisam odustajala.Krenulo je i nadam se da ce tako i ostati.


Muci me ljubav.Ja ga volim.Ali on ne shvaca.Ni mene ni moju ljubav.Moja ljubav nije poput njegove.Jer koliko god se mrzila uvijek cu se voljeti najvise.A onda po tom egocentricnom poretku dolazi on.Takva sam.Egocentricna.

A onda je tu i ona.Volim i nju.A ona razumje mene.Razumje i moju ljubav.Ali ja opet vise volim sebe pa pazim.Prevelike su sanse da ostanem povrjedena.

A zatim je tu ana.Najvaznija ljubav.Odlucuje o svim drugim ljubavima.Ovaj put vise nisam vazna.Pred anom se ne volim.Pred anom nisam vrijedna.Ali ona mi nudi sporazum.Ucinit ce me vrijednom ako joj se predam.Znam da cu biti povrijedena.Ana voli povrijediti.A ja se javljam kao i mnogi drugi.I molim je da odabere bas mene.Da me povrijedi.Tako se kaze:"patiti od anoreksije".Takva sam.Mazohist.

Gledam u mjesec i mislim na ljude,anu,ljubav,skolu,zivot.I pitam se:"Zasto?"
Mjesec samo spokojno suti.Ne razumjem jezik njegova spokojna sjaja.Ma zajebi mjesec.Previse je okrugao.Trebao bi se malo stanjiti.

Ljencarim po cijele dane.Nemam uopce motivacije za mrsavljenje ni za sto drugo.Sunce neumorno przi,sve ovdje miruje i ja se stapam s tom pasivnoscu dopustajuci da me cjelu obuzme.Uskoro cu opet na more kad vec mogu jer mi pomisao na Zagreb uopce vise nije primamljiva,ne dok je ovako vruce da bih samo lezala i jela cjele dane.Izlika?Mozda.Zato odlazim gdje ih necu moci pronaci.Izvagala sam se i shvatila da sam se na moru udebljala i da imam 52kg pa se sada bojim nositi bilo sto kratko i usko,no ja ionako ne nosim kratko i usko pa to nije nikakav problem.Odlucila sam se malo pokrenuti pa cu postiti svaku mjesecevu,drzati se bodovne liste i naravno,redovito voditi evidenciju.Eh ja isto nadem posao gdje ga nema!!No dobro,bilo bi i vrijeme da napisem jedan "pravi" post ,a ne samo ove malicke izvjestaje jer mi vec doista nedostaje pisanje,ali mislim da cu ipak pricekati neki hladniji trenutak.
Eto imam jos jedno pitanje,koje nije bas vezano ni za anu ni za miu,ali eto:sto vi mislite o emicima?

Nova ja,novi post.Razvila sam malo zdraviji odnos prema hrani.I dalje jaaako zelim jaako smrsaviti,ali ona vise nije drzavni neprijatelj broj jedan.U zadnje sam vrijeme jela kao pred smrt.Strpala sam u sebe svasta,kao da je to zadnji put da sam ista okusila.Ne znam sto mi je doslo.Nadam se da ce se vratiti ona blazena vremena kad mi se hrana gadila.Zapravo jos mi se gadi,ali mi je istovremeno nekako primamnjiva,bas zato sto znam da ne smijem.
Vracam se ani,vracam se mii i briga me za ostalo,briga me za posljedice.Pocinjem novu dijetu.Gornji limit:500 kalc.Evo i bodovne liste:

0 kalc = + 8 bodova
do 300 kalc= +5 bodova
do 500 kalc= +1 bod
iznad 500 kalc= -6 bodova
iznad 700 kalc=-15 bodova
iznad 900 kalc=-30 bodova
-1 kg=+ 8 bodova

Ako zelite,podite samnom na izazov,zajedno je lakse.Ako ne,ne morate jer ovo je ipak lista krojena kako meni pase.

Nije me dugo bilo.Otela me mia.Ali navratit cu s vremena na vrijeme.Bila sam s prijateljicom na moru i izvrsno se zabavila.Zao mi je sto se nisam javljala vratit cu vam se,bez brige!Kod prijateljice sam puno papala ali mia je napravila sto je trebala.Ovo je samo brzinsko javljanje.Uskoro cu ponovno poceti pisati.