Zauvijek debela

Kasno je i sve oko mene spava.Uzivam u ovoj smirenosti svega,u tisini,u nedostatku zvuka.Mracno je i na nebu sjaji mjesec punim svojim savrsenim bljedunjavim plavetnilom.Gledam u njega.Kako sam samo sretna kad se pri pogledu u njega sjetim mjeseceve koja me ceka u petak.Naivo vjerujem da ce sve biti bolje kad se probudim s kilom manje.Neka.Jednom se mora nesto promjeniti.Cekam.I cekam.Cekam vec dugo.Cekam vec predugo.I pocinjem se pitati hoce li doci taj dan.Hoce li doci savrsenstvo,hoce li doci zadovljstvo,hoce li doci ispunjenost,hoce li doci sreca.Sjedim i gledam u mjesec.A one me zaobilaze.I odlaze.K drugim djevojkama.Koje to nisu zasluzile.Koje su predebele


Ovih sam se dana potrudila.Nisam odustajala.Krenulo je i nadam se da ce tako i ostati.


Muci me ljubav.Ja ga volim.Ali on ne shvaca.Ni mene ni moju ljubav.Moja ljubav nije poput njegove.Jer koliko god se mrzila uvijek cu se voljeti najvise.A onda po tom egocentricnom poretku dolazi on.Takva sam.Egocentricna.

A onda je tu i ona.Volim i nju.A ona razumje mene.Razumje i moju ljubav.Ali ja opet vise volim sebe pa pazim.Prevelike su sanse da ostanem povrjedena.

A zatim je tu ana.Najvaznija ljubav.Odlucuje o svim drugim ljubavima.Ovaj put vise nisam vazna.Pred anom se ne volim.Pred anom nisam vrijedna.Ali ona mi nudi sporazum.Ucinit ce me vrijednom ako joj se predam.Znam da cu biti povrijedena.Ana voli povrijediti.A ja se javljam kao i mnogi drugi.I molim je da odabere bas mene.Da me povrijedi.Tako se kaze:"patiti od anoreksije".Takva sam.Mazohist.

Gledam u mjesec i mislim na ljude,anu,ljubav,skolu,zivot.I pitam se:"Zasto?"
Mjesec samo spokojno suti.Ne razumjem jezik njegova spokojna sjaja.Ma zajebi mjesec.Previse je okrugao.Trebao bi se malo stanjiti.