Jutros sam se probudila.Sest cetrdeset i pet.Nebitno.Ustala sam.Otisla pred ogledalo.Tezina,tezina,tezina.Pritisce me i neda mi disati.Osijecam je u plucima i u glavi.Sveprisutna ,popunjava prostoriju i okrece se oko mene.Trepcem,a nastaje kaos.Oci me bole,prevelike za moje ocne duplje;nepripadaju ovdije i ne zele vise buljiti u taj odraz.Zatvaraju se.Tako sam bila umorna.Ali nisam mogla/zeljela spavati.Stajala sam zatvorenih ociju i slusala kako disem,kako grabim tuzne i duge udisaje,kako se borim za zrak koji istiskuje tezina.Nedostaje mi S.Kako pored toliko ljudi na ovom svijetu samo jedan poznanik moze razumjet ono za sto drugi tvrde da je izopaceno i nenormalno?Prijateljstvo je doista blagoslov kada je iskreno i pravo.Toliko mi je draga jer ne zatvara usi kad vristim i osluskuje kad sutim;moze primjetiti pogled i uzvratiti osmijeh.Za nju ja nisam izipacena,ni bolesna ni luda,mozda je to zato sto sam joj draga,a mozda zato sto mi je slicna.Mozda oboje.Nije vazan razlog jer prijateljstvo je prijateljstvo je prijateljstvo je prijateljstvo i to je dovoljno. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv