Eto bila ja na maturalcu
Bili smo na Cresu, ali smo posjetili i Krk i Veli Lošinj.
Bilo je preeeeeeeeeedobro
Išlo nas je samo 17 (od 23 u razredu), što je bilo odlično jer nisu išli oni koji uvijek stvaraju probleme, koji bi i sad stvarali probleme. Odsjeli smo u hotelu s 2 zvjezdice
, na što su se svi žalili, ali meni je bilo svejedno. Najviše su se žalili što u sobama nije bilo televizora. Pobogu, što će ti televizor na maturalcu?? Uglavnom, to je većini razreda bila totalna katastrofa (iako su praktički svi imali neka mala sranja na kojima su gledali filmove).
Atmosfera je bila odlična, posebno u busu. Tamo smo neprestano pjevali, a na povratku smo se derali ime svakog u razredu (kasnije smo prešli i na stvari - konzum, semafor, škola xD).
Sve sobe brojile su se kao dvokrevetne, osim dvije trokrevetne, a apsolutno sve sobe su imale 3 kreveta. Jedina razlika u sobama je bila što su dvokrevetne imale 2 čaše, a ove 3. Ko je tu retardiran?
Prvi dan, u četvrtak, išli smo u Krk koji smo malo razgledavali (ničega se ne sjećam xD), a zatim smo otišli na Cres, smjestili se, otišli na večeru (bila je jak
) i otišli se kupatiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.
Kupanje je bilo preedobro!
Saznali smo da ''najveća faca'' u razredu ne zna plivati! ahhahaha
Mislim, on se brćkao u plićaku i igrao picigin s nama, ali nema šanse da ode u duboko. A kada je ronio, plutao je na površini. Bio je urnebesan!
Poslije kupanja išli smo u grad. Čim smo Ana, moja prijateljica, i ja vidjele to golemo elastično ''stvorenje'', obuzela nas je sreća. Ofc da pričam o trampolinu.
Skakali smo i skakali više od sat vremena, ja mislim...
Na početku nas je samo par bilo zainteresirano, a drugi su pričali kako smo djetinjasti jer idemo po 3 puta, ali bi se onda oni našli u redu za kartu.
Kad smo se vratili u hotel, htjeli smo se okupiti u nečijoj sobi (mislim da je bila 33), ali nam nisu dali jer smo se morali rano buduti. Jebemu, kaj njih briga dal smo mi odmorni ili ne? I onako smo svi ćorili na povratku.
Dok smo se mi tako dogovarali za ''tulumčić'', naravno da smo strašno bučili, što je podiglo na noge sve Njemce oko nas. Kucali su nam na vrata, zvali nas na telefone, a mene su čak i prolili vodom preko balkona. To je bilo žestoko.
Nikako se nisko mogli naći jer je uvijek netko napravio neko sranje (npr. zalupio vratima) te je raska krenula koračati hodnikom. Nakon otprilike sat vremena borbe s Njemcima i raskom, odustali smo i ošli ćorit.
Drugi dan smo razgledavali sam Cres. Bilo je dosadno, ali smo to junački podnijeli.
Taj dan smo se išli rano kupati te smo se kupali oko 4 sata.
Kasnije smo opet otišli do grada i, naravno, proveli smo sate na trampolinu.
Ali, taj dan se dogodilo nešto zbilja neočekivano. Vrativši se iz sobe 32, Ana i ja primile smo poziv Viki i Lee koje su bile u susjednoj sobi. Zvučale su užasno histerično te su nam naredile da ODMA dođemo u njihovu sobu. Nije nam se baš dalo ići (ne volimo ih baš
), ali smo otišle. Već na većoj udaljenosti od njihove sobe, čulo se tulumarenje. Kada smo ušle, onako u pidžami, zatekle smo njih dvije sa 3 nepoznata lika u sobi. Lea je praktički skakutala od sreće i uzbuđenosti (izgledala je kao da mora na wc
), a Viki je ležala u krevetu, već pod poplunom. Jedan frik ležao je popreko na krevetu i igrao se sa Vikicino peglom za kosu (prozvala sam ga ''Peglar'' xD), a druga dva sjedila su na susjednom krevetu. Jedan je imao rane po licu i bio je pijan ili nadrogiran, bilo je očito, morala sam mu mahati ispred lica da bi shvatio da ga pozdravljam. Kreten. Drugi je čak bio simpatičan, nije bio pijan ni nadrogiran. Imao je pederski zalizanu kosicu pa ga je Ana prozvala ''Zalizanko''. Bile smo u šoku.
Upoznale smo se s njima, onako iz pristojnosti, kada je Erik, onaj napušeni s ranama, otišao na balkon. Ostale smo s upitnicima iznad glave. Što će tamo? Rekli su nam da je otišao pušiti. Nije bilo baš obežavajuće, htjela sam odmah otići, no uto se Peglar obrati Zalizanku i kaže mu kako je on pizda jer nije htio popiti pivo. Koji kurac? To je bilo presmiješno, ali dovoljno da odem. Peglar je poput najveće pederčine rekao: ćao! Isuse!
Ana mi se ubrzo pridružila. Uskoro su nas nazvale Viki i Lea i zvale nas opet u sobu, ali smo mi i dalje bile u šoku i ofc da nismo išle! Nismo ih htjele reći raski, stvarno bi nadrapale, ali su frikovi bili stvarno zastrašujući, i pritom su bili oko 3 godine stariji od njih, tako da smo se zbilja bojale za njih.
No, ubrzo su frikovi otišli, derajući se po hodniku: ko ima veće od trice neka izađe! Perverznjaci.
Joj da, nisam napomenula da je onaj napušeni i obavljao nuždu na balkonu (xD) pa je dobio nadimak ''Popišanko''.
Pošto su svi balkoni bili spojeni, Ana i ja smo otišle na balkon i počele prisluškivati Viki i Leu. One su oba dvije neopisivo pokvarene tako da smo znale da nas ogovaraju. Tako je i bilo. Pričale su kako smo uštogljene štreberice koje nikad nisu čuje za zabavu itd. Kurve!
Kasnije smo Ana i ja ostale oko sat vremena budne, zajebavale se na račun Peglara, Zalizanka i Popišanka.
Sljedeći dan, u subotu, odmah ujutro smo spakirali stvari i izašli iz hotela. Išli smo u Veli Lošinj, gdje smo malo razgledavali, a onda otišli na kupanje.
To je bio najbolje kupanje! More je bilo savršeno, a društvo najžešće.
U tri smo došli na trajekt, a oko 7 došli doma.
Šuška se da ćemo možda u 9. mjesecu opet ići na put. Samo se još moramo ulizivati ravnateljici. xD
I da, Lea je nadrapala zbog onog u petak, to!
To bi bilo to od mene.
Hvala na komovima.
Pusa svima <3
x rosie x
22:59 ,
Komentiraj { 8 }
Print
Evo otvorih ja blog!
Imala sam prije blog (zapravo, više njih), ali je bio skroz bez veze. Pošto je skoro cijela škola znala za njega, a svi su stalno visili na njemu, nisam mogla napisati ništa iole osobnije. Ovog puta otvaram ovaj blog i ne namjeravam nikome od svojih prijatelja reći za njega. Neke stvari se ne mogu izreći ni najboljim prijateljima.
Uglavnom, u zadnje vrijeme sam užasno zbunjena. Promijenila sam puno prijatelja, ugrozio se moj odnos s tatom (starci su mi rastavljeni), a ljubav me uvijek muči. Je li moguće imati normalan život u ovim godinama (kraj osnovne, srednja šk), odnosno, bez stalnih zapitkivanja: zašto ne dođe onaj pravi, npr... Nije da se ja to stalno pitam, ali uvijek kao da sam u potrazi za ljubavi, umjesto da pustim da ona dođe do mene. A nimalo ne pomažu prijatelji koji me cijelo vrijeme zajebavaju da me vole blabla. Men
No, dobro...
Gledala sam pocahontas, kako je to tužan crtić. To nije fer! On ne može na kraju otići! Oni moraju biti zajedno! Kakav je to završetak? Dobro, jako maštovit, ali predramatičan! Plakala sam naredne 3 godine...
Ja sam romantična duša xD
To bi bilo sve za prvi post. Nadam se da ću uskoro moći promijeniti ovaj dizajn, nešto mi šteka. Pišem ubrzo!
00:46 ,
Komentiraj { 15 }
Print