Evo otvorih ja blog!
Imala sam prije blog (zapravo, više njih), ali je bio skroz bez veze. Pošto je skoro cijela škola znala za njega, a svi su stalno visili na njemu, nisam mogla napisati ništa iole osobnije. Ovog puta otvaram ovaj blog i ne namjeravam nikome od svojih prijatelja reći za njega. Neke stvari se ne mogu izreći ni najboljim prijateljima.
Uglavnom, u zadnje vrijeme sam užasno zbunjena. Promijenila sam puno prijatelja, ugrozio se moj odnos s tatom (starci su mi rastavljeni), a ljubav me uvijek muči. Je li moguće imati normalan život u ovim godinama (kraj osnovne, srednja šk), odnosno, bez stalnih zapitkivanja: zašto ne dođe onaj pravi, npr... Nije da se ja to stalno pitam, ali uvijek kao da sam u potrazi za ljubavi, umjesto da pustim da ona dođe do mene. A nimalo ne pomažu prijatelji koji me cijelo vrijeme zajebavaju da me vole blabla. Men
No, dobro...

Gledala sam pocahontas, kako je to tužan crtić. To nije fer! On ne može na kraju otići! Oni moraju biti zajedno! Kakav je to završetak? Dobro, jako maštovit, ali predramatičan! Plakala sam naredne 3 godine...
Ja sam romantična duša xD

To bi bilo sve za prvi post. Nadam se da ću uskoro moći promijeniti ovaj dizajn, nešto mi šteka. Pišem ubrzo!