srijeda, 30.01.2008.

I realized my deep wounds never heal, living only in memories...

Isjeci iz mog dnevnika... Koji su svi napisani najvishe mjesec dana prije ovog dana...


...zelim se rijesiti svega sto me podsjeca na vrijeme moje lose povijesti..na vrijeme kad nisam znala protiv cega se borim..sad znam da je jedino protiv cega se borim proslost..proslost koju MRZIM i koju ne mogu izbrisati...ne mogu vjerovati na koga sam ja vrijeme trosila...

...a jos se ponekad sjetim (i osjetim) kako je to kad si sam..imas osjecaj da si jedino ti ono crnilo koje kvari srugima srecu...sad kad se pogledam u ogledalo, ne mogu vjerovati sa sam to ja..ona nasmijana,vesela i sretna osoba...pitam se dal sam prije pola godine izgledala tako sretno...ne znam...znam samo da sam bila sve,samo ne sretna...

...srce treba upotrebljavati jer to nije nesto sto bi se trebalo cuvati od ljudi...treba imati povjerenja u ljude...ne puno,ali treba imati...zastho onda ja nemam? Vjerovatno zato jer mislim da ce me ljudi,kad im se povjerim,proglasiti ludom...

...ne znam zapravo kome sam zahvalna sto napokon stojim na dvije noge...mislim,vjerovatno Bogu...da mi on nije posalo Vladu ja sam nebi bila ono sto jesam...nisam vise lutka s umjetnim osmejhom...napokon se smijem zato jer mi je nesto smijesno,a ne zato da me netko ne pita nestho...a toliko ljudi ima koji prolaze ono sto sam ja prolazila godinu dana...

...da sam znala da je tako blizu sreca ,otvorila bih oci...ne bi sjedila u tisini i tami,drzeci se za tanke konce sudbine...da sam znala da ces me jednog dana poslati u grob,odavno bi otisla od tebe...uistinu,nemama pojma odkud mi sada ovaj osmijeh na licu...ali jedno znam,a to je da mi nije zao sto mi je bas on slomio krila i ubio snove... jer da on to nije napravio,ti sada nebi bio ovdje,pokraj mene...palila sam svijece u cistini bijelog dana nebi li sto bolje vidjela ima li gdje kakva nit pomoci...nisam ju vidjela...ona je cijelo vrijeme bila u meni i molila da ju izvucem na povrisnu...sreca...nekako mi je cudno to svijetlo sto ga gledam svaki dan,ali puno je lijepse od onog mraka ispred mojih ociju...puno je lijepse od onog mraka koji se protezao mojim ocnim vijugama godinu dana...ne volim dramateziranja...sada me tudi pogledi uopce ne diraju...ne dajem drugima da me povrijede...moje je srce maleno...nevino...ali i dosta jako i dosta hrabro da nakon praznine u njemu,nastavi dalje... jer ja znam sto je patnja,bol,tuga...znam kako je to biti nevoljen i znam kako je to kada si zaboravljen...odbacen i sam...a i znam kako je to kada moras glumiti...nekako,uvijek sam bila previshe sretna,previshe radosna i vesela...previshe sam se bojala...i previshe me je svega bilo strah...i ako me nestho jos uvijek muci to je proslost....ne ona bolna nego ona lijepa...dal cu ikada moci biti sretna kao prije?...i dal cu ikada moci biti sretna kao prije?...i dal cu ikada vishe moci normalno hodati po ulici?...sama,onako,bez straha??...da,moci cu...znam da hocu...pitanje je samo kada...uvije sam mislila da se sreca dogada nekom drugom..mislila sam da sam bezvrijedna i da sreca nece nikad zakucati na moja vrata...sad kad je zakucala nekako se dvoumim jel da ju pustim unutar svog srca..ne znam da li ja toliko vrijedim...a poslije cu plakati,znam...poslije nistha nece biti dobro...osjecam se kao jedna velika gnjida...sretna izvana,a unutra trunem...znam da ce mi uvijek falit nestho da budem sretna,ali potpuno...nikad necu moci reci da sam potpuno sretna jer nikada necemo biti potpuno sretni...zar je tako tesko otvoriti vrata sreci??...sto me to sprijecava da budem sretna i unutar svog tijela,svog duha?...mozda previshe kompliciram,ali tako je...nije da mi je svejdeno...nadam se samo da ce ta smoja vanjska sreca preci i na moje unutarnje "ja"...ne biljezim vishe vrijeme jer nema smisla,ali to me ne dira previshe...glavno da moj zivot napokon ima nekog smisla...volim..ne znam jel sam volejna...ne zelim misliti da jesam jer ce mi biti lakse onog dana kada ce me ostaviti u tisini...vratit me tamo gdje me je i nasao...stvorio je srecu u meni...otvorio vrata na mom srcu i primio srecu u moje ime...strah me je samo dana kada ce sreca nestati...to uostalom,kako drugi kazu,uopce nije vazno...al meni je...nedostaje mi nada...sada je sve dobro i iskreno,nemam se cemu nadati....a u jednu ruku,nada je lijepa stvar...u nadi je spas...nemam se cemu nadati...nemam...sve cemu sam se ja nadala,ovdje je pokraj mene...covjek ne moze ubiti nestho sto nije stvorio...on je stvorio srecu,svjetlost,radost i veselje...a jednog ce dana to bez misloti i bez osjecaja,ubiti...ne dragi na snovima dom!...tesko ce mi biti...zato se svaki dan pripremam za to...znam da sam svaki dan blize tome...rodena sam za to da budem samac...umrijet cu sama...i kad tad,opet cu zavrsiti sama...zelim samo jednu stvar,a to je da prekinem vise biti ona praznina...da ne budem topla izvana nego i iznutra..polako...treba vremena da mi se tijelo privikne na sve to...treba vremena da mi se duh privikne na sve to...treba vremena da mi se dusa privikne na sve to...treba vremena da mi se srce privikne na sve to..hoce li se to ikada dogoditi?...hocu li ikada uspjeti u toj svojoj odluci?...u toj svojoj zelji?...u tom svom novom cilju?...znam,sve ce biti krasno i lijepo na kraju...kad ce doci taj kraj?...hoce li brzo'...toliko pitanja u toj mojoj plavoj glavici =)!....

...ne da mi se...niti zivjeti,niti voljeti...bar sam se glume rijesila ako nistha,nisam li?...sad mogu biti sretna...sretna sam..iskreno,ne znam zbog cega...Vlade?...mozda...ne vjerujem da je samo radi toga...postala sam vise ozbiljnija ..ne da mi se da me vrijedaju...dosta mi je svega...salu prihvacam,ali vrijedanje ne...



..eto,dosta za ovaj put ...mozda sljedeci put napisem nestho novo..ili kao sad,samo prepisem..a sastavak..ne znam sta cu s njim..sad me nekako pjesme drze...ali sve su bzvz...bila je jedna ovdje,ali sam je maknula..nemaju smisla...nekako su mi sastavci uvijek bolje lezali =)...BTB...


13:08 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.