gothicheart.blog.hr

ponedjeljak, 05.12.2005.

evo da se i ja malo javim

nisam dugo pisala... nisam dgo komentirala... i ispricavam se svima koje tako rado citam... to sto nisam komentirala ne znaci da nisam citala.. jednostavno nisam imala kaj za reci, jer sam totalno u nekoj stvari... kolko god se ja pesimista trudim biti optimista i govorim si gore ne moze... jer najgore kaj moze vec je... toliko me to masu puta iznenadi i bude jos gore... toliko sam na dnu da dblje nisam bila jos od onog dogadjaja od prije par godina koji vise ni ne zelim spominjati... sve mi se lijepo poklopilo i na kraju mene poklopilo i zaklopilo... evo da pocnem kaj mi se dogadjalo od zadnjeg posta... hmmm od kud da pocnem...

evo da pocnemo sa skolom... ocijene su mi opet u totalnoj komi, masa neopravdanih i opravdanih... makar sam cvrsto obecala da cu se skuirati ove godine, no eto to mi nije pos za rukom... kako bi moja baka rekla, vuk dlaku mjenja ali cud nikada, i tako necu ici ove godine na maturlac... no mozda je i bolje tako... ionako bi svima sve pokvarila svojom vjecno depresijom...

kaj se ljubavne veze tice s mojim dragim... o da prosle su 2 godine, ono za par dana ce bit, i tako pomalo prestaje on djecja zaljubljenost i zaludjenost i sve ce ili preci u ljubav ili ce puknuti... s moje strane znam da nece puknuti, jer ja sam po prvi put u zivotu sigurna da nekoga volim, moja ljubav je bila stavljena na kusnju prije jedno tjedan dva... i prosla sam ju... ne bih sad o tome nemilom dogadjaju, ali mogu reci da sam po prvi put u zivotu za nekoga bila uistinu preplasena i zabrinuta... iako je doslo do malog zahladjenja, danas smo popricali i shvatili da je problem zapravo u nama, u nasim samotnjackim navikama u kojim kad dodje do osobnih problem povacimo se u sebe umjesto da podjelimo i budemo podrska jedan drugome... tako da se nadamo to rijestit...

a kaj se obiteljskog zivota tice posvadih se sa starom i ona je naravno stala na burazovu stranu i rekla meni da imam do petka da iselim iz stana, ah sto antidepresivi ucine zeni koja je bila normalna... i tako sam ja u trenutku ocaja nazvala neutralnu stranu, svog oca, i zamolila ga da to rijesi... i sad cekam da vidim hoce li se sjetiti ili ce me opet iznevjeriti... a dotle tugu i bol uvijek mogu utapati u vinu i krvi...

eto tolko od mene...
- 20:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>