gothicheart.blog.hr

srijeda, 21.12.2005.

bozicni shoping...

eto blagdani se opasno priblizavaju pa je vrijeme da i ja kao pravi katolik :)) kupim nesto pokloncica... sveukupno sam spiskala oko 500 kn... fala bogu pa mi ih je stara poklonila i necu ih morati odcrnciti preko praznika... i tako smo ja i frendica provele cijeli dan u gradu kupujuci... krenule smo s istom mislju, tom da kupimo poklone dragim osobama no na kraju je ona sebi kupila hlace i zbusila nos, moram priznati da nakon kaj sam nju vidla kak si nos busi dosla sam i ja u napast... ali upjela sam se suzdrzati... to ne znaci da se necu vratiti i zbusiti nos... uhhh kak dolazim u napast... a uskoro bih trebala s drugom frendicom ici da se ona tetovira... ko bu me tad drzal da ne dodjem u napast... tesko je to... kad bi ja to sve najradje... ali odlucila sam s tetovazom malo pricekati... ak bu mi se tetoviralo i s 22, tetovirat cu se... tak sam odlucila... ne pitajte zasto...

u shopingu smo najvise vremena potrosile birajuci autice za mog malog necaka... na kraju smo kupile da... dugo smo razmisljale da mu kupimo veliki bager... onaj skoro metar dugacak... al onda mi je palo na pamet da bebac ima tek godinu dana pa sam odlucila da ce za sljedeci bozic dobiti veeeejiki bager... staroj sam kupila knjigu "djevojka s bisernom nausnicom" zato kaj ona jedino cita i cita... i nis drugo... kad sam joj poklonila nausnice zavrsile su na dnu ormara, isto kao i parfem... tako da se nadam da ovo nece... zanimljivo je da se ona uvijek zali kak je tesko kupiti nesto njenoj mami a mojoj baki jer kaj god joj kupis zavrsi na dnu ormara... pitam se dal ona kuzi da je i ona takva... zapravo sam joj mislila kupiti torbu ali u gradu su sve preskupe... preko 250 kn... a to mi se cini malo prevec... s tim da napomenem da je to cijena za obicnu najlonsku torbu... al to je druga prica o pohlepi nasih trgovaca, zar ti ljudi ne kuze da su im cijene nize da bi vise zaradili jer bi vise prodali, no dobro kako sam vec rekla to je druga prica...dragom cu kupiti tele 2 start paket, zato kaj on uvijek govori da voli korisne poklone... eto to bi bilo sve od mene za sad...
- 01:03 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.12.2005.

mit zvan zagrebaci elektricni tramvaj

neki pricaju da su ga vidjeli, drugi tvrde da tako nesto ne postoji, treci tvrde da postoji ali je jako rijetko, i samo odabrani docekaju... drugi oni manje sretni se smrzu na smrt cekajuci da ga vide...

tako sam se i ja danas odlucila uvjeriti svojim ocima postoji li tako sto... i stala sam na svetiste zagrebackom elektrinom tramvaju kao i mnostvo drugih vjernika i cekala, i cekala, noc je polako bivala sve tamnija i hladnija... magla se polako spustala sve gusca, svijetla ulicne rasvjete razljevala su se u duginim bojama kroz maglu, auti su prolazili u nizovima, a nervosni vozaci trubili i psovali si u bradu, a svetiste je postajalo sve tjesnije i krcatije... vjernici su stajali sirom otvorenih ociju iscekujuci da ga i oni koncano vise... da se i njima ukaze, to plavo bijelo bozanstvo, da i njim povede na voznju njihova zivota.. ljudi je bilo sve vise i vise, neki su se molili, neki su plakali, neki iscekivali... a ja sam nakon sat vremena smrzavanja, u hramu podignutom zetu zakljucila da je sve to jedna velika laz i zabluda, i da u zagrebu ne postoji tramvaj, ljudi shvatite, u zagrebu nema tramvaja.... koliko god ga vi cekala on nece doci, jer ga nema... medjugore ima svoju djevicu a mi imamo svoj tramvaj... neki vjeruju, neki ne, neki tvrde da su ga vidjeli neki ga uzulud cekaju... u koju god skupinu spadate mit ce zivjeti dok zivimo i mi..
- 23:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.12.2005.

evo da se i ja malo javim

nisam dugo pisala... nisam dgo komentirala... i ispricavam se svima koje tako rado citam... to sto nisam komentirala ne znaci da nisam citala.. jednostavno nisam imala kaj za reci, jer sam totalno u nekoj stvari... kolko god se ja pesimista trudim biti optimista i govorim si gore ne moze... jer najgore kaj moze vec je... toliko me to masu puta iznenadi i bude jos gore... toliko sam na dnu da dblje nisam bila jos od onog dogadjaja od prije par godina koji vise ni ne zelim spominjati... sve mi se lijepo poklopilo i na kraju mene poklopilo i zaklopilo... evo da pocnem kaj mi se dogadjalo od zadnjeg posta... hmmm od kud da pocnem...

evo da pocnemo sa skolom... ocijene su mi opet u totalnoj komi, masa neopravdanih i opravdanih... makar sam cvrsto obecala da cu se skuirati ove godine, no eto to mi nije pos za rukom... kako bi moja baka rekla, vuk dlaku mjenja ali cud nikada, i tako necu ici ove godine na maturlac... no mozda je i bolje tako... ionako bi svima sve pokvarila svojom vjecno depresijom...

kaj se ljubavne veze tice s mojim dragim... o da prosle su 2 godine, ono za par dana ce bit, i tako pomalo prestaje on djecja zaljubljenost i zaludjenost i sve ce ili preci u ljubav ili ce puknuti... s moje strane znam da nece puknuti, jer ja sam po prvi put u zivotu sigurna da nekoga volim, moja ljubav je bila stavljena na kusnju prije jedno tjedan dva... i prosla sam ju... ne bih sad o tome nemilom dogadjaju, ali mogu reci da sam po prvi put u zivotu za nekoga bila uistinu preplasena i zabrinuta... iako je doslo do malog zahladjenja, danas smo popricali i shvatili da je problem zapravo u nama, u nasim samotnjackim navikama u kojim kad dodje do osobnih problem povacimo se u sebe umjesto da podjelimo i budemo podrska jedan drugome... tako da se nadamo to rijestit...

a kaj se obiteljskog zivota tice posvadih se sa starom i ona je naravno stala na burazovu stranu i rekla meni da imam do petka da iselim iz stana, ah sto antidepresivi ucine zeni koja je bila normalna... i tako sam ja u trenutku ocaja nazvala neutralnu stranu, svog oca, i zamolila ga da to rijesi... i sad cekam da vidim hoce li se sjetiti ili ce me opet iznevjeriti... a dotle tugu i bol uvijek mogu utapati u vinu i krvi...

eto tolko od mene...
- 20:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>