ponedjeljak, 22.09.2008.
OSTAVLJAM TE SAMU
Ostavljam te samu
u tisini sobe
u tom lijepom stanu
pametne i dobre
Sad su tvoje oci
tvoje njezne rijeci
onaj dio noci
sto se ne da prijeci
Ne vidim te vise
u tisini sata
ni u sjaju kise
iza tajnih vrata
Nista vise ne znam
i grc neke sutnje
sad u meni drijema
poput blage slutnje
Sve krasote svijeta
sve ljepote noci
odnio je vjetar
s njim mi valja poci
Ostavljam te samu
ostavljam do kraja
u tom lijepom stanu
bez sna i bez sjaja
Jos ces biti mlada
sve dok budes htjela
sad na jastuk pala
sjena tvoga tijela
Sve sto treba znati
ostali smo skupa
vrijeme moze stati
srce neka lupa
Ostavljam te samu
ostavljam i idem
put kroz gustu tamu
moje oci vide
I zatvori vrata
i pokrij se mrakom
nova noc se hvata
evo leti zrakom
Eto, sada sam ostavljena sama, potpuno sama vec 15 mjeseci.
Sama u svijetu gdje zivot prolazi pokraj mene,
sama sa svojom tugom i boli,
sama sa svojim sjecanjem,
sama pokusavam drzati glavu nad vodom znajuci da lagano tonem,
sama se borim s necim sto je nepobjedivo,
sama iz dana u dan gubim bitku,
sama bez zelje za novim danom,
sama a nekoc s tobom sretna.
Nocas sam otisla provjeriti mail, docekao me pretuzan mail od mame sto je izgubila voljenu osobu, svog sina.
Htjela sam ju utjesiti i reci nesto sto ce izbrisati svu bol i tugu, htjela sam ono sto zelim da se i meni dogodi,
ali to nesto ne postoji.
Jer nista ne brise ovu bol,
nista ne donosi srecu kao tvoj osmjeh,
nista ne donosi srecu kao tvoje lice kada te ujutro gledam dok spavas,
nista ne donosi srecu kao tvoj zagrljaj kada sam lose i rijeci "bit ce sve dobro", jer znam da ce s tobom biti sve dobro,
ali sada kada to cujem, znam da su to sada samo rijeci i da nista nece biti dobro jer tebe vise nema.
nista ne donosi srecu kao ti.
nedjelja, 07.09.2008.
Still crying in the rain...
It's hard to listen to a hard hard heart
Beating close to mine
Pounding up against the stone and steel
Walls that I won't climb
Sometimes a hurt is so deep deep deep
You think that you're gonna drown
Sometimes all I can do is weep weep weep
With all this rain falling down
Strange how hard it rains now
Rows and rows of big dark clouds
When I'm holding on underneath this shroud
Rain
Its hard to know when to give up the fight
Two things you want will just never be right
Its never rained like it has to night before
Now I don't wanna beg you baby
For something maybe you could never give
I'm not looking for the rest of your life
I just want another chance to live
Strange how hard it rains now
Rows and rows of big dark clouds
When I'm holding on underneath this shroud
Rain
Strange how hard it rains now
Rows and rows of big dark clouds
When I'm holding on underneath this shroud
Rain
Strange how hard it rains now
Rows and rows of big dark clouds
When I'm still alive underneath this shroud
Rain Rain Rain
Ni sada ne znam zasto sam ja oduvijek voljela kisu.
Kada bi pocele kapi padati uvijek sam trcala vani na ulicu.
Mate, zasto si ti uopce pokusavao shvatit tu moju ljubav prema kisi kada je i za mene bila nedefinirana?
Kada bih se prehladila ti bi svaki put pobjedonosno izjavio "Jesan ti lipo reka da gledas kisu kroz prozor!"
Ali uvijek bi bilo da sam ja vani kisnula i uzivala a da si me ti gledao kroz prozor.
Kad si vec shvatio da me uzalud sklanjas sa kise, onda si mi se pridruzio,
cijela ulica nas je gledala kao ludjake, al ja sam znala uzivati u kisi a ti si bio uvijek uz mene pa cak i na kisi.
Dvoje ludjaka, ali zajedno...
Koliko samo lijepih trenutaka, dogadjaja, sjecanja vezem uz kisu i nas dvoje.
Ajme, tvoja mokra kosa i onaj smjeh kada bih ja kliznula (u vecini slucajeva bih namjerno kliznula da opet, opet i opet vidim to prekrasno nasmijano lice i cujem to hihotanje)...
Nesto tako prekrasno se ne zaboravlja, to ostaje urezano u sjecanju.
Ali u sjecanju ostaje urezan i onaj kisni dan, moj rodjendan.
Dan kada si me vozio kuci, kada me nisi odveo skroz uz ulicu, nego me ostavio nesto nize jer si znao koliko volim setati po kisi.
Dan kada si ti poginuo,
dan kada je kisa zaustavila vrijeme (Maleni moj, ali ne i tvoje vrijeme, pustila je da tvoje vrijeme iscuri u mom krilu),
dan kada sam ja jos jednom kliznula (ali ne namjerno ovaj put, iako bih sve dala da sam iza tog cula tvoje hihotanje, kliznula sam jer sam vidila sto ti se dogodilo),
dan kada sam pala pored tebe i drzala te,
dan kada je kisa raznosila oko mene tvoju krv,
dan kada si me napustio...
Od tog dana svaka kisa je bila moja kisa.
Bila sam vani na svakoj kisi u nadi da ce mi te kisa vratiti, da ces se s kisom spustiti i ti andjele moj,
ali svaki put samo prehlada i razocaranje,
ti mi nisi dolazio...
Od tog dana je moje odusevljenje kisom izblijedjelo,nestalo.
Od tada kisne dane provodim u krevetu jer nemam snage izaci vani i ne vidjeti tvoju mokru kosu,i cuti tvoj glas,
nemam vise snage...
Zna se desiti cesto da me kisa uhvati dok se vracam kuci,
i tada mi suze krenu niz obraze,
placem a nitko od kise to ne vidi,
placem zbog tebe,
placem na kisi a kisa ispire moje suze,
nosi ih k tebi,
nosi k tebi dio mene.
Mozda ti pronadjes u njima onu moju radost koju sam nekada imala na kisi, s tobom.
Jer niti jedna kisa mi te jos nije donjela i niti jedna kisa do sada nije uspjela isprati sjecanje na trenutak kada mi je do svijesti doslo da sam natopljena tvojom krvlju a ne kisom.
petak, 05.09.2008.
ČEKAJ ME... čekala sam te tada, dočekala, a sada ti mene čekaš...
Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo.
Cekaj me i kada zute kise
noci ispune tugom.
Cekaj i kada vrucine zapeku,
i kada mecava brise,
cekaj i kada druge niko
ne bude cekao vise.
Cekaj i kada pisma prestanu
da stizu iz daleka,
cekaj i kada cekanje dojadi
svakome koji ceka.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci.
Ne slusaj kad ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu.
Nek povjeruju i sin i mati
da vise ne postojim,
neka se tako umore od cekanja
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista.
Cekaj. I nemoj da sjedis s njima,
i nemoj da pijes nista.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
sve smrti me ubiti nece.
Nek kaze ko me cekao nije:
Taj je imao srece!
Ko ne zna da ceka, taj nece shvatiti
a nece znati ni drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znacemo
kako prezivjeh vatru kletu, -
jednostavno, ti si znala da cekas
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov (1915)
Jos i danas cuvam istrgnutu stranicu koja je dokaz tvoje lijenosti da prepises nesto duze od dvije recenice.
Tu knjigu si dobio od djeda, bila je stara i zuta, cijela se raspadala koliko puta se svih ovih godina prolistala,
al bila ti je najdraza uspomena na njega.
Sjecam se one ljute zime kada sam te onako snena pratila na aerodromu.
Uvjeravao si me da ce ta dva mjeseca brzo proci,a ja sam se samo stiskala uz tebe upijajuci tvoj miris i grijuci se uz tebe jos koji minut prije nego sto odes.
Mate je dosao po mene i cijeli dan je izvodio gluposti samo da ne mislim na to da te nema.
Eh,sto bih ja taj dan da mi nije bilo njega.
Sjecam se je bilo pet dana do Bozica i da sam ja dobila najljepsi bozicni poklon (skoro najljepsi, jer nista se ne moze usporediti s tvojim zagrljajem), pismo iz Londona.
Odmah sam znala da si ti,al nisi rekao da si mi nesto poslao iako smo se svakodnevno culi.
Poderala sam omotnicu u sekundi i iznenadila se.
Vidila sam da si pokidao djedovu knjigu, bila sam zacudjena jer sam znala koliko ti je znacila, sjecam se kako te zabolilo onog dana kad si mi ju pokazao i kada mi je slucajno kliznula na pod, nisi nista rekao.
U omotnici samo ta stranica, al sve si mi rekao njom.
Pocela sam citati,a suze su mi pocele kliziti niz obraze.
...Nas dvoje samo znacemo
kako prezivjeh vatru kletu, -
jednostavno, ti si znala da cekas
kao nitko na svijetu...
Da, ja sam znala da cekam, da cekam ljubav svog zivota, tebe koji si mi pruzio toliko ljubavi i toliko srece u zivotu, tebe s kojim sam sanjala obitelj i djecu, tebe s kojim bi se svaki put posvadjala oko izbora djecjeg imena i njihovog broja, tebe s kojim sam to zaboravljala uz duge poljupce.
I jos te cekam ljubavi moja, cekam da jednog dana dodjes po mene pa da opet budemo na okupu, Mate, ti i ja.
Stihovi su me jako dirnuli, srce mi je zaigralo, prvo od srece sto imam nekog kao sto si ti,
a zatim od boli i tuge sto nisi uz mene.
Tada sam mislila da znam sto su tuga i bol,
eh sto sam se samo prevarila...
Tek sada znam, a sto se tice toga, voljela bih da zivim u blazenon neznanju.
Tada sam te cekala i docekala,
a sada ti mene cekas.
Svaki dan se pitam da li je to taj dan, dan kada ces me docekati.
Da si oduzmem zivot?
Da, za to snage imam, ali nemam snage priustiti ovu tugu i bol ocu i svojoj majci koja je prije 21 godinu zamalo dala svoj zivot samo da bih ja zivila.
Cekaj me ljubavi, sada ti mene cekaj...
utorak, 02.09.2008.
ONE LAST GOODBYE
How I needed you
How I bleed now you're gone
In my dreams I can see you
But I awake so alone
I know you didn't want to leave
Your heart yearned to stay
But the strength I always loved in you
Finally gave way
Somehow I knew you would leave me this way
Somehow I knew you could never stay
And in the early morning light
After a silent peaceful night
You took my heart away
In my dreams I can see you
I can tell you how I feel
In my dreams I can hold you
It feels so real
And I still feel the pain
I still feel your love
I still feel the pain
I still feel your love
Somehow I knew you would leave me this way
Somehow I knew you could never stay
And in the early morning light
After a peaceful night
You took my heart away
I wish you could have stayed
