Najdraži moji,
otkako sam se vratio u Zagreb nalazim se sa ljudima raznoraznim, dugo me nije bilo a poslovi idu dalje, jesen je pred vratima i svi bi nešto radili samnom.
Zato sam jučer imao zaista naporan dan - od rana jutra poslovi razni i sastanci svakojaki: neugodni razgovori preko mobitela sa neugodnim ljudima; ugodni razgovori sa ugodnim ljudima oko budućih planova; zafrkantski razgovori sa ljudima koji su mi podređeni...
A za kraj ostavio sam jedan neugodan razgovor uživo. Razgovor sa čovjekom koji je pogriješio baratajući mojim novcem. Jednom, skoro pa sitnom pogreškom izbrisao je sve ono fenomenalno što je u zadnjih par mjeseci učinio i izgubio je svu dobit koju mi je napravio. Nije mi napravio veliki minus, ali definitivno nije napravio ni plus.
Imam uvid u njegove poteze i vidio sam kada je napravio tu pogrešku. Isto tako sam vidio da je mogao u jednom trenu ispraviti pogrešku ali da tada nije reagirao - što je zbilja bilo čudno za njega. Ddadd u meni sredio je jednim karate potezom poslovnjaka u meni, i nije mislio o propuštenom novcu već je mislio o vrhunskom brokeru, mom, sad već mogu tako reći, prijatelju - i mislio sam si, nadao sam se: "Samo da je sve u redu s njih kao čovjekom, nadam se da je OK iako se ne javlja!"
Jučer mi se konačno javio sa mobitela koji mu je do tada bio isključen. Odmah smo dogovorili sastanak za kraj dana. Pojavio mi se u uredu, mršav, upalih očiju i s vidljivim tumorima na vratu.
Zloćudnim tumorima.
"Trebaš mi izprogramirati sistem." - rekao mi je nakon što smo malo pričali o njegovoj bolesti - tumori su mu sve veći na očigled i nije baš dobro. Naravno da smo prešutili minus koji mi je napravio iako je bilo skoro pa nemoguće da bude u minusu. Naime - ja sam tom čovjeku davno napravio programe za analizu kretanja tržišta - programe zahvaljujući kojima trguje i nevjerojatnom preciznošću s visokim postotkom pogađa u kojem će smjeru cijene krenuti...a sad je zbog obične, u tom njegovom stanju razumljive ljudske pogreške izgubio novac. I to kad mu je najpotrebniji.
"Sistem?!" - upitah ga iznenađeno.
"Da. Provjerio sam sve pomoću tvojih programa. Funkcionira savršeno. Razrađen je do kraja i nevjerojatno je da je još jači od prethodnog sistema!"
Gledam ga, onako mršavog i oronulog. Gledam kako mu oči gore dok mi objašnjava što se dešava i zašto taj sistem dobiva. Divim mu se - suhoparni matematički indikatori iz njegovih usta su poezija - taj čovjek je rođen za taj posao! Oči mu svjetlucaju dok priča o burzi čak i dok čeka nalaze koji će mu reći je li jako jako loše, ili je pred njim totalna katastrofa...
Kao da je pročitao moje misli, on počne:
"Imam ja još puno toga za reći i napraviti! Dokle god ima nade, radit ću najbolje što mogu!"
Suzica u kutu mog oka nije bila za njegove oči. Njemu sam uputio smješak jedvo skidajući pogled s tumora.
Imam puno posla...jako puno posla...ali taj tumor...ta kugla unutar njega stvarno brzo raste čim je u ovo kratko vremena što se nismo vidjeli narasla tolika...
Nema vremena!
"Bit će gotovo sljedeći tjedan." - rekao sam čak i na svoje iznenađenje.
Sreća na njegovom licu dovoljna mi je nagrada - desi li se najgore uspjet će vidjeti djeluje li njegovo čedo, vrhunski sistem koji gorljivo razvija preko pola godine - a krene li mu dobro, bit će novaca za liječenje!
Sistem je dobar, jednostavno je genijalan - to vidim čak i ja koji nisam u tome čitav život.
Kako god okreneš treba taj sistem napraviti.
Pa ću ga i napraviti!
I nadat ću se da će biti najbolje što može biti...
Molit ću se u sebi...i nadati.
I nadati se još jače!
Vaš Ddadd
|
