Najdraži moji, nije tajna da pokušavam dovuć vodovod i kanalizaciju u kuću koju sam kupio.
Isto tako, nije tajna da se dobro nosim sa kojekakvim činovnicima koji misle (a djelimično su u pravu) da njihov mrki pogled određuje moju sudbinu...i zbog tih razloga sam se odlučio baciti u birokratske vode, točnije, preplivati ih.
I to naglavačke, uz struju, pa tko živ tko mrtav!
Prvo sam nazvao Vodoopskrbu i odvodnju, tako sam dobio popis od tri papira (da ne kažem dokumenta) koja moram predati ako želim da mi naprave kanalizaciju i vodovod.
Onda sam pričekao jedan dan i nazvao ih opet. Sad sam već dobio četiri papira. Bio sam sretan što nisam otišao odmah prvi dan sa ona tri papira jer bih poludio...prevencije radi pričekao sam još jedan dan - obavljao sam svoje normalne poslove. Onda sam nazvao još jednom.
"Da, da, to su ta četiri papira ali puta dva!" reče službenik začuđenim glasom koji je jasno davao do znanja da misli: "Pa kako glupan ne zna da treba jedne papire za vodovod, posve iste te treba za kanalizaciju, a sve to mora predati na mom šalteru!"
Kako je dotle stigao jedan od ta četiri papira - nabavio sam ga iz katastra i platio jedan pečat na kompjutorski ispis 150 kn - rekao sam samom sebi:
"Ajde Ddadd, udahni i kreni!" i otišao do Vodoopskrbe i odvodnje.
Priđem na taj šalter nadobudno, tamo je bio neki dedica:
"Dobar dan, ja bih predao zahtjeve za vodovod i kanalizaciju, evo, ovdje su svi papiri koje trebate!"
"Ništa vaši papiri! Trebam samo ovo!" vikne službenik i preda mi neki svoj papirić na kojem su zaokružene dvije stavke. Prva je gruntovni izvadak a druga je riješena odvodnja!
"Ne mogu vam dati riješenu odvodnju kad upravo predajem zahtjev za odvodnju!" velim ja njemu.
"Nema veze, dajte mi ovo drugo!" veli on.
Ja mu pružim svoja četiri papira a on će: "NE! Samo gruntovnicu!"
Od ta četiri papira pronađem i dam mu gruntovnicu a on će: "Aha, sad trebam kopiju kupoprodajnog ugovora!"
Od preostala tri papira izdvojim kopiju ugovora i dam mu je.
"Super!" veli on, "sad trebam još potvrdu da imate građevinsku dozvolu!"
Spremno sam mu pružio potvrdu, ostao mi je još samo jedan papir u ruci, a činovnik je bio tako sretan do sad viđenim da je zanaseno povikao: "Imate li još možda kopiju katastarskog plana!"
Kad je zadnji papir napustio moju ruku shvatio sam da sam ispunio svoju misiju - jednom sam čovjeku uljepšao dan...kako ono ide iz onog filma, Divan Život: kad god zazvoni zvonce jedan činovnik dobije sve papire...
"Sad mi sve to treba za odvodnju" veli on! Ja sam se uplašio da ću mu i ta četiri papira morati davati jedan po jedan ali sam se ipak odvažio i drhtavom sam mu rukom pružio sva četiri odjednom. Na moje golemo olakšanje on ih je uzao sva četiri!
Četiri papira je pokupio jednim pokretom! Fascinantno!
Nakašljao sam se: "Khm khm!"
"Da?" pogledao me mrko.
"Znate...asfaltirat će mi prilazni put, već su bili tamo...postoji li ikakava šansa da ubrzate proces?"
Činovnik se počeo sablažnjavati, svetogrđe, dodatni zahtjev - ma tko je to vidio!
"Znate - ne može to nikako! Tamo vam prvo mora doći inpekcija pa ovi pa oni..."
"Šteta!" rekoh ja i odlučim pokušati stari isprobani recept usavršen u ovih desetljeće i pol neprekidne borbe sa BiErOKaErACeIJOEm. Recept je jednostavno ponoviti isto:
"Da...kužim...ali, znate...asfaltirat će mi prilazni put, već su bili tamo...postoji li ikakava šansa da ubrzate proces pa da ne moraju prekapati asfalt?"
Dedica me pogledao u čudu! Otvorio mu se horizont. Shvatio je što ga pitam! Odlučio me je čak i odjebati na finjaka:
"Super, kad vam budu došli asfaltirati vi lijepo nazovite nas da se požurimo!"
Uistinu sam bio zaprepašćen tako jednostavnim i razumnim rješenjem ali sam istovremeno i nekako slutio da to rješenje ima izvjesnih manjkavosti. Vrijeme je bilo za plan B. Moje oči su počele trzati lijevo desno, grč je pripremio lice na neznatno uzbuđen i brz govor, samokontrola je bila jasno vidljiva na svakoj dlačici moje brade...
"Da ali..." brzo sam govorio dok mije pogled skakao lijevo desno..."oni su bili tamo!" Sad ide retorička pauza pa:
"Shvatite, tamo su već iskopali ali ih je Bandić poteral na autoput, čim završe doć će k meni!"
Zatim se moj pogled umirio i prostrijelio je djedicu kroz oči...ravno u mozak. Vrijeme je za finale. Najozbiljnijim glasom rekao sam:
"A autput je gotov i to može biti bilo kad!"
Na to je činovnik zadrhtao, lagana jeza mu je krenula od vrata i prošetala se po kičmi, nadolje. Bez riječi je uzeo marker i napisao je na moje papire velikim slovima:
HITNO! ASFALT!
Kad sam vidio da je napokon gotovo sva moja dotad izoštrena ćula su se opustila. Adrenalin je pao u sekundi, omlitavio sam i osjetio golemo olakšanje - još jedna bitka je dobivena!
"Trebam li znati još štogod?" upitao sam.
"Ništa! To je sve! Sad samo čekajte da vam dođu i dovuku sve to." reče mi službenik.
Zahvalio sam se i gordo otišao...bio sam sretan zbog uspješno obavljenog posla. Doduše tada još nisam ni sanjao da sam samo dobio jednu malu, majušnu bitkicu a nikako rat... strašni rat koji još i dan danas bijesni neviđenom snagom i ne vidi mu se kraja....
taram
taram
.
.
.
:-)
Vaš Ddadd :)
PS:
Najdraži moji, u idućem broju čitajte kako sam postao doktor za šahtove :)
|
