Eh, sjećate li se Bankarica željnih ljubavi? Od tog dana si stalno mislim kako je lijepo imati oči! :D
Srećom, čini se da Draga ovaj blog ne čita pa ću vam ispričati što se desilo noćas, u kinu. Gledali smo Pirate s Kariba, mrcinski traje i nije mi nešto sjeo, prvi dio mi je puno bolji. Osim toga, film ima pauzu. Kako ste možda pročitali u Malom čoeku II, zbiljski mrzim pauze u kinu - to jest mrzio sam ih do sinoć.
Pazite vamo što mi se sinoć dogodilo - muški san snova:
Dakle, Draga i ja dođosmo gledat Pirate s Kariba. Kao i sve žrtve potrošačkog društva kupio sam dragoj neki tam srednji paket - 3 i pol žlice kukuruza koje su se razbuktale u jednu kutiju + srednji pepsi - sve to za 'samo' 25 kuna. Naravno, morao sam dodati u ponudu i nešto svoje pa sam uzeo 4 slamke te povezao dvije i dvije - tako smo dobili dvije jako dugačke slamke koje smo zapiknuli u pepsi i pijuckali colu istovremeno, dok smo čekali da nas puste u dvoranu.
"Vidi ovu minicu!" - draga spazi nekog lijeponogog komada.
"Ne sviđa mi se." - kulerski ću ja.
"Zašto?"
"Ne volim minice sa volanima dolje. Nekako mi vulgarno izgledaju!"
"Meni je to super!" - izgleda da se po pitanju minjaka nikako ne možemo složiti pa je na tome ostalo...
Ušli smo u kino. Film je solidan, taman sam se uživio kad li nas točno u 01:15 poklopi pauza!
"Psmtr!" pomislim u sebi kad su se naglo upalila svjetla, a Draga je u isti čas viknula: "Pas mater!".
Moja glasnogovornica :-)
"Idem do wc-a" veli mi draga i ode. Ostao sam sjediti solo u prostranoj sjedalici za zaljubljene i osjećao sam se baš nekako fino. Crveni zidovi ko u nekom bordelu (znam kako je u bordelu, ali to je priča za neki drugi put, hihihihihihi), kockaste kutije na zidu koje izgleda ničem ne služe osim da svaka baca po tom crvenom zidu četiri mača od svjetlosti, neki skupni ugašeni reflektori, visoki crni stropovi...
Krenem pogledom po nekakvoj središnjoj liniji tog crnog stropa, zanimalo me kuda vodi, i skroz izvinem glavu prema gore. Sad sam već gledao totalno okomito kad li mi je iznenada nešto naglo zaklonilo pogled na strop!
Moram priznat da mi je zastao dah, naime bio je to volan minjaka!
Minjak je bio taman malo i uredno odmaknut od onog kratkog početka dviju butina što ih je trebao zaklanjati. I butine su bile baš fino razmaknute jedna od druge, taman dovoljno da relativno oskudna svjetlost dvorane probije mrak između njih još mrvicu dublje, tih desetak centimetara od ruba minice do...do...do...mah, neću vam reći! :D
Pogled sam nekako spontano odljepio od strateškog mjesta i vratio sam ga na rub minice. Od ruba sam krenuo kliziti po vitkom tijelu i naletio na nasmiješenu žensku facu što me promara. Ne znam jesam li se nasmiješio i ja...neke naznake osmijeha kod mene je sigurno bilo - ono što znam je da je kontakt očima bio nekako nestašan, vragolast, a onda se vlasnica minice i svega drugog polako okrenula i krenula prema izlazu iz dvorane a smiješak joj nije silazio s lica.
Ljudi moji, vi pojma nemate kako volim diskretne egzibicionistkinje, buhahahahahaha! :))))
Doduše...do jučer nisam ni ja znao ih volim... :D
Vaš Ddadd :)
|
