Baš sam se vratio iz banke najdraži moji.
Čim sam ušao uzeo sam broj - bilo je sedmero ljudi na redu prije mene pa sam sjeo. Sjedio sam nekih pet minuta i zujao pogledom naokolo kad li sasvim slučajno pogledam desno prema uredima osobnog bankara i voditelja poslovnice i ugledam nešto fascinantno!
Uredi imaju zid od crnog, posve neprozirnog stakla. Taj zid proteže se skroz od poda do stropa, ali nije svagdje neproziran. Zatamnjenje počinje nekih četrdesetak centimetara od poda a do te visine je obično staklo i sve se vidi u ured. Budući da sam sjedio glava mi je bila relativno nisko od poda i mogao sam vidjeti duboko u unutrašnjost ureda - negdje do sredine, taman tamo gdje se nalazila noga od uredske stolice.
Nije ta noga bila jedina noga koju sam vidio. Vidio sam i dvije lijepe gole prekrižene noge i baš su mi dobro sjele dok sam pogledom klizio po njima. Započeo sam svoje lurkanje nešto ispod koljena i spuštao sam polako svoje sretno oko sve do dna - do lijepog gležnja u lijepoj cipeli. Prizor je bio divan - noga koja je bila na zemlji bila je obuvena u cipelu, ali gornja je noga zato bila bosa i njihala se u zraku a njena cipela je nepomično ležala na podu.
Baš sam bio nekako dobro zabavljen činjenicom da imam jedinstvenu priliku voajerski gledati jedno lijepo boso žensko stopalo u banci, kad li mi je odjednom nešto vrlo zanimljivo upalo u oko! Na podu su se nalazile dvije cipele - ženska cipela bez noge u njoj i ženska cipela sa nogom u njoj i to ne bi uopće bilo čudno da te dvije cipele nisu bile različite!
I da obje te cipele nisu bile desne!
Moram priznat da sam zatresao glavom jer sam mislio da haluciniram pa sam bolje proučio te dvije prekrižene noge. Rezultat je bio više no sjajan - oba su stopala bila desna stopala!
Sad sam već skužio u čemu je stvar pa sam se neupadljivo sagnuo prema naprijed da mogu vidjeti još malo dublje u prostoriju i vidio sam ono što sam očekivao - vidio sam treću nogu u lijevoj cipeli - cipeli koja je bila par onoj cipeli iznad koje sam gledao onaj lijepi gležanj.
Znači, najdraži moji, zaključak je sljedeći:
U banci, dva metra desno od mene, u uredu a iza crnog neprozirnog stakla sjedile su dvije službenice banke na istoj stolici!
Jedna drugoj u krilu...mmmm :)
Blaženi osmijeh mi se navukao na lice kad je minutu kasnije iz ureda izašla lijepo odjevena žena. Ne znam je li joj sako zaista bio blago zgužvan ili sam to samo dodao u svojoj mašti, ali taj osmijeh mi se još više proširio kad mi je žena na njega uzvratila osmijehom. Službenica je užurbanim korakom otišla u stražnje prostorije banke a meni je samo preostalo da provjerim ono što sam već znao - u uredu su ostale one dvije oduvijek obuvene noge, znači žena koja je izašla sjedila je u krilu ovoj koja je ostala. Što su radile ne želim ni znati - nikakva stvarnost ne može zasjeniti moju maštu!
Toliko za danas najdraži moji, voli vas vaš Ddadd :)
|
