U Puli sam, vidio arenu pa potražio internet caffe. Uputili su nas na tri mjesta, sva su zatvorena, a ovdje je samo internet centar, nema ni vode, uh :)
Dok smo dolazili napravili smo pokus i vozili jednu kutiju jaffa cakesa na krovu a drugu u pakleno vrućem autu. Pokus je djelomično uspio a oba pacijenta su se rastopila :-D
Noć nas je zatekla u Fažani pa smo se tamo okupali, sinoć je sve bilo u redu, ali je zato jutros bio show...
Dakle, kupamo se jutros frend i ja kad prema nama pliva smeđa mrlja, velika ko kompjutorski miš, gusta ko tijesto za palačinke i malo smeđija. Zapljusneno mi to vodom a to se rasprsne i opet skupi, i dalje se gibajući prema nama!
Tek nakon pravog prskanja, amebasto čudovište nas je odlučilo zaobići. Velim ja frendu da mi se čini kako ta mrlja ima misiju.
Odjednom, iznenada, mi spazimo kako se ispred nas stvorilo još mnogo sličnih mrlja i sve nam se polako i zlokobno približavaju!
Frend u šali veli da nas to opkoljavaju sastavni dijelovi jedne divovske amebe, međutim ja se nisam smijao. Primjetio sam kako smo zbilja skoro skroz opkoljeni smeđim mrljama, mrljama koje su nam sad sve bila neobično blizu.
"Nemoj se šaliti s time, nikad ne znaš što nam može kapnuti sa svemira!" rekao sam frendu. U taj čas sam primjetio kako su se dvije mrlje spojile, raširile u klopku i krenule prema nama! Uhvatila me panika, u magnovenju sam ugledao metar prostora u kojem još nije bilo mrlja...
"Bježimo!" viknuo sam frendu i sjurio se kroz taj metar slobodne vode. Uspio sam proći, niti jedna mrlja me nije dodirnula i nastavio sam grozničavo plivati ne ostvrćući se. U jednom trenutku iza sebe sam začuo stravičan krik i počeo plivati još brže! Kad sam se napokon dočepao plićaka, ustao i okrenuo se, na moj užas shvatio sam da u moru više nema žive duše!
Pustio sam suzu za svojim prijateljem. Pokraj mojih nogu plutao je mrtvi morski krastavac...
:-D
PS: Nije istina da nema vode, ugodno iznenađenje se dogodilo dok sam tipkao - upravo pijuckam ledeni čaj, uključen je u cijenu inerneta :-)
|
