Najdraži moji, ovo je početak, upoznajte Dugog.
Ostatkom priče nisam zadovoljan, previše sam je rastegnuo.
Kad malo odleži dobit ćete završnu priču (i sa epilogom, da da, s njime sam zadovoljan ;) ), zasad nek bude samo ovaj dio, nazovimo ga 3 i pol, recimo :D
Vaš Ddadd
DUGI
Dugi je imao osmijeh malog djeteta. Ogromni crnokosi momak, visok dva metra i suh ko čačkalica, lice mu nije imalo puno mesa - kosti lica jasno su mu se ocrtavale ispod pergamentne kože. Zato mu je osmijeh bio čaroban...blag i iskren. Nevin!
Osmijeh od Dugog bio je dragocjen jer je bio rijedak. Želio sam ga vidjeti.
«Znaš Dugi, obožavam Louis Armstronga... "When The Saints Go Marching In", to već danima slušam, a nakon toga mi na kazeti ide "Moon river!"»
Željeni osmijeh nacrtao mu se na licu. Zračio je blagošću, sjetom i unutarnjom ljepotom. Bilo mi je drago što sam pogodio kako da ga nasmijem i odjednom je ponoć na zabitnoj autobusnoj stanici postala romantična, polja kukuruza iza nas šumila su na vjetru a mjesečina je bila srebrna.
«O when the Saints go marching in
When the Saints go marching in...» pjevao je Dugi tiho, nasmiješeno...i dobro.
Iznenadio sam se njegovom pjesmom, znao sam dosad o njemu samo to da je on dobar mršavi medo velikog srca, trapav i tužan...jedino što ga je istinski usrećivalo bio je bilijar. Nisam znao da voli i poznaje stare pjesme, mislio sam do tog trena da sam jedini na svijetu koji živi u prošlosti.
Nikad ne pjevam u javnosti, ali tada sam to poželio. Osjećao sam da će to super zvučati i odlučio sam si poderati grlo. Zamahnuo sam rukom i Dugi je prestao pjevati, a ja sam iz sveg glasa pustio dubok grlen zvuk, zvuk koji kao da je klizio preko žileta...
«MOOON rRIIivEErrR» zatulio sam...i jeza nas je ulovila - od prohladne noći, od mog hrapavog čežnutljivog glasa...
Dugi mi se pridružio i dva stara balavca pjevala su usred ničega, pod velikim mjesecom koji je posrebrio Turoplje...
«Moon river, wider than a mile
I’m crossing you in style some day
Oh, dream maker, you heart breaker
Wherever you’re goin’, I’m goin’ your way...»
Bus je došao a mi smo se smijali kao mala djeca!
:)
|
