Love me 4 me...
|
Mislila sam da je sve ok. Barem se sve činilo ok... Ali nije ok... Kažu, sve u svoje vrijeme...čekala sam...i čekala... I koliko li je samo vremena prošlo i još uvijek niti traga. Nemam što više čekati... Razočarana sam... Jeste li ikad ostali poslijednji sjediti kad su birali ekipe za graničar kao djeca? Jeste li ikada čekali da čujete svoje ime da bi vam rekli da ste prošli, kad su već sve vaše prijatelje prozvali? Tako se ja osjećam upravo sada. Znam da nije u tome sve, ali opet mi je stalo. I znam da ću se smijati ovome jednog dana, ali taj dan još uvijek nije došao... Okrenula sam se i otišla, nisam dala priliku. Kažu ne radi drugom ono što ne želiš da drugi rade tebi, a upravo sam to učinila. Žalim li za nečim što je prošlo? Ne znam ni sama... Nije mi svejedno, ali nije mi žao što sam postupila kako jesam. Žalim samo što to nije bio netko drugi.  Ponekad bi voljela ljudima čitati misli... Željela bih znati kuda ti odluta pogled...zašto? I ne znam što da mislim... Bojim se. Poznam se dovoljno da znam da ću istrčati pred rudo i opet, opet će sve biti kao i dosad... Možda neznanje i je blaženo, ali ja svejedno želim znati. Kažu da istina bli najjače. Možda, ali bol će jednog dana nestati, a ovako... Ponovno brojim udarce kazaljke na satu... Jeste li ikada poželjeli biti netko drugi? Ja jesam, evo upravo sada. Kažu, pazi što želiš. Nemam se za što bojati jer znam da ću uvijek ostati ja, ovakva kakva jesam, pre: nesigurna, neodlučna, (samo)kritična, povučena,... Kažu da su bitni samo oni ljudi koji te vole onakvu kakva jesi, sa svim tvojim manama, a ne samo onu ulijepšanu sliku, onu koja teži savršenstvu. Ljepota je u nesavršenosti. Ljepota je u očima promatrača, ali mnogi su slijepi... Skiniti taj povez s očiju i vidjeti sebe među zvijezdama, zar je tako teško?  Here I am, the perfect as I'm ever gonna be, you'll see Love me for me... |
...isn't it ironic?
|
Gledam K vragu i ljubav. Nije loše. Još jedna romantična komedija koja će završiti happy endom. Život nije romantična komedija. Možda je tako i bolje. Bilo bi prelijepo, tako nestvarno. Jeste li se ikada pitala tko sjedi pored vas u pješčaniku? Kome bacate loptu dok se igrate graničara? Jeste li? Ja nisam...možda sam trebala. Kažu da nikad ne znaš. Istina je.  Kažu kad ti život da limun, ti napravi limunadu. Moja ima i onaj mali suncobrančić... i ponovno se smijem sama sebi. Slušam Alanis. Je, ironično je, limunada je prekisela čak i za mene. Ali opet se smijem: suncobrančić je tu. Niti ne smeta mi toliko. Progutat ću i nastaviti dalje. Za mene je čaša odsada polupuna. Uvijek. I sunce sja kroz kišne kapi. Sve se događa s razlogom... I pogled ti bježi dalje... Znam i kamo, ali ne znam zašto... Poput knjige kojoj su iskinute stranice, nikako te ne mogu shvatiti. A opet, možda je i bolje tako... Možda je i bolje da ne vidim sve. Blažen je onaj koji živi u neznanju. I hodam dalje, gledam u dugu na nebu i mašem svojim suncobrančićem. Kao nekada davno dok smo još bili djeca i pokidala si mi lutku. I smijem se, bezbrižno, razdragano i tek usputno poput kakvog djeteta... Zar nije ironično?  |
...more to life...
|
Obećanje - ludom radovanje, rekla bi moja baka. Nisam obećala, nisam nikoga iznevjerila. A opet...i da sam znala, znam da se ništa ne bi promijenilo. Iako vjerojatno sada mislim da bi. Ne mogu kontrolirati niti vlastitim emocijama. Nisam doslijedna onome što si zacrtam. Negdje na pola puta, ni na nebu, ni na zemlji. I nemam za čime žaliti. Da sam kukavica, jesam. Da nisam spremna riskirati, nisam. Igram na sigurno. Zato često i ne dobijem ono što želim. Ne usudim se učiniti taj jedan mali korak i zgrabiti svoju sreću. Pustim da mi isklizne kroz prste, a onda zamišljam njezin okus na svojim usnama.  Kažu da su neke stvari jednostavno veće od života. Neke ljubavi su veće od života. Jedna je tu. Znam da je. Izgubm nit, ali ponovno ju nađem. Svatko ima ono nešto u životu. Čini se da sam ja pronašla to nešto. Vuk mnenja dlaku, ali čud nikada. Promijenila sam se, ali doista jesam, i to jako. Ponekad niti samu sebe više ne prepoznajem. Zapravo, možda je to samo jedan dio mene koji je potiskivan duboko u meni svo ovo vrijeme.  Poput Stepskog vuka, ja sam i čovjek i vuk... i još štošta. Ne mogu zajedno, ali ne mogu niti jedan bez drugoga. Zajedno se savršeno nadopunjuju. Zajedno čine cjelinu, daleko od savršenstva,a ipak tako savršenu sa svim svojim manama. Težila sam savršenstvu. Znam da je ne moguće postići ga i ne smatram svoju težnju pogreškom i suludo utrošenim vremenom. Težim k poboljšanju i znam da ne griješim jer slijedim svoje srce, makar patila. Gledat ćete me jednog dana, gore među zvijezdama. ...ne idi malen ispod zvijezda...  |
mmm...moja švicarska poslastica...
|
Jedna cura me jednom pitala na koji način da iskali svoj bijes umjesto da se reže. Rekla sam joj da se izrazi kreativno. Rekla sam joj da svira, pjeva, crta, pleše, piše... Ja sam otišla i napravila 80 trbušnjaka. I to nakon podosta vremena. Mislim da ću dobit upalu mišića, što i nije baš ugodan osjećaj.  Imendan mi je danas. Cijeli dan jedem Mađarice koje mi je ispekla baka. Iako ju najčešće ne baš oduševljena imam u svojoj blizini, ipak ju volim i ne znam što bih bez nje. Kažu da čovjek shvati što ima i koliko je sretan tek kad nešto izgubi. Ne želim izgubiti ljude koje volim i do kojih mi je stalo samo kako bih to dokazala. Ne... Pisat ću svoja pravila i krenuti od sebe. Svijet ćemo moći promijeniti samo ako krenemo od sebe. Promijenit ću sebe, i ići ću na bolje. Previše sam vremena izgubila osvrćući se iza sebe. Previše sam izgubila razmišljajući o budučnosti. Kažu: Živi svaki dan kao da ti je poslijednji. Ne, ne želim da bude poslijednji, imam još toliko toga za reći, napraviti... Yesterday is history, tomorrow is mystery, today is a gift. Čitala sam to na Lekinoj majici i svidjelo mi se. Kažu da je ljepše davati nego primati. Možda i je tako, ali ja podjednako volim oboje.  Nevrijeme koje se sprema narušilo mi je sve planove. Vjerojatno ću ostati i bez svoje švicarske poslastice danas... Ah...događa se...ma nije bitno. Uvijek postoji sutra. Ne baš uvijek, ustvari...ali to je ipak preduboko... Kažu: Ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra... Odoh ja pojest onu Mađaricu...mmm...skoro kao švicarska poslastica...hehe... ...kako li je lijepo ponovno se smijati...
|
Pod zvjezdanim nebom sjedili smo ispred Biljemerkanta...
|
Rekla sam da nikad neću plakati, a opet jesam...ali više neću. Nikada, jer znam da toga nije vrijedno. I ponekad bih željela da sam drugačija, ali nisam. Čovjek dolazi na svijet poput komada gline, a onda ga oblikuju udarci koje zadobiva. Čitala sam to negdje jednom davno. Uvijek u svemu treba početi od sebe. Svijet treba početi mijenjati najprije mjenjajući sebe. Propuštam "prilike" i čekam neku drugu. Poput autobusa, ali niti u slijedećeg neću ući. Željela bih...da...valjda...ali svejedno znam da ću ostati čekati na stanici. Čekati...Čekati što? Bijelu limuzinu umjesto bijeloga konja jer ipak nismo u srednjem vijeku?  Vjerujem samo u ono što vidim svojim očima. Ono što mislim najčešće zadržavam za sebe. Nadam se, ali to je glupo. Mislila sam da znam što želim, ali to nikada neću dobiti, a onda sam shvatila da je sve to samo prolazno ushićenje, zapanjenost novotarijom, tako površno, bezosjećajno. Pod zvjezdanim nebom sjedile smo ispred Biljemerkanta... I znate što? Shvatila sam da sam najsretnija osoba na svijetu...   svima |
The girl is back in town...missed me?
Eo me ljudi!!!!!! Jesam vam nedostajala? hehe... Prepuna dojmova, blago osunčane kože,ponovno za svojim kompom... Nedostajali mi jeste, al da me neko pita jel bi opet, bi...  Još uvijek su mi koferi spakirani pa mogu odmah na ovaj vlak u 4...  Hvala mojoj Palchici koja me redovito obavještavala o stanju u mom rodnom kraju (i ne, ne mislim na PM!!  ). Isto tako i Kikici čijeg sam maratonca vidla sam jednom i to s leđa Hvala mojoj punkerici Ramoni koja me nazvala kad sam joj poslala poruku  . Nije bilo killerica, već bi si ja uzela koju... jedino sam vidla neke fancy sa šljokicama  Hvala i Sanellici koja mi se javila zadnji dan kad sam šopingirala Splitom  Hvala Plauši, njoj nemam na čemu, al eo zahvaljujem joj da se ne osjeća zapostavljenom . ma šalim se  Sad bi vam kao trebala pisat kak je bilo, jel... ne znam di da počnem, a ni ne da mi se baš... sve je bilo super i ja bi opet , al ovaj put bi svi vi išli sa mnom Jedino što me razočaralo.........Prvo mi Portugal izgubi  ...a onda i Francuska i onda mi svi tam seru Zidaneu jer je gurnuo onog seljaka Materazzija... E pa nek je!!! Eh... Predivna 2 tjedna iza mene, nema šta... detalje kad se budemo vidle
|
Pogledaj da li me možeš presnimiti, signal je slab, opet se gubim...
|
Eo me ljudi... i opet sam happy! Za par sati idem i tak... Ispozdravljala sam se sa svim svojim spaljenim curkama, čak sam i Sanelu srela .Maloprije sam upalila MTV, a ono Where you will go, ja skoro počela vrištat hehe  , a poslije nijh Vatra - Ruska, obožavam tu pjesmu .Moja draga Palčica rođena je eto na današnji dan prije točno 15 godina . Slavit ćemo kad se ja vratim, a danas me častila sladoledom  . Eo još jednom, ovaj put preko neta Sretan ti rođendan, Palčice i nek ti se ostvare sve tvoje želje (zaželi neš i za mene ), a pogotovo ona vezana za Ledu_Medu  . E, da, Mia, tek sam sad skontala da je jedna tvoja narukvica kod Palčice, a druga kod mene tak da će sa mnom u Tučepe, al ti ju dam čim se vratim . Sorry Plaušo, tebi sretan put i zbari tam nekog mađara .Ramona, ak nađem kakve jeftine killerice, kupujem jedno 30 komada .Danas sam krenula do knjižnice vratit Hessea i uzet si neš čitat za more kad knjižnica zatvorena. Ja popizdila Sva sreća pa sam kod kuće našla knjiga koje još nisam pročitala pa sad to nosim.Ak se uspijem nekak tam dokopat kompa i neta, ja vam se javim, ak ne, a onda ništ... čekat ćete da se vratim . |
By the way I tried to say I'll be there...waitin' for...
|
Zastanem na trenutak i poželim vratiti vrijeme Osmjehnem se sama sebi. Tek sada vidim koliko sam sretna. Opet sam se smijala danas. I to dosta... I sretna sam. Ma ni sama ne znam koliko... Imam divne ljude kraj sebe. Znam da su uvijek tu kad ih trebam. Smijat će se sa mnom, tješiti me kada plačem, davati nadu kada mi je potrebna. I zato ih volim. Jako... jako... I ne treba mi boca graševine iz Bijelog Brda da bi se smijala Meni je dosta ovo što imam, bolesne zamsli mog bolesnog uma... I sad sam tako sretna, a i nemam baš neki pretjerano dobar razlog za to. Jednostavno jesam i baš sam sretna zbog tog. Zbog čega bi uopće i moraa imati nekakv specijalan razlog da budem sretna? I evo slušam Pink - Stupid girls i drago mi je što nisam jedna od tih. I zbog tog sam sretna. I ,idem na more u srijedu - i zbog tok sam sretna. I cijelo ljeto je preda mnom - i zbog tog sam sretna. Kako svijet odmah postaje ljepši kad hodaš ulicom s osmjehom na licu... ... makar te ljudi na ulici gledali kao čudaka jer se sam sebi smiješ... ali to ti tada uopće nije važno... uživaj u svakom danu... Suae quisque fortunae faber est - Svatko je kovač svoje sreće... Meni, čini se, dorbo ide. Kucnula sam u stol da ne ureknem. Znate što? Mislim da sam sad toliko sretna da bi mogla prošetat do hladnjaka, uzet jedno jaje i jednostavno ga pustit da mi isklizne iz ruke. Lijepo je gledati svijet očima djeteta... 
|
Passo a passo...
|
Eo me, kad ste već tražili hehe... ma i tak sam vam misla pisat... dakle, prvo, predstava je bila super iako je Anja opalila Arijanu štapom usred koreografije, Anja u jednoj sceni izašla van bez krila (kažu da se nije ni skontalo), Marti puko štap dok su se mačevale, sjebali smo naklon itd. al ugl. bilo dobro poslije predstave smo ošli do novog studentskog, bio koncert Atheist rapa i bilo je ok ujutro opet u kazalište gledat neku osnovnu, mađare i rumunje koji su nas optužili da smo im kopirali predstavu... jebote kad ono stvarno u jednoj sceni ista glazba, bila borba slična itd. mi svi u zadnjem redu umrli od smijeha  i pobjegli što prije van čim je završilo  popodne naravno opet van bilo dobro ko i obično naravno i opet smo se valjale od smijeha ko i obično (većinom) i tak...heheheJutros sam trebala na te radionice, Anja me bila zvala par puta, onda mi još zvonila, meni se nije dalo pa sam ostala spavat popodne valjd opet moramo ić gledat te predstave, a navečer svi idemo na Galiju kao neki završni party, tak neš bla bla tak da me nema danas vani... a i vrijeme nije baš neko...e, da... i eo da vam javim, pa da znate.... uskoro idem... nešt se projmijenilo i ugl. putujem u srijedu za Tučepe i nema me najmanje 2 tjedna e, da i naslov vam nema veze s ničim... to vam je naziv pjesme jednog brazilskog  benda kojeg slušam non stop htjela sam vam stavit njihovu sliku, al kad sam ih vidla odustala sam jer bi me išprdali hehehe neam vam više šta pisat 
|
