Obećanje - ludom radovanje, rekla bi moja baka.
Nisam obećala, nisam nikoga iznevjerila.
A opet...i da sam znala, znam da se ništa ne bi promijenilo.
Iako vjerojatno sada mislim da bi.
Ne mogu kontrolirati niti vlastitim emocijama.
Nisam doslijedna onome što si zacrtam.
Negdje na pola puta, ni na nebu, ni na zemlji.
I nemam za čime žaliti.
Da sam kukavica, jesam.
Da nisam spremna riskirati, nisam. Igram na sigurno.
Zato često i ne dobijem ono što želim.
Ne usudim se učiniti taj jedan mali korak i zgrabiti svoju sreću.
Pustim da mi isklizne kroz prste, a onda zamišljam njezin okus na svojim usnama.

Kažu da su neke stvari jednostavno veće od života.
Neke ljubavi su veće od života.
Jedna je tu. Znam da je.
Izgubm nit, ali ponovno ju nađem.
Svatko ima ono nešto u životu.
Čini se da sam ja pronašla to nešto.
Vuk mnenja dlaku, ali čud nikada.
Promijenila sam se, ali doista jesam, i to jako.
Ponekad niti samu sebe više ne prepoznajem.
Zapravo, možda je to samo jedan dio mene koji je potiskivan duboko u meni svo ovo vrijeme.

Poput Stepskog vuka, ja sam i čovjek i vuk... i još štošta.
Ne mogu zajedno, ali ne mogu niti jedan bez drugoga.
Zajedno se savršeno nadopunjuju.
Zajedno čine cjelinu, daleko od savršenstva,a ipak tako savršenu sa svim svojim manama.
Težila sam savršenstvu.
Znam da je ne moguće postići ga i ne smatram svoju težnju pogreškom i suludo utrošenim vremenom.
Težim k poboljšanju i znam da ne griješim jer slijedim svoje srce, makar patila.
Gledat ćete me jednog dana, gore među zvijezdama.
...ne idi malen ispod zvijezda...

Post je objavljen 28.07.2006. u 13:31 sati.