|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
17.08.2007., petak
Radi, troši, množi se, radi...
U ljetno doba, osim prometnih nesreća, požara i informacija gdje ljetuju poznate face, nema se baš puno kaj za pročitat. Dosadno do boli. Prežvakane teme, napuhane afere, kurac-palac... Niš zapravo. Onda me jedan članak u Nacionalu bacio u bad. Zapravo, Nacional kupujem uglavnom da bih pročitao novu Zrinkinu tv kolumnu. Bravo stara, samo nastavi.
No vratimo se članku. Pročitam ja naslov. „Najboljem djelatniku besplatno doškolovanje.“
Mislim si, super. U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, svaki se mjesec bira zaposlenik mjeseca koji kao nagradu dobiva 2000 kuna i neki oblik poslovnog usavršavanja. Tečajevi stranih jezika, informatički seminari i slično. Jako dobro. Pohvalno dapače. Dobre radnike treba nagraditi. Previše je tvrtki u Hrvatskoj koje se na svoje radnike ne obaziru. Ljudi rade ko crnci za 2500 kuna, po 10 -12 sati dnevno, a pitanje je da li i taj novac dobivaju na vrijeme? Još gore, da li ga dobivaju uopće? Dakle, zakaj sam ja u banani nakon ovog članka? Pa sve je pozitivno. Ma naravno da jest.
Pri ocjenjivanju i odabiru zaposlenika mjeseca primjenjuju se slijedeći kriteriji. Kvalitetno odrađen posao u roku, kreativnost, ostajanje na poslu nakon radnog vremena, zalaganje i pomoć izvan službenih zaduženja (pomoć kolegama u ostalim upravama u Ministarstvu).
Kaj ne valja u cijeloj ovoj priči?
Ono kaj mi upada u oko je kategorija „ostajanje na poslu nakon radnog vremena“. Ja sam zapravo veliki pobornik neostajanja na radnom mjestu nakon radnog vremena. Radni tjedan iznosi 40 sati. Dnevno 8 sati. I to je to. U velikoj većini hrvatskih tvrtki, prekovremeni rad je nešto što je normalno, očekivano i, naravno, neplaćeno. Zašto? Pa sad bi se mogli zaista baciti u veliko istraživanje o teškom dobivanju posla, o konkurenciji unutar i izvan tvrtke, o dokazivanju, o napredovanju... Milijun je razloga.
Ja svoje slobodno vrijeme cijenim. Cijenim ga mnogo više od mogućnosti napredovanja (naglašavam „mogućnosti“), i eventualno nešto kuna više na tekućem svaki mjesec. Volim svoje slobodno vrijeme, čitanje knjiga, vožnju biciklom, pivu sa frendovima, kavu sa starcima. Ne želim se uplesti u bjesomučnu utrku za novcem i položajima. Jer sve je to samo još jedno u nizu otuđenja od mene samoga. Kao da ih već nema dovoljno u ovom svijetu u kojem je individualnost postala neželjena kategorija, u kojem se veliča timski duh i timski rad, a pojedinac je samo dio tima i ništa više. Zato me članak prvo oduševio, jer se napokon neko orijentira na pojedinca, no naravno uz uvjet, kao što sam kasnije saznao.
To je samo moje mišljenje. Kladim se da se mnogi neće složiti s njim. I imaju puno pravo na to. Ja zaista nemam ništa protiv onih kojima nije problem ostati u uredu do 9 navečer. 'Ko voli, nek' izvoli. Nijedna priča nije crno-bijela, iako sam je ja zapravo takvom prikazao. U nijansama sive se nalaze odgovori. Kužim ja to. Ono kaj me ljuti je činjenica da je ostajanje nakon radnog vremena postalo kriterij u ocjenjivanju da li je neko dobar radnik ili nije. Znači li to da je onaj koji odlazi iz ureda u 17 lošiji radnik? Izgleda da je tako. I plaća li se to ostajanje posebno? Čisto sumnjam.
Kaže junak iz Nacionalovog članka, jedan od dobitnika nagrade: „Ne razmišljam o vremenu nego samo o zadacima i kako da ih što bolje napravim. Kada pogledam kroz prozor, vidim da je već pao mrak, a ja imam još toliko toga za učiniti“
Nazdravlje.
|
|
|