|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
31.12.2006., nedjelja
Kraj 2006., početak 2007.
I sad bi, kao, trebalo podvuć crtu i zbrojiti prošlu godinu, napisati kaj je bilo dobro, a kaj nije. Napisati koju rečenicu o očekivanjima, što bi ja u novoj godini.
Ne da mi se. Ne razmišljam o tome.
Zapravo je ovo bila prva puna godina mog novog života. Gubljenje pamćenja je ostala samo ružna uspomena, prijatelji su se potrudili da mi godina prođe lijepo, ja sam se potrudio da napravim puno stvari koje sam želio. Sve u svemu, iako nije bila spektakularna, bila je lijepa. Kažu uvijek može bolje, ali kako uvijek može i gore, ne treba bit čangrizavo čudovište.
Umjesto da se žalim ili hvalim zahvalil bum se ljudima koji su mi ispunjavali život u 2006. Po nikakvom određenom redosljedu, onak kak mi padne na pamet:
Starci – legende, koji mi svaki dan dokazuju kolko me vole, iako ja, kao i svaki sin ne kužim baš uvijek kaj su mi htjeli reć.
Buraz – glas razuma, vječno na zemlji, čovjek koji me često lupi po prstima kad zabrijem u svoje fantazije, donira svoju karticu za kredit za bicikl, i redovno prati na izlete u Fort Apache, na pivo i Chilli con carne, uz country glazbu. Should've been a cowboy.
Senad – frend i šef, odvojeno dakako. Tip koji me redovno upoznaje sa novim stripovima, tu je kad treba pomoć, bez zadrške, zna izvrijeđat kad treba i potapšat po ramenu kad god.
Film (Hrvoje) – u potrazi za vječnom ljubavi i savršenim filmom, uvijek ima dovoljno energije za izać, onak na naglo i bez veze, izdržal je kompletan koncert Viva Glorio u Krivom putu (uz obilnu pomoć pripravaka od hmelja) kaj ne bi svako mogel. Vukel me po filmskim festivalima, vozikal okolo u legedarnom Yugu, i pozval na rođendan na kojem sam iz ko zna kojih razloga našao svoje čudovište.
SadisticoShy – taj tip mi često nije jasan, ni on, ni njegova spika, stalno se neki kurac žali, nikad zadovoljan, al imam feeling da bumo o njemu još dugo slušali i čitali, samo kad se iščupa iz posla koji ne voli i počne radit ono kaj osjeća. Fotograf, dizajner, pisac pjesnik sve sa promjenjivim uspjehom koji ga čeka negdje iza ugla, siguran sam u to, samo kad krene i počne svoje slobodno vrijeme trošiti na sebe, a ne na Anarchy online. (Brijem da bum dobil jezikovu juhu nakon ovog J)
Fik (13) – on je jedan od onih frendova s kojim se mogu zapit do iznemoglosti, koji diže živac do ruba fizičkog obračuna i s kojim se nikad ne bum potukel. Samo vas ljudi koji su vam dragi mogu dovest do takvog stadija. Britak um, brz jezik, zna sve o stvarima koje vam nikad neće bit jako bitne u životu, Mr. Trivia, nikad dosadno s njim.
Remižani – redom ljudi čija vam imena neće značiti ništa, al to nije razlog da ih ne napišem. Marac, Šeki, Gruber, Pipi, Darac, Šok, Đos, Kum Sale, Daba, Bara, Sale, Denis, Bata, Bojan, Buto, Filac, Pinac, Saćo, Vince... Nekog sam sigurno zaboravil, no ne brinem se da buju se ljutili. Sve se to lako ispravi uz pokoje pivo.
Ekipa iz Piccadillya – Mare posebno, a onda i svi drugi, iako ih većina ionak spada u gornju kategoriju. Kvartovski birc di se mora navratit, nikad nije dosadno, pivo je 10 kuna i nema šanse za čut domaću šund glazbu. Al bu se zato redovno čulo Crampse, Ramonse, Casha, Van Morrisona i svu ponu lijepu glazbu kaj liječi dušu.
Moja šefica i cure iz ureda – dakle: Dani, Premki, Begi, Marina 1, Marina 2, Ana i Kristijana koje su se trudile da se vratim na posao, pomagale mi na sve načine i trpe moje ispade, glupe fore i pjevanje koje bi svakog normalnog čovjeka izbacile iz takta.
Ekipa sa Plavog radija – Prvo naravno Daniel, kolega u zločinu zvanom Pozitivni petak, pa onda i Raško, Rendula, Bomoštar, Kornelije, Stanko, Martina, Ana, teta Vesna, Nikola, Viktor, ljudi iz informativne redakcije, pa oni iz sportske, pa marketing, svi slušatelji koji zovu i pričaju gluposti u eter i traže po 700-ti put James Blunta ili neku sličnu pilu po živcima. Jedan san ispunjen. Radim na radiju. Ajmo dalje sa snovima.
Blogeri – ima ih raznih, neke volim manje, neke više, neki mi idu na kurac, ali svi ostavljaju nekog traga, tulumi, kave, pive, čitanja poezije, proze, ma svašta...
Ivana – last but not least, moje čudovište, sa njom nikad dosadno, s njom čak i svađe imaju čar, ona koju jedva čekam da je vidim, zagrlim, s kojom su poljupci drugačiji i da ne krenem sad u patetiku, s kojom mi je lijepo u životu.
Ziher sam zaboravil miljon ljudi, to je i normalno kad se piše ovak na brzinu, ali oni znaju, ne trebam dodatno naglašavati. Hvala vam svima kaj ste tu oko mene.
Sretna vam Nova godina svima.
|
|
|