I sad bi, kao, trebalo podvuć crtu i zbrojiti prošlu godinu, napisati kaj je bilo dobro, a kaj nije. Napisati koju rečenicu o očekivanjima, što bi ja u novoj godini.
Ne da mi se. Ne razmišljam o tome.
Zapravo je ovo bila prva puna godina mog novog života. Gubljenje pamćenja je ostala samo ružna uspomena, prijatelji su se potrudili da mi godina prođe lijepo, ja sam se potrudio da napravim puno stvari koje sam želio. Sve u svemu, iako nije bila spektakularna, bila je lijepa. Kažu uvijek može bolje, ali kako uvijek može i gore, ne treba bit čangrizavo čudovište.
Umjesto da se žalim ili hvalim zahvalil bum se ljudima koji su mi ispunjavali život u 2006. Po nikakvom određenom redosljedu, onak kak mi padne na pamet:
Starci – legende, koji mi svaki dan dokazuju kolko me vole, iako ja, kao i svaki sin ne kužim baš uvijek kaj su mi htjeli reć.
Buraz – glas razuma, vječno na zemlji, čovjek koji me često lupi po prstima kad zabrijem u svoje fantazije, donira svoju karticu za kredit za bicikl, i redovno prati na izlete u Fort Apache, na pivo i Chilli con carne, uz country glazbu. Should've been a cowboy.
Senad – frend i šef, odvojeno dakako. Tip koji me redovno upoznaje sa novim stripovima, tu je kad treba pomoć, bez zadrške, zna izvrijeđat kad treba i potapšat po ramenu kad god.
Film (Hrvoje) – u potrazi za vječnom ljubavi i savršenim filmom, uvijek ima dovoljno energije za izać, onak na naglo i bez veze, izdržal je kompletan koncert Viva Glorio u Krivom putu (uz obilnu pomoć pripravaka od hmelja) kaj ne bi svako mogel. Vukel me po filmskim festivalima, vozikal okolo u legedarnom Yugu, i pozval na rođendan na kojem sam iz ko zna kojih razloga našao svoje čudovište.
SadisticoShy – taj tip mi često nije jasan, ni on, ni njegova spika, stalno se neki kurac žali, nikad zadovoljan, al imam feeling da bumo o njemu još dugo slušali i čitali, samo kad se iščupa iz posla koji ne voli i počne radit ono kaj osjeća. Fotograf, dizajner, pisac pjesnik sve sa promjenjivim uspjehom koji ga čeka negdje iza ugla, siguran sam u to, samo kad krene i počne svoje slobodno vrijeme trošiti na sebe, a ne na Anarchy online. (Brijem da bum dobil jezikovu juhu nakon ovog J)
Fik (13) – on je jedan od onih frendova s kojim se mogu zapit do iznemoglosti, koji diže živac do ruba fizičkog obračuna i s kojim se nikad ne bum potukel. Samo vas ljudi koji su vam dragi mogu dovest do takvog stadija. Britak um, brz jezik, zna sve o stvarima koje vam nikad neće bit jako bitne u životu, Mr. Trivia, nikad dosadno s njim.
Remižani – redom ljudi čija vam imena neće značiti ništa, al to nije razlog da ih ne napišem. Marac, Šeki, Gruber, Pipi, Darac, Šok, Đos, Kum Sale, Daba, Bara, Sale, Denis, Bata, Bojan, Buto, Filac, Pinac, Saćo, Vince... Nekog sam sigurno zaboravil, no ne brinem se da buju se ljutili. Sve se to lako ispravi uz pokoje pivo.
Ekipa iz Piccadillya – Mare posebno, a onda i svi drugi, iako ih većina ionak spada u gornju kategoriju. Kvartovski birc di se mora navratit, nikad nije dosadno, pivo je 10 kuna i nema šanse za čut domaću šund glazbu. Al bu se zato redovno čulo Crampse, Ramonse, Casha, Van Morrisona i svu ponu lijepu glazbu kaj liječi dušu.
Moja šefica i cure iz ureda – dakle: Dani, Premki, Begi, Marina 1, Marina 2, Ana i Kristijana koje su se trudile da se vratim na posao, pomagale mi na sve načine i trpe moje ispade, glupe fore i pjevanje koje bi svakog normalnog čovjeka izbacile iz takta.
Ekipa sa Plavog radija – Prvo naravno Daniel, kolega u zločinu zvanom Pozitivni petak, pa onda i Raško, Rendula, Bomoštar, Kornelije, Stanko, Martina, Ana, teta Vesna, Nikola, Viktor, ljudi iz informativne redakcije, pa oni iz sportske, pa marketing, svi slušatelji koji zovu i pričaju gluposti u eter i traže po 700-ti put James Blunta ili neku sličnu pilu po živcima. Jedan san ispunjen. Radim na radiju. Ajmo dalje sa snovima.
Blogeri – ima ih raznih, neke volim manje, neke više, neki mi idu na kurac, ali svi ostavljaju nekog traga, tulumi, kave, pive, čitanja poezije, proze, ma svašta...
Ivana – last but not least, moje čudovište, sa njom nikad dosadno, s njom čak i svađe imaju čar, ona koju jedva čekam da je vidim, zagrlim, s kojom su poljupci drugačiji i da ne krenem sad u patetiku, s kojom mi je lijepo u životu.
Ziher sam zaboravil miljon ljudi, to je i normalno kad se piše ovak na brzinu, ali oni znaju, ne trebam dodatno naglašavati. Hvala vam svima kaj ste tu oko mene.
Sretna vam Nova godina svima.
Post je objavljen 31.12.2006. u 12:47 sati.