05.06.2006., ponedjeljak
O djevojci koja nije došla i frendu koji je došao
|
Pero je pozval lift i nervozno se migoljil. Opako mu se kenjalo. Sedam katova ga je dijelilo od wc-a, i pomalo je osjećal da ne bu stigel. Ovak se valjda osjećaju žene prije poroda. Već par centimetara otvorene, moglo bi krenut svaki tren, al još se niš ne dešava. Totalno sjeban filing. Vraćal se iz dućana. Kupil je par piva, bocu crnoga, bocu bijeloga, colu i neki multivitamiski sok koji je navodno najbolji. I bolje mu je da je najbolji za te nofce. Tina je trebala doć za čuku i pol, a on glupan, nikad nije pital kaj ona zapravo voli pit. Vidil je, kad su znali izać, da pije uglavnom sve, al jebemu mater, danas nije dan da eksperimentira. Napokon. Nakon dva mjeseca telefonskih razgovora, povremenih izlazaka sa društvom, chata preko ICQ-a, napokon će njih dvoje biti sami, popiti malo, pogledati neki film, a onda možda, u jednom trenutku, kojeg se zapravo ni ne bu sjećal kasnije, usne će se spojit i osjetil bu taj spirsani jezik u svojim ustima. Nije se usudil ni mislit, ni poželit taj par savršenih cica u svojim rukama.Lift je stigel i on je veselo pocupkival. Skužil je da ipak ima dovoljno samokontrole da izdrži do doma. A i Tina dolazi. Di ćeš bolje? Vrećice je brzo spustil u hodniku i uputil se u wc, skinul trenirku i sjel, pa ga je obuzelo blaženstvo. Nervozni proljev je izlazil iz njega i za koju minutu bu bil skroz fit i spreman. To je jednostavno nekaj kaj se mora odradit. Nervozni proljev ga je pratil celi život, svaki put prije nečeg bitnog. Sastanak s komadom, put, razgovor za posel. Neki ljudi piju 10 kava za redom ili gutaju Persene da se smire. Pero je kenjal. Brijal je da je to zdravije, a i niš nije tak smirujuće ko dobro sranje. Pogledal je po stanu. Imal je dva dana od kad su se dogovorili da bu došla kod njega za pospremit stan. I bil je spreman sve to sredit kak treba. Naravno da nije. Sad je imal manje od čuku i pol. A samo za pospremit i složit obleku koja je bila razbacana po stanu trebalo bu mu čuka vremena. Onda mu je pala na pamet spasonosna ideja. Kak je i tak većina robe razbacana po stanu, u ormaru ima mjesta sto posto. Pa se bacio na skupljanje. Jebote, kak skorene čarape od nogometa mogu tak smrdit nakon tri dana? Al nema se vremena sad razmišljat. Kad se žuriš obično sve ode u kurac pa zgubiš još više vremena. Opizdit nogom u rub kreveta nije nikakav problem. Krv je već malo veći problem. U pičku materinu. Kak to boli. Hansaplast. Di je? Prekopal je sve ladice i ormariće, al niš. Spasonosni zavoj je nađen slučajno, u kuhinji, iza tanjura. Kaj je tam radil, Pero nije imal pojma. Zamotal je nogu, iako zavoj nije bil baš najčistiji na svijetu, al kog je to sad briga. Prljava obleka je napunila ormar u sekundi, pa je zadnje košulje moral na silu nagurat i brzo zatvorit vrata. Stajal je još par sekundi pred ormarom, vrata su upozoravajuće škripala, al pobjeda nad mrskim neprijeteljem je izborena. Vrata se nisu otvorila. Kuhinja. Nema šanse. Nema jebene šanse. Oprat tu hrpu suđa, uredit šporet, pobrisat pod... Nema šanse. Plan B. Zatvorit vrata i ne pustit je unutra. Nema druge. Potrpal je cugu u frižider. Taman bu fino hladna. Ajmo sad nabrzinu usisat prašinu, pa na tuširanje. Usisavač je našel na balkonu ispod hrpe starih novina i bicikla sa potrganom pedalom kojeg nije vozil već godinu dana. Par komada starih novina je pederski pobjeglo ispod ograde balkona i palo u dubinu. Čekal je par sekundi i molim boga da ne slete na šajbu nekog auta koji prolazi pored zgrade. Nije se čula šrkipa kočnica, niti zvuci sudara pa je pogledal prek ograde. Novine su završile na balkonu ispod i u vešu susjede sa četvrtog kata. Odlično. Uključil je usisavač. Ovaj je izdajnički kašljucnul par puta i zgasil se. Il je vreća bila puna, il je usisavač otišel u vječna loviša. Tak malo bitno. Pogledal je po dnevnoj sobi. Prašina se može pobrisat, onak ofrlje, za par minuta. Paučina je malo veći problem. Riješenje na pola. Spustit rolete, onak da samo malo svjetla prolazi kroz njih. Još malo svjetla bu se dobilo kad se upali telka. A i romantičnije je u polumraku. Tuširanje. Pero je shvatil da je potrebno dobro planiranje ak misliš da sve ide onak kak si zamislil. A on nije dobro planiral. Ručnik i čiste gaće su u ormaru. Nije mu padalo na pamet otvarat ormar. Ni u ludilu. To bi ga unazadilo za bar još 10 minuta, a i ovak je na rubu. Dograbil je iz kuhinje papirnate ručnike. Bilo bu malo škakljivo, al bitno je da nije skroz mokar, ostalo bu se posušilo. Gaće ne bu ni obukel. Trapke na golo, i tak, ak bude malo sreće, gaće buju pale prije Dnevnika. Nasmiješio se nadmoćno. Danas je dan. Danas će njegov brodić napokon uplovit u luku nakon dva mjeseca. U kadi je opal već prilikom ulaska i bubnul glavom u pločice. Nije imal vremena za brojat zvijezde. Tuširanje je bitno. Obrijat se treba. Žurba je. Konačan ishod je bil slijedeći. Kvrga na čelu, skurena koža na nadlaktici jer je zaboravil pustit i hladnu vodu, dvije porezotine na faci, jedna na vratu, mao dublja, iz koje je fino krvarilo. Jebena bol nakon stavljanja after shavea. Frizura u kurcu, ne pomaže gel. Sreća da bu cijeli stan u polumraku, možda se provuče i s tim gnijezdom na glavi. Traperice i jedina čista majica sa logom poznate pivovare. Pa nije valjda da bu joj bitno kakvu majicu ima na sebi? Sve je spremno za veliki date. Ima jos 15 minuta vremena, za zapalit pljugu, za smirit živce, razmislit o strategiji i mjuzi koju bu pustil. Mobitel je zazvonil. Ona. Sto posto bu malo kasnila. Pero se javil trudeći se da zvuči totalno cool. - Pronto. - Bok Pero, Tina je. - Ej. Kaj ima? - Čuj, sorry, al ne bum mogla doć. Došli gosti, teta iz Osijeka, nisam pojma imala da dolaze. Probala sam se izvuć, al su starci popizdili. Moram bit doma. Sorry, baš sam se veselila, možemo to odgodit za slijedeći tjedan? Pero proguta knedlu veličine boce Orangine. Jebomupasmaterupičkukojkuracsadnakonsvegaonanebudošla!!!!!!! I dalje je zvučal skroz cool. - Ma nema beda, bumo to prebacili. Fakat mi je žao. - I meni. Al nadoknadila bum ti to, obećajem. - Sve ok. - Čujemo se moram gibat. Pusa. - Bok. Sjel je na trosjed u dnevnoj sobi i glasno opsoval. Propal mu je cijeli dan, očekivanja, sve je otišlo u kurac. Kaj sad? Dograbil je telefon i nazval. - Jura bok, Pero je. - E, mrcino. Kaj si spreman, uređen? Si podapral jaja? - Ma kurac. Ne bu došla. Neki gosti, mora bit doma. - E jebi ga. - Kaj ti radiš? - Niš pametno. Bumo kaj? - Ja imam neš pive, vina, nabavi nekaj za pušit pa dođi do mene. Zagrijal bum PlayStation. - Ok, svratim do Kileta usput. Aj bok. Kile je kvartovski supermarket. Trava, pljuge, cedeji s mjuzom, filmovi, igrice. Sve na jednom mjestu. Cijene snižene. Jura je došel za pol vure. Još jedna muška večer je počela. Sjeli su na trosjed, otvorili pive, pa je Pero smotal jednu. Jura je dignul noge na stol i zadovoljno povukel dim. - Uh. Dobra. - Bome dobra. - E, jel sinkronizirano plivanje olimpijski sport? - Pojma nemam. Zakaj? - Tak. Baš me zanima. |
- 08:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||