|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
21.03.2006., utorak
O jednom jutarnjem zagrljaju i lijepim mislima
Vidio sam ih danas ponovo. I jučer. I prošli tjedan skoro svaki dan. Navika je bedasta stvar. Svako jutro u isto vrijeme se isrkcam iz dvanajstice kod HNK, pa lupim pješke preko Masarykove do posla. Lagana šetnjica i pljuga, taman da me razbudi prije napornog radnog dana. Mislim da sam ih prvi put vidio prije negdje tri tjedna, pa neko vrijeme niš. Nije ih bilo ili sam ih ja promašivao za koju minutu. U zadnje vrijeme ih vidim stalno.
I moram priznat da mi poprave dan, navuku smiješak na lice, pa nekak sigurnije kročim kroz ovaj šugavi svijet. Dvoje, 20 i kusur godina, obučeni za posel, padaju svako jutro jedno drugom u zagrljaj, baš tamo negdje kod Zdenca života, i ljube se kao da ne postoji ništa drugo oko njih. Nema svijeta okolo, auti ne trube, tramvaji ne škripe, a ljudi... Ljudi idu svojim poslom i ne primjećuju ih. Dvoje ljubavnika koji se bude svako jutro znajući da će kroz kratko vrijeme ponovo biti u zagrljaju voljene osobe.
Ja ih primjećujem. Da li sam posebniji od drugih koji samo prolaze? Ma nisam. Samo me podsjećaju na nekoga, na posebne zagrljaje i poljupce, na treperenje u trbuhu kad znam da cu je vidjet. Pa poželim svako jutro da mi stojimo na tom istom mjestu i grlimo se kao da ne postoji ništa oko nas.
Pa onda to isto poželim i u prijepodne, u vrijeme ručka, poslijepodne, kad se blizi večer, prije spavanja...
Cijeli dan želim takav isti zagrljaj. Isti kao onaj jutarnji koji gledam u prolazu i koji mi mami smiješak na lice. Koji me tjera da još više mislim na nju. A lijepo je svako jutro koje počinje takvim mislima.
|
|
|