|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
08.09.2005., četvrtak
Putujući DayWalker (repost)
Da li u svakom od nas čuči mali putnik? Da li nas naši, davno zaboravljeni, nomadski geni probude tu i tamo iz polusna izazvanog mirom i sigurnošću vlastitog, nepokretnog doma? Mene u zadnje vrijeme zovu ceste. Ne znam baš najbolje to što se dešava pretočiti u riječi, ali svaki put kad vidim, obično na telki, velike ravnice, tamne šume ili visoke planine, svaki put kad vidim otvoreno more ili brze rijeke dođe mi da trenutno pokupim stvari, lupim pinklec na pleća i krenem. Nisam se u životu baš naputovao. Ne računam tu odlaske na more, šopinge u Italiju, Austriju ili Mađarsku i odlaske rodbini na selo. Mislim na prava putovanja, na daleke destinacije, na mjesta koja bih želio posjetiti, a nikad nisam skupio novaca, pa ni hrabrosti otisnuti se u daljinu. I cijeli život sam zavidan ljudima koji stoje uz rub autoputa sa podignutim palcem i papirom na kojem piše Verona, Rim, Paris, München…
“It’ a dangerous business, Frodo, going out your door. You step on to the road, and if you don’t keep your feet, ther’s no knowing where you might be swept off to” – Bilbo Baggins
Svatko od nas ima svoja mjesta na svijetu na kojima nikad nije bio, ali za koja misli da su i te kako poznata, koja negdje čekaju u nama, možda kao podsjetnici na neke prošle inkarnacije. Nije li divno ponekad pustit svoju maštu da divlja pa zamisliti tko smo i što smo bili u nekim drugim životima. Možda konjokradice, možda plemići, možda plemeniti vitezovi, indijanci, kraljevi … Možda Jack Trbosjek, možda Sherlock Holmes. Tko zna. I možda su mjesta koja nas privlače upravo samo želja da ponovo dođemo na stara ognjišta. A možda su zaista samo pozivi da krenemo u nepoznato, da otkrijemo nešto novo.
“If there is such thing as reincarnation, knowing my luck, I’ll probably come back as me.” – Rodney Trotter
Malo sam si probal posložiti u glavi neke destinacije koje bih htio posjetiti. Neke su samo moje, većina je vrlo raširena kod ljudi. Nije li čudno da većina ljudi na ovoj planeti želi otići na ista mjesta? Iako, puno vjerojatnije se radi o tome da su sve to, na ovaj ili onaj način, mistična mjesta, puna tajni koja nam škakljaju maštu.
1. Novi Zeland – Zemlja do koje bi fakat imal “tri dana jahanja”, nevjerojatno daleka, zemlja u kojoj ima više ovaca nego ljudi, ali i zemlja prekrasnih pejzaža, ljepote koja oduzima dah i Maora, drevnog naroda i plesača Hake, plesa koji izaziva strahopoštovanje i divljenje.
2. Afrika – O Africi sam već pisao kao o zemlji koju često sanjam otvorenih očiju. Stvano imam nevjerojatan osjećaj da sam tamo bio i živio, da sam čudno povezan sa tim kontinentom besrajne ljepote i raznolikosti. Od tamo je krenuo čovjek u osvajanje planeta, osvojio ga i zaboravio.
3. Irska – Još jedna od “mojih” zemalja, predivne prirode, dobrodušnih i jednostavnih ljudi, nevjerojatnih legendi i mitova, Kelta i Sv. Patrika koji je istjerao zmije sa otoka. Ne zaboravimo Irske pubove i Guiness, pivo koje bi mi definitivno bilo ekskluziva, samo da nije skupo ko vrag.
4. Machu Pichu – Otišao bih tamo, dobro se isplakao i zatražio oprost od mrtvog naroda kojeg smo istrijebili zasljepljeni zlatom. Uništili smo veliku civilizaciju, da bi kraljevi i kraljice Europe imali zlata za nova osvajanja i uništavanja.
5. Egipat – Giza i Dolina kraljeva, pa mogu lijepo u mirovinu. Uživo vidjeti monumentalne građevine i hijeroglife u grobnicama velikih kraljeva. Mislite li ponekad da sve to možda i nije zemaljskog podrijetla?
6. Jeruzalem – Nisam praktični vjernik, ne idem u crkvu, to su neke moje stvari koje drugima nisu bitne. Ali daleko od toga da mi mozak ne kuha često kad si postavim takva pitanja. Nije bitna crkva, bitna je vjera. A vi svog Boga zovite kako god vam drago. Ono što me fascinira je da tri velike svjetske vjere imaju svoje ishodište u istom gradu. Slučajnost?
7. Mississipi – Zašto od svih velikih rijeka na ovom svijetu baš Mississipi? Pojma nemam. Vjerojatno zbog bluesa. Vidjeti to čudo, sjesti na obalu, zapaliti cigaretu i čuti starog crnca kako, uz gitaru, pjeva blues. Jesus, that’s what I wanna do.
8. Alaska – Naravno da nije sve tako lijepo kao u “Životu na sjeveru”, ali ja bih svejedno volio provesti zimu tamo. Vidjeti Auroru Borealis. Kažu da u proljeće, kad led puca, ljudi doživljavaju razne čudne osjećaje, halucinacije i da se pretvaraju u nekog drugog, ispoljavaju neku novu osobnost. To bih volio pokušati.
9. New Orleans – Tamo bih htio otići, napiti se ko svinja i slušati jazz cijelu noć. Ako natrčim i na neki Voodoo obred, tim bolje.
10. Hollywood – Samo je jedan, vrlo prizeman razlog zašto bih otišao tamo. Možda bih u nekoj od šetnji, ili u nekom restoranu naletio na Liv Tyler.
To je mojih 10 mjesta na koje bih volio otići. Popis nije konačan, širi se sve više i više. Sastavite svoj popis. Pogledajte kuda i zašto biste otišli. Možda se jednom i nađete tamo. Na sreću, vjerovali ili ne, dovoljno je samo se uputiti kroz vlastita vrata i krenuti. Svijet nas čeka, a nama preostaje samo da, kao i za hrpu drugih stvari u životu, skupimo hrabrosti i krenemo. da upoznamo ljude i kulture, da upoznamo našu braću i sestre. Naša putovanja nas pretvaraju u ono što smo trebali biti prije nego što smo zaboravili da smo krenuli s jednog mjesta i bili svugdje. Jer skloni smo sigurnosti vlastita četiri zida, skloni smo ne vjerovati ljudima oko sebe. A one naše strahove koji čekaju da nas satru, morat ćemo pobijediti. Ili umrijeti ne znajući da smo živjeli.
“Probuđena Afrika me pozdravlja pjesmom svojih najljepših zvukova i zove me da se vratim. Tamo odakle sam otišao dok me još nije bilo. Tamo ću se vratiti kad me više ne bude.” - DayWalker
|
|
|