20.02.2005., nedjelja
Igor Mandić, Kemo Terapija, Veliki Lebowski, a pomalo i ja
|
Na blogu opet leti perje. Nakon Keminog posta o Mandićevom tekstu javila se, naravno, hrpa ljudi sa svojim stavovima i pogledima na stvar. S nekima se slažem, s nekima ne, neki trube staru spiku. Bitno im je da se zagužva pa da lijepo, sa strane, čitaju i smiju se. Nemrem vjerovat da ljudi još uvijek nasjedaju na takve provokacije. U svakom slučaju, obzirom da nisam pročital tekst, nemam kaj puno za reć. Nije ni bitno. Kritički osvrt na Kemin post napisao je Leb, kolega bloger kojeg iznimno cijenim i jednom sam napisao da se “bojim” njegovih priča, nakon kojih gubim volju za pisanjem. Jer čovjek piše odlično, svako uspoređivanje s njim je noćna mora, pa sam to prestao raditi. Leb je Leb, a ja sam ja. Zašto se Leb osjetio pozvan na reakciju zna samo on. Uostalom, to je i njegovo pravo, pa nemam namjeru ulaziti u njegov pogled. Ali zato mogu napisati da se ne slažem s njim. Moje pravo. Još iz doba antiblogovskog napada iz pera elitistički nastrojenih magova računala, interneta i ostalih ljepota koje nas vrebaju sa radnih stolova, a nazvali se se po uzroku za neki oblik kvara, imam svoje mišljenje o Blogu kao alatu, o ljudima koji pišu. Meni je iznimno drago što blog postoji i nisam sretan kad se napada. posebno ne od, u pvpm slučaju, čovjeka koji računalo ni ne koristi. Na internet se ne spaja, blogove je dobio isprintane. Nije stvar toliko u njegovom pogledu, koliko je stvar u tome da piše o stvarima koje ne poznaje. Sa Lebom se moram složiti oko izjave da je relativno malo kvalitetnih blogova. Ali osobna je stvar svakog od nas koje ćemo blogove čitati, a koje preskakati. Kvaliteta je jedna vrlo osobna kategorija svakog čitatelja i on će sam stvoriti svoje mišljenje. A mišljenje je kao šupak. Svatko ga ima. Čak i oni blogovi za koje Leb i ja imamo mišljenje da kurcu ništa ne vrijede imaju svoje čitatelje. Pa samim tim i kategorizacija na dobre i loše pada u vodu. Jer blog po definiciji nije internet alat za objavljiivanje isključivo poetskog ili proznog teksta velike kvaltete u koji su se uvukle netalentirane individue. Preko Bloga sam upoznao jako puno ljudi, i to zaista upoznao, u četiri oka. Dragi, zabavni, dosadni, naporni, ništa drugačiji od ljudi koje svakodnevno upoznajem drugim kanalima. A opet, ljudi koje vjerojatno nikad ne bih upoznao da nije bloga i inteneta. Dakle nešto sam dobio, osim zadovoljenja svoje taštine koje dobivam preko komentara. Što se tiče 15000 blogova, svaka čast. Pa makar oni bili samo izvještaji u kojima ljudi pišu što su radili danas. Već sam jednom rekao, u svom kratkom dopisivanju sa Goranom Zecom, da je meni prekrasno što u zemlji sa toliko nepismenih i polupismenih ljudi postoje oni koji će odvojiti 15-ak minuta da bi svijetu rekli kako su danas išli kupiti nove hlače. A dovoljno je otići na služenje vojnog roka da bi se vidjelo koliko ljudi u ovoj zemlji ima gadnih problema potpisati se. Pišite ljudi, i čitajte druge. Boli vas kurac što vam č i ć nisu uvijek na svom mjestu ili što Leb i DayWalker misle da su vam blogovi u banani. Vježbom se dolazi do savršenstva. A vi svoje vježbe upravo odrađujete. |
- 19:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||