13.09.2004., ponedjeljak
FRIENDS
|
Jednog dana nas nebu. Nažalost, to je sudbina koju nebumo mogli izbjeć. Postoji izreka koja kaže da onog trena kad se rodimo, počinjemo umirati. Ima nas ko u priči koji to teško prihvaćamo. Al prije ili kasnije (a bolje prije) moramo to prihvatit. Ono kaj bi se svi trebali zapitat je kaj bu ostalo iza mene? Kak sam živil taj život? Jednu od najbitnijih stvari možemo skužit još davno prije, dok nam nije ni na kraj pameti da bumo otegnuli papke. Kakve prijatelje imam? Jer to je jedna mala grupica ljudi koju smo izabrali da nam predstavljaju ostatak ljudskog roda. Po njoj vidimo kaj bi bili u stanju napravit za sve ljude oko nas, samo kad bi imali snage i moći za tak nekaj. Al zato imamo njih, da nam, ko neki grafovi u excellu, pokažu kak stojimo sa svijetom. Oni su naš ispit, naš test, naš način života. Prijateljstvu se uči. To nije nekaj kaj se dobiva rođenjem. Obično počinje tak da nas starci otfuraju u parkić, na ljuljačke i klackalice. A tam je i sused Pero sa svojim sinom, pa dok starci pretresaju političku i sportsku situaciju, deca se igraju. Obično se prvo svađaju, jer Perin mali ne da đir na novom biciklu, pa ugnjaviš starog da mora i tebi kupit nekaj. Deca su takva. Ni odrasli nisu niš bolji. Al kad taj bajk jenput stigne, ti i Perin mali ste ravnopravni. I tak to krene, kroz igru, kroz batine koje obadva popijete od starijih dečki iz drugog nebodera. Tu prvi put stajete jedan drugom u obranu i ne date da neko dira vašeg frenda, makar to značilo da bute i sami dobili po lampi. U prvom razredu osnovne sjedite skup u klupi, prepisujete jedan od drugog, učite zajedno, majke vam nose kekse i Cedevitu, jedan kod drugog ručate, dolazite si na rođendane, imendane i sve one dane koje starci slave više od vas, kad se jede i pije. Dok starci u dnevnoj sobi deru po gemištima i zaboravljaju na teškoće uz “Nikom nije lepše neg je nam”, ti i Perin mali, kod tebe u sobi slažete figurice kauboja i indijanaca i vodite svoje prve bitke, točno dijeleći figurice na pola, tak da svaki ima istu vojsku. Zaljubite se u istu curu, al jedan se uvijek povuče, posebno ak ga frend zamoli. U srednjoj više niste skup, svak je otišel na svoj put. Četiri godine se srećete u kvartu na pokojem tulumu, imate sasvim različite zanimacije i interese, imate prve prave cure. Nakon škole i faksa se sretnete još jednom, na odlasku u vojsku. A onda nakon par godina, kad ste već svoj čovjek i kad ste već zaboravili na frenda iz djetinjstva, uvijek kao po pravilu, jedan odlazak u lokalnu birtiju i slučajni susret, uz pivu i pelinkovac, vrati neke prošle dane. Prisjetite se kak je nekad bilo. Pa se počnete nalazit sve češće, ići jedan drugom doma, zajedno proživljavati probleme, slaviti uspjehe. Kvartovske veze su neraskidive, ma kaj mi mislili o tome. Frendovi se ne vraćaju, oni nikad nisu ni otišli, iako često tak izgleda. Na Remizi su frendovi frendovi celi život. I nakon sukoba, svađa, tuča i povremenih ljutnji, frendovi su tu. A ja sam otkrio da Perin mali ne dolazi u jednini. Desilo se nekaj, kaj sam se nadal da mi se nikad ne bu desilo, bolest u obitelji. I nije ružičasto, moglo bi bit gadno. Čekaju se nalazi. Ko da sjedite na električnoj stolici i čekate da pandur, negdje iza vaših leđa povuče polugu. A Perini klinci s Remize su se sastali, dobro razmislili ko kog pozna, ko kog može nazvat, kak se može pomoć. Pa su skupili hrpu novaca, jer bolnica košta, lijekovi koštaju, sokovi i naranče koštaju. Dali su onolko, kolko je ko mogel. I ni čut da se lova neće primit, jer to je jedini pravi razlog za prekid prijateljstva. Nije stvar u lovi, stvar je u tome da su se skupili, da su razmislili kako pomoći, kako olakšati. Tek u takvim trenucima skužiš kak si živil svoj život. Fala dečki i cure, fala Perina djeco, Remižani moji, ak ikad nekaj zatrebate, bilo kaj, znate da sam tu za vas, ko kaj ste i vi uvijek bili tu za mene. |
- 16:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||