|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
15.07.2004., četvrtak
Pun kurac, a i palac
Majmuni su čudne životinje. Zaletim se do Zoo-a, pa provedem vuru vremena kraj njih. Čačkaju nos, guraju si prste u šupak, seru i pišaju di stignu, urlaju, skaču, mladunci širom otvorenih očiju gledaju oko sebe, igraju se s bilo čim. Onda me pogledaju i fakat mi dodje da zemem fleksu, pa raspilim te štange i pustim ih vun. Imaju pametne, duboke oči i fakat brijem nas razumiju. Uvijek kad ih gledam nekak si brijem kak su dobri, neiskvareni. Ko i sve ostale životinje. Nemaju dovoljno mozga da budu promišljeno zli. Imaju instinkt. To im vodi život.
Ne zgledaju lepo u tim kavezima. Ja bi ih pustil vun.
Onda u povratku prošećem do Trga, pa provedem vuru vremena promatrajući ljude. Čačkaju nos, guraju si prste u šupak, seru i pišaju di stignu, urlaju, skaču, djeca širom otvorenih očiju gledaju oko sebe, igraju se s bilo čim. A u zadnje vrijeme pun kurac pijanca šeće okolo (znate taj tip čuvjeka, jeftilen obleka i šuze, nepodšišan, neobrijan, neopran, puši Largo i bazdi po mirogojčeku), zabijaju mi se u facu i pokušavaju objasnit kak njegov direktor ševi malu iz računovodstva. Onda, ak nisam nikaj rekel, zovu me na konjeka, jer sad smo najbolji frendovi (valjda zato kaj ga nisam odma poslal u kurac). Pa se dam u bijeg. U neki birc na kavu, da dodjem sebi.
U svakoj birtiji po pet tipova u majicama kurtonkama i jaknama kamatarkama, sa zlatnim, prst debelim, lancima oko vrata. Ćelavih, kockastih glava, vrte kutiju Marlbora po stolu. Svako malo se hvataju za mobitel, da ne propuste slučajno neki važan poziv, iako mob stoji na stolu, pa nema šanse da se ne čuje narodnjak koji svira kod poziva.
Tak ja šećem po gradu, navirujem se u naslovne stranice novina, a u njima me vrebaju još gori tipovi.
Političari, diktatori, korumpirani liječnici, lokalni šerifi, ubojice, lopovi, silovatelji, svi oni ksenofobični, homofobični, a u pricipu jakoobični kreteni.
Dođe mi da od onih majmunskih kaveza napravim još manji kavez, pa ih sve potrpam nutra. Sve one kretene koji se busaju u prsa svojim kršćanstvom, a smetaju im njihova braća i sestre koji su drukčiji po nečemu (najviše po IQ).
Zato kad me neko nazove majmunom, shvatim to ko kompliment. Ko još u današnje vrijeme, kad pogleda kaj se dešava na zemaljskoj kugli, s ponosom može reć da je čovjek?
|
|
|