|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
30.06.2004., srijeda
Njemu
Kaj sam ja? Dvolično ljudsko biće, spremno na vjerovanje samo kad mu treba, samo kad mu odgovara? Ili su godine pogleda na sluge Božje samo učvrstile vjerovanje da ga nema? Zbunjem sam i nekak osjećam da me nešto prati, ali iz raznih razloga odbijam povjerovati u to jedno biće koje upravlja svime. A odbijam i povjerovati da me jednog dana neće biti. Tu sam koliko jesam i zbogom. Nešto mora biti iza smrti. Nisam postojao samo zato da bih nestao.
A opet, ako postoji nešto poslije smrti, onda postoji i Bog, u kojem god obliku.
Zašto me lupaju u zadnje vrijeme takva pitanja? Možda jednostavno osjećam neku tjeskobu jer gledam oko sebe. I vidim oko sebe. To nisu dvije iste stvari. I ono što vidim mi se sve manje sviđa. Sve više želim udariti nepravdu oko sebe, naplatiti onima onima koji su dužni, dočekati neke na izlazu iz crkve u koju se sakriju nedjeljom, pokaju se više onako, reda radi, pa ponedjeljkom kreću ispočetka. A ja imam bijesa u sebi prema njima, koji se smiju, ruku zavučenih u tuđe džepove, žlica umočenih u sirotinjske tanjure, i prema Njemu koji sve to dopušta.
Ne razumijem Te. Trudim se shvatiti. Jer objašnjenje da je to Tvoja volje i da Ti znaš zašto je tako, me ne zadovoljava. Želim i ja znati kuda to ide. Zašto dopuštaš patnju? Ponekad se ne čudim, jer si svog sina poslao da nam pomogne svojom smrću, da spere naše grijehove. A što smo mi učinili? U ponedjeljak smo krenuli ispočetka. A opet nekad, kad se najmanje nadam, čin milosti koji napraviš me razveseli, ali i vrati u ove nedoumice koje me žderu.
Ne bojim se vatre, dvoglavog zmaja, mača, ljudi, ove planete. Vragu bih u ždrijelo skočio.
Od mene me spasi Bože moj. Sebe se jedino bojim.
|
|
|