Umjesto odgovora na komentare podrške i na ovome blogu, ali i putem mailova, SMS-ova i poziva, evo nekoliko impresija o mojemu “rezultatu” na našoj jučerašnjoj konvenciji.
Prije svega želim zahvaliti svima koji su prepoznali ono što zagovaram i za što se zalažem, koji su me podržavali i pomagali mi u ovoj kratkoj unutarstranačkoj “kampanji”. Vama šaljem i poruku: “Ne osjećam se ni na koji način pobijeđenim, unatoč skromnom broju glasova koje sam dobio”, baš kao što se tako nisam osjećao ni npr. 1992. kada smo na izborima osvojili jedva prolaz u Sabor. Čvrsto sam vjerovao onda, kao što vjerujem i sada, da politika nije matematika, tek pragmatično prikupljanje glasova, naprotiv da ona i ne smije biti usmjerena samo tom cilju, iako je taj cilj važan.
Ja važnost politike vidim u jasnom vrijednosnom i etičkom pozicioniranju, često i protiv struje ili većinskog raspoloženja. Politika oslobođena vrijednosti i načela, svedena na pragmatičnu borbu za glasove, nije moj izbor. Pobijediti na izborima je, dakako i moj cilj. Ali to nije svrha mojega političkog rada bila niti do sada, niti će biti u buduće. Nisam nikada demagoški podilazio niti ću podilaziti da bih dobio podršku. Mene zanimaju samo one pobjede koje se temelje na podršci načelima, vrijednostima i vizijama koje zastupam. Kompromis na tim vrijednostima, ma kako da bio djelotvoran za prikupljanje glasova, za mene nije prihvatljiv, kao što ni vlast koja bi morala činiti ustupke na račun tih načela i vrijednosti za mene nije cilj. Bolje principjelna oporba, nego neprincipjelna vlast!
Naša je konvencija pokazala da su naši članovi umorni i frustrirani dugogodišnjom opozicijskom situacijom i da izbornu pobjedu očekuju odmah ili što prije. Svojim su izborom pokazali da na čelu stranke žele ljude za koje vjeruju da mogu ostvariti upravo taj cilj na najbrži način. Čini mi se da su uz kolegu Milanovića vezali upravo takva očekivanja, prepoznajući njegov stil upravljanja kao ono što stranki u ovome trenutku treba. Vjerojatno su u pravu i kada, uz sve izraze poštovanja mojim načelima, osobnoj hrabrosti i dosljednosti, ne vide u meni predatorskog vođu koji u prizemnoj, podzemnoj i često nepoštenoj političkoj borbi može biti uspješniji od kolege Milanovića.
Stoga, niti ja nisam nezadovoljan. Mislim da sam jasno i u svome govoru na konvenciji, poslao poruku mojega viđenja i politike i daljnjeg razvoja stranke, za koje ću se zalagati i ubuduće. Dakle, ja ne odustajem od koncepcije stranke koja će demokratski okupljati, slušati i uvažavati ne samo svakoga svojega člana, već i brojne simpatizere, ugledne pojedince, sindikate, civilne udruge i svjetonazorski bliske stranke i to na partnerskoj, a ne dominantnoj osnovi. Je ne odustajem o demokratskog vođenja stranke, s onu stranu svake autokratske samovolje, stvaranja kulta vođe i poslušnosti partijske vojske. Ja ne odustajem od sadržaja politike koji se temelje na zbiljskim problemima ljudi i rješenjima za njih, nasuprot estradnom pokazivanju lijepoga lica i nabildanih mišića. Ja ne odustajem od principjelnih koalicija, temeljenih na svjetonazorskoj i vrijednosnoj bliskosti, nasuprot pragmatičnom stavu da je dobar svatko s kime možeš formirati vlast.
Zbog toga, makar izgledao kao posljednji dinosaurus i “alisa u zemlji čudesa” istrajavam na onome na čemu sam istrajavao i u ovih 25 godina aktivnog bavljena politikom. Bio sam lud i osamljen i 87. kada sam među prvima javno progovorio o potrebi uvođenja višestranačja i zbog toga bio žestoko napadnut, bio sam poprilično sam i kada sam se suprotstavio moćnom Bori Mikeliću, ondašnjem banijskom gospodaru života i smrti, malo nas je bilo i bili smo ludi i u ljeto 91. kada smo s a zahrđalim pištoljima stajali u Mošćenici nasuprot tenkovskoj diviziji u Petrinji, bio u manjini i 92. kada sam se snažno angažirao u SDP-u i kada su svi “pametni” znali da je HDZ prava stranka koju podržava 80% građana. I da ne nabrajam sve situacije, kada sam bio manjina, lud, osamljen, nepragmatičan. A svejedno se osjećam dobro i kad nisam “mainstream”. U mnoštvu je toplije, ali se izvan njega lakše diše.
Eto, takav ću i dalje doprinositi mom SDP-u.
@ Dona, Urebako - hvala škvadro!