Kako nazvati Plan o rušenju koalicijske vlasti u gradu Sinju, pod nazivom “Sporazum o realizaciji gospodarsko političkih interesa za grad Sinj” Ivana Jarnjaka, glavnog tajnika vladajuće stranke u europskoj državi Hrvatskoj, koji je ucijenio građane Sinja, novcem kojega su građani Hrvatske povjerili na čestito upravljanje obnašateljima vlasti, do li balkanoidnom svinjarijom par excellence. Ponuda da se Sinju osiguraju razvojna sredstva iz državnog proračuna, samo ako vijećnici tamošnje koalicije razvrgnu svoju vezu sa strankom koja nije HDZ, gadljiva je i po svojemu sadržaju, ali i još više po impilacijama koje sadrži: Npr. činjenica da je tu sramotnu ponudu uobličio u javno dostupni dokument, te naknadne jarnjakove izjave, govore da on uopće nije svjestan zastrašujućeg prijezira prema demokratski iskazanoj volji građana Sinja na izborima, da on time dokazuje kako državne pare s pravom smatra svojom ćaćevinom s kojom smije raditi što hoće, da politiku smatra najobičnijom korupcijom, da su im država, njeni interesi i njeni građani tek sredstvo za održavanje partijske nomenklature i njenih prilježnika, da smo pravna vukojebina, u kojoj partijski sekretari mogu nesmetano činiti što im se prohtije.

Iskreno, koliko god šokantno to jarnjakovo priznanje političke bijede bilo, još mi je šokantniji javni muk na tu bijedu. Umijesto da svi i novinari i političke stranke i nevladine udruge gromoglasno iskažu prijezir i nemirenje sa ovakvom političkom praksom, u nas tek pokoja (neutralna) vijest. Nema “Dnevnika”, “Otvorenoga”…posvuda samo “Zatvoreno”. Haračlije iz stranke koja je članica i neke europske asocijacije, unatoč šamara koje smo pobrali kao država zbog takvog njihovog ponašanja, nastavljaju sa praksom korupcije, trgovanja mandatima, ucjenama, kupovinama vijećnika, podižući tu svoju praksu na razinu standarda, prema kojima se trebaju i drugi ravnati. Muk i nečuđenje, ravnodušnost, tupost i mirenje sa takvom praksom pouzdani su put u još veće svinjarije. I ako netko misli da to što se događa u nekom malenome i dalekome Sinju, nema veze sa njegovim životom, njegovom bijedom i svakodnevnom bitkom za golu egzistenciju, za malo građanske pristojnosti i poštovanja, gadno se vara. Jer sve je to dio iste priče o istoj neodgovornoj vlasti koja prezire svoje građane, ma gdje bili! Mislim da je vrijeme da zamolimo i zagovor Gospe Sinjske, ne da Jarnjak bude pošteniji i mudriji, već da nama podari i mudrosti i hrabrosti da jarnjake prepoznajemo i onemogućujemo.