Puno je događanja, puno relevantnih tema, puno zapažanja koja bih želio podijeliti s vama. Ali ne stigne se! Npr. volio bih da sam vas izvjestio o skupu kojega je organizirao Studijski centar za socijalni rad i udruga CARENEO u Opatiji, na temu kombinirane socijalne politike. S oko 150 aktivnih sudionika, iz centara za socijalni rad, gradskih i županijskih ureda za socijalna pitanja, s fakulteta, razgovarali smo intenzivno dva i pol dana, o tome što i kako dalje s organizacijom sustava, kako bi on odgovorio izazovima pred kojima kao društvo stojimo. Nadam se da ću o svojim razmišljanjima na tu temu pisati i na ovome blogu.

Tjedan je zanimljiv i zbog brojnih susreta sa zanimljivim ljudima, po skupovima, druženjima i događanjima vezanim za zahuktalu kampanju.
Ističem veliki “gala skup”, kako ga u šali nazivamo, ovoga tjedna u hotelu “Panonija” u Sisku, kada smo svečano, u stranku učlanili 41 novoga člana, a isto veče prikupili i pristupnice još desetero novih. Ugodno druženje, odlična atmosfera i stranačka infrastruktura potpuno spremna za kampanju. Važno je da osim nas članova, još oko 250 naših sugrađana izrazilo spremnost da se aktivno uključe u predstojeću izborni kamapanju. Inače, započeli smo sa “crvenim kavama”, koje svake subote održavamo u drugom mjesnom odboru. Za sad nas još malo čudno gledaju, ali i prilaze nam ljudi sa svojim izrazima podrške ili sugestijama za budući rad.

A da se kampanja zahuktala i to uglavnom u svojoj “prljavoj” i klevetničkoj dimenziji, o tome više nema dvojbe.
Imam potrebu s vama nešto prokomentirati: Naime, licemjerje tobožnjih kritičara SDP-u, što je prihvatio donaciju od dva automobila marke Chrysler. A licemjerje se satoji u slijedećem: da su Sander koji je pokupovao za 150 000 eura satova sebi i Milanović koji je prihvatio javnu, transparentnu posudbu dvaju atomobila stranci na šest mjeseci, a koji oba koštaju koliko i polovica Sanaderovih satova, da su isti. Razlika je više no drastična. Prvi je trajno strpao u svoj džep, pardon na svoju ljevicu, vrijednost pristojnnog stana ili kuće za višečlanu obitelj i to kao luksuzni ukras. Dakle, nije riječ o nečemu što je donirano stranci, već njemu osobno. Nije riječ niti o nečemu što ima bilo kakvu uporabnu vrijednost, veću od npr. mojega sata od 800 kuna koji odlično pokazuje vrijeme, već čistom luksuzu, koji si mogu priuštiti samo oni koji su odavno zadovoljili sve svoje stvarne potrebe. Drugi u ovoj uporedbi, Milanović, nije uzo ništa za sebe, pa ni za svoju stranku. Dobio je na posudbu automobil, koji će biti vraćen donatoru, a koji je, usput da kažem, napravio odličan posao, jer o autu svi pišu. Uz to, auto košta oko jedne trećine vrijednosti BMW-a 7 u kojemu se vozi šef HDZ-a. Dakle, čak i da je trajno uzeo Chryslera, Milanović bi se vozio u tri puta jeftinijem autu. Zašto je normalno da se kapo od HDZ-a vozi u BMW-sedmici, a Milanović ni u tri puta jeftinijem autu? Kakvi se to kriteriji postavljaju i tko je ovdje Bovi, a tko Iovi iz one latinske Quod licet Iovi, non licet bovi. Koja bi to vrsta demagoške skromnosti priličila SDP-u?
Netko će reći da i ovak tip licemjerne kampanje nije nedozvoljiv. Ali, on ipak govori više o nemoći takvih kampanjaša no o slabosti onih koje napadaju. Al, na volji im!
P.S.
Dajem zanimljiv prijedlog za "istraživačko novinarstvo": Da se utvrdi kako je i od koga nabavljena Sanaderova "sedmica" i da li je država, ne daj bože što god kupovala od tog auto-dilera?