Postoji ona narodna o magarcu koji se navikao na batine i više ne reva, već svoje stanje smatra gotovo normalnim i samorazumljivim. Kad se pak građani naviknu na batine i potkradanje i birokratsku osionost, onda je riječ o ozbiljnoj društvenoj degeneraciji,a posljedice su nesagledive. O čemu govorim!? Petnaest hrvatskih samostalnih godina, obilježila je između ostalog neviđena centralizacija svega i svačega, a ponajviše poreznog novca. Građanima je doslovno po harač sistemu sve uzeto i prevaljeno u državnu blagajnu, te se šačica moćnih na Markovom trgu našla u poziciji da odlučuje o svemu, baš svemu i svačemu. Sjećam se da sam kao ministar na stolu zatekao kao prvi akt za potpisivanje, odobrenje rušenja nekakvog zida, u nekakvoj ustanovi u nekoj hrvatskoj regiji u nekom gradu ili općini. Uhvatio sam se za glavu. Još mi je gore bilo potpisivati razna imenovanja i odabirati između anonimnih kandidata.
Jest. Hrvatska je najcentraliziranija država u Europi. Po stupnju centralizacije, usporediva sa Salazarovim Portugalom i Francovom Španjolskom. Država raspolaže sa 100 milijardi poreznih prihoda, a svih preko 550 županija, gradova i općina sa ukupno 12 milijardi, od čega je polovica u Gradu Zagrebu. U tih 6 milijardi (bez Zagreba) su i dotacije iz državnog proračuna. Dakle sa oko 2 % poreznih prihoda našoj tzv. lokalnoj samoupravi je ostavljena na brigu kompletna briga za gradove i građane. I onda, mi kao da smo maloumni, sjedimo i čekamo da nam mudra birokracija udjeljuje mrvice i to kako: po načelu kojekakvih podobnosti. Ako je i prihvaćeno da nam je to sudbina, onda je ta sudbina krajnje ponižavajuća.
Rezultat svega je sve dublji gospodarski pad Hrvatske, koja je, čuli smo većeras zauzela časni 118. mjesto u svijetu po poduzetničkoj otvorenosti, sve veće razlike između periferije i centa, sve veće regionalne razlike, objektivno sve veća neodgovornost ili prebacivanje te odgovornosti između središnje državne vlasti i lokalnih vlasti, nemogućnost istinskih gospodarskih prodora s lokalnog nivoa i td. Moderna Hrvatska treba regije, treba jake gradove i treba svoje novce.