dio nas
petak, 21.03.2008.
Ući u cilj je kao.....
Snovi, vizije i maštanja... Najobičniji bullshit.Pogledajte samo ciljeve ljudi koji vas okružuju. Bez obzira na dob, spol, godine, visinu, debljinu.....
Prvi cilj u životu nam je koji? Oplodit maternicu. Da, da, svi smo mi bili mikroskopski punoglavčići a ako ovo čitate onda ste sigurno bar taj cilj uspješno prošli. Naravno nesvjesno, jer da to možemo birat većina bi zaje... Tražili bi put u život kroz bubrege, jetru i slijepo crijevo.
Cilj br. 2 se može podijelit na muški i ženski. Žene puno prije ostvare taj cilj zbog svoje fizionomije i naravi. Taj cilj koji je zacrtan u svim našim glavama glasi: budi ovisan o ženskoj sisi od početka pa do kraja svog života. Žene ih kasnije dobiju same pa njime uvjetuju muškarce. Laganu prednost u izvršenju ovog cilja dajem ženama. Mislim da svi znamo zašto.
Ciljevi broj 3, 4, 5, 6 su dosadni. Jest, pit, pričat, i samostalno koristit WC. Dosadni jesu ali su također od krucijalnog značaja u kasnijem životu.
Onda kreće era neispunjenih cijeva koji se zacrtavaju do kraja života.
Osmi cilj je dječačko sanjarenje o tome ko će postat astronaut, balerina, mehaničar, kozmetičarka, smetlar, superjunak itd. To ne uspije nikome. Onaj ko kaže da se oduvjek htio bavit poslom koji radi laže. Radi od vas budalu i nemojte mu vjerovati. Sljedeće što vas bude pitao biti će mala pozajmica ili jamstvo za kredit.
Goal number nine je završiti školu da budemo što uspješniji u životu. Rezultat? Pušiona. Školu završimo kako završimo jer prolupamo u pubertetu. Nakon srednje škole život provodimo tražeći veze i poznanstva da upadnemo na što bolji posao, sa šta manje rada i što više novaca. Ova skupina ljudi može se zaposliti bilo gdje, problem je što to ne želi.
Onaj ko studira, studira do tridesete ili završi u roku. Ovi stariji diplomci se cijelo vrijeme zajebavaju i ako imaju novaca za toliko dugi studij onda više ni nemoraju radit. Ovi jadničci koji sve završe u roku na kraju završe na zavodu za zapošljavanje jer ih tako ambiciozne nebi primili ni za čistit šahte.
Probisvijeti koji ne završe školu rade najviše poslove na otvorenom i uživaju jer ih nitko ne opterećuje sa nikakvim glupostima. Bole mišići ali psiha ne pati.
Cilj broj 10 koji si obično zacrtamo je, naravno, glup. Kada napokon dobijemo relativno normalan posao htjeli bi postat voditelji, Team Leaderi, Regionalni Manageri, Executive Directori, Menagment Board... Niš od tog. Radiš ko pas jer misliš da će ti to pomoć a na kraju takvo napredovanje dobije tko? Ulizica? Ma ne, nisu oni opasni koliko se prikazuju. Nego najveći uništavaći vaše mogućnosti za napredovanjem. Simpatični veseljaci. Svi ih vole, svi ih hvale, a ne moraju radit ništa. Pričaju, laju, kese se i kukaju kako ima puno posla i kako puštaju jaja na radnoj stolici. Vaši snovi tonu sa svakom njihovom pošalicom.
Kad shvatite da nema ništa od svega toga postavite si 11. cilj. "Neka bude šta bude, samo neka ja tu dočekam penziju". To zapravo ne želite i mrzite sami sebe zbog toga i znate šta? Ako vas ne pokosi neka boleština to će vam se i ostvarit. Zašto? Zato jer je to najmanja stvar koju želite na svijetu.
Cilj broj 12 je uživati u penziji i u svojim unucima. Pošto vi imate 65 godina nemate baš puno opcija za uživanje. Čekanje redova u bankama i ljekarnama NIJE uživanje. Dinstanje luka u pet ujutro nije uživanje. Gužvanje u javnom gradskom prijevozu nije uživanje. A vaši unuci imaju već 20 godina i budite sretni da vas ne pokradu na spavanju.
Simboličan zadnji cilj u životu je (ne)sretan trinaesti. Nakon što ste ptoživjeli svoj život i sad vas više nitko ne jebe za suhu šljivu jedino šta želite je bezbolno umrijeti. U snu ili polusnu, jedan udarac i gotovo. To je jedini cilj koji želite i koji će vam se, ako imate sreće, i ostvariti.
A koji su vaši ciljevi? Ko da je bitno sutra vas može zgazit auto dok nevino prelazite cestu. Možda je ključan sedmi cilj ove priče.....
