|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MOJ MSN:
ludacha_503@hotmail.com
angel_of_lost_death@hotmail.com
... a ovo sam ja...
MALO O MENI:
zovem se ana
živim u šibeniku
idem u 8.a razred jurja šižgorića
došla sam na svijet da vam zagorcavam živote 26.05.1993.
serije koje rado gledam:zakon brace,tree hill i O.C.
filmovi kje bi mogla 100 puta pogledat: ona je najbolja,step up, huligani....
volim:se osjecati voljenom, KAKU, ac milan, svoje prijatelje;pozz svima,da sad ne nabrajan,jednog decka
, izlaske, iskrene ljude,subotu navecer.........
ne volim: biti u kucnom pritvoru 
,ljude koji glume da su nešto šta nisu, bahate,umišljene, lažljive, dvolicne osobe...skoro san zaboravila-osnovnu skolu...jedva cekan srednju
EVO VAM PAR LINKICHA OD BLOGOVA MOJIH PRIJA KOJE RADO POSJECIVAM
....
andy
branka
gabi
iva
iva i vale
maja i branka
tina
vale
EVO JOŠ MALO LINKOVA OD JAKO DOBRIH BLOGOVA KOJE POSJECIVAM:
angel without wings
šareni kišobran
ulicarka s kmana
I wish
zaljubljena, super cura
forgotten
converse-all_star
nightmare angel
ovaj blog je uglavnom o mom životu,ljudima u njemu, prijateljima,nogometu,
odnosno o ac milanu...
Sjećanja su poput neraskidive veze. Uvijek ih imamo tu negdje. Sjećanja nam nitko ne može oduzeti. Ona su naša dokle god smo živi. A onda mi postajemo sjećanja u nečijem tuđem životu...
Pitam se što uzrokuje patnju, ogorčenost, bol, mržnju, bijes, ljutitost, strah. Jesmo li mi ljudi sve to zaslužili? Gledam ptice kako lete nebom, lišene svake loše misli, nikakva strepnja im ne staje na putu. Jesu li ptice uistinu tako sretne ili mi se to samo tako čini? Pitam se zašto ponekad imam osjećaj da ljubav, sreću, nadu, vjeru, optimizam, radost zasjenjuje sve ono crnilo, sva ona tama koja se nadvija nad tim lijepim stvarima i hvata ih u svoj smrtnosni zagrljaj poput zmije otrovnice.
Ponekad se osjećamo kao da smo u tami i slijepo tapkamo oko sebe, ne bi smo li dotakli nešto kao potporanj. U tami je najvažnije znati upaliti svijetlo. Ono će nam biti najveći potporanj.
Razmišljam o prethodnim godinama, prethodnim ljetima. Naviru mi crno-bijele slike iz prošlosti - sjećanja. Gledam u što sam se pretvorila. Jesam li ja uistinu 14 godina starija? Jesam li ja uistinu nekoć bila ova osoba na tim slikama.? Tako ljupka, draga, krhka, živahna i entuzijastična? Gdje je nestalo sve to? Zašto više nisam ona osoba čijoj su se nazočnosti svi radovali?
Ljubav, zdravlje, vjera, novac, sreća. Koje od toga prvoga bi stavio na prvo mjesto? Vjeru. Bez vjere nema ničeg drugog. Bez vjere nema ljubavi, zdravlja, novca ni sreće. S vjerom imamo sve, samo ako je naša vjera jaka.
U oku mi zasvijetli suza. Radosnica. Stojim pred zrcalom i gledam u se. Da, to sam ja. Možda više nisam ono što sam nekoć bila, ali tko jest?! Nisam ni sada loša osoba. Savršena, naravno, nisam. Tješim se mišlju da savršenstvo ne postoji. Ne kanim to ni postići. Neću se ni truditi biti savršena. Trudit ću se da budem kakva jesam. Zašto i ne bi? Važno je da se sviđamo sebi kakvi jesmo. Ne možemo voljeti druge ako ne volimo sebe. Ako se nekome ne sviđa moja prisutnost, neka ode od mene. Ako me napuste svi, znam da ću uvijek imati moju obitelj. Oni će biti uvijek uz mene. Oni su moji anđeli čuvari.
