Nesuglasje kritičara dokazuje da je umjetnik u suglasnosti sa samim sobom.

nedjelja, 02.07.2006.

Dobra večer.
Ja sam večer puna sranja i utemeljeno se upravo ovdje događam. Držim joj vezove stanica, ja sam vođa kontrolnih soba, blokada endofirmu i vantjelesni utjecaj da sve udaljim od nje. Ona traži:"Gledaj me."
Oprosti, ja sam inat. (oprosti mi je poštapalica, ne isprika, sva moja moć neka je blagoslovljena, dovoljno mi je od samog sebe).

Kao da.. Netko ju je posalo na kolodvor da dočeka putnika, prolaznika, stranca, dolaznika..prolaze mnogi, ne zastaje nitko. Pa da, zaboravih joj reći da se ne dijele trenovi. Ovo je svijet rijetkog smisla, pa vidiš tko sam samo ja?

Vuči jednu ruku nekoga.. jel' mi bar ruka ostala? Utrnula ruka. Žile kao konci rasparane crne košulje, ruka bez krvi, bez podjele na lijevo i desno, ruka..

Bez otmjene inspirativne drame guta se bol kroz sasvim običan krevet i jebeni ska. Sad je sve jebeno loše i nabačen je ljut pogled ciljanja. Jedina je akustična dvorana, uvijek previše spremna za patetiku, pasivno moćna stanica neponovljivog središta (ili ti ga mozak), u kojem ona sada govori.. :

Razderane priče ne pričaju se više za mene.
Što je ispred njega vjerojatno ni on ne zna.
Kako bi bilo dati mu gaselin?
Vježbati život s njim.
Imam posebne vrtlarske škare za granje depresije,
(međutim) dodavnaje kukurza je uništeno u zraku neprilika,
ska svira u ušima.
Već predaleko mrtve su istine,
A na ovu zelenu kišu nitko ne obraća pozornost.

Autodrama. Ajde, zovi doktora u ordinaciju. Nema ga? Zovi ga doma. Zovi ga na mobitel, zovi ga, zovi ga, zovi ga.
Doktore. Bezličan ste predstavnik dobra. Da ne nosite bijelo odjebala bi vašu osobnost pod posebnim kutem prema nazad. Nosite bijelo, što ne znači da vas ne mogu politi juicom od pamidora ili jesti šipak kraj vas.
Ljudi znaju biti.. A, nećemo vas spašavati općenitošću. Da, moji prijatelji znate biti kutije prazne htine pomoći.

Kako se zove igrač bejzobla?

Priča o mamutu

Na orguljama oko 11 i po, ponoć sjedi mamuut. Ne sjedi dugo. Dugo razmišlja. Na njemu je večer puna sranja. Svojom balavom kljovom otvara pivo iako nema 18 godina. Dođe do mora i nasloni se šapom na frižider. Svijet urla na preniskoj frekvenciji.
"Hoće li ikad biti bolje?" mamut pogne glavu i kljovom ostruže nove pločice rive.
"Neće biti bolje." opsuje frižider.
"Haa?" Previše neobičan događaj za oubičajan napadaj depresije.
"Reagiraj neobičnije." hladno će frižider.
Mamutu stvari hvalabogu brzo dolaze do svijesti.
"Stojiš na groznoj stepenici." mamut se adaptira i oholo pogleda u Preko.
Kljovom ostruže nove pločice rive.
Frižider ne odgovara.
Mamut je nesiguran.

Jako južno od njih, histerizira neka bura i bijesno potrči prema preminulom Zadru. Malen li je svijet. Ovisi...

"Koji ti je kurac" frižider se okrene prema mamutu i upitao je ovo sućutno.
Bura trampolizira po mamutovim očima, on pokušava, ali ne.. Plače sam. Jecaji odskaču na 6 metara, oblaci stoje na mjestu.
Frižider ne zna što da kaže.
"Imam kakaa" napokon provali.
Mamut se pravi da ne čuje. U sebi cijeni ovu gestu. "Pitaj me opet, pitaj me opet.." dvorana u njegovoj glavi.
"Al' mislim da sam ga napravio od pokvarenog mlijeka." trudila se bijela tehnika, i strese mu se feder na novostečenu popustljivost.
U probitku svog inata, pnosa i (p)raznih htijenja, kljovasto depresivno skupljalište smeđih dlaka shvati da je gladno. Brzo, šutne svoj inat i ponos u pizdumaterinu i zadovoljan šutom glasno interpretira:

Nastavit će se..
- 01:11 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>