četvrtak, 29.06.2006.
..:Proklete stanice:.. povičem.
|
Vani dere bura, vani dere zima. Topli stan s naznakama skorog jutra. Zgodno biće šeta po hodniku, i stane nogom na od vlage dignut parket. Škripne u svim prostorijama stana kao ona patkica što koja u filovima pliva i tone u kadi, samo sada kao da je netko davi.
Muvam se oko njega i znam da moram doma, ali ne da mi se, jer je on smiješan, zijeva nam se, a vani je paljba ledenih zrakova. Obuvam marte i tražim kaput, kao ranjeni puž. "Oš' mi skuvat paštašutu?" "Moram ići." "Molim te, skuvaj mi paštašutu. Gladan sam. Nemoj još ići.." "Drugi put, kasno je. Oš me pratit?" "Aha, otpratit ću te malo, a i iden zapalit." Stepenice portuna. On se svježe obrijan smiješi pokraj mene, mene zanimaju crtice po njegovom licu. On me sputava nedopuštanjem da ga se gleda pitanjem: "Daa? Čudno me gledaš." "Uopće te ne gledam." "Dobro." Sad sputani oboje.  "Dokle te pratim? Ledeno je, jebote led." "Do onog razlupanog auta. Ujme, što je ledeno. Daj, dođi vamo, bliže" povlačim ga za rub jakne. "Sad je toplije :). Oš duvan?" pita dok pali cigaru i upaljač onako kewl zakloni jednom rukom da se ne ugasi vatra. "Znaš da ne pušim". "Znam.. samo sam pristojan :)". Tako je i počelo, s duvanom. "Oš duvan? "Oću." "A iman samo ovu jednu, morat ćemo skupa". Njegov  Dalje smo skupa žicali po jednu. Sjedila sam okrenuta od njega, a on se izvalio preko mojih leđa i nešto urlao. Ja sam pokušavala svirati dok je on imao namjeru izmješati mi kralješke..  Odjednom mi je cigara nužno potrebna, samo da mu dotaknem ruku. Dodavanje traje trenutcima.. dimovi su prečesti.. i situacija je očita. Pitamo se glupa pitanja, pošto smo pod budnim ljubomornim okom njegova frenda, s kojim sam par mjeseci prije toga jednom bila izašla i nije bilo ništa, al..Među prostranstvima čovjeka, bez tišine ne pričamo i pogledom na "jednodrugo" stvaramo apstraktne pojave u zraku. To je sad tako daleko, i ne postoji više.  Samo mi je palo na pamet. Samo mi pada na pamet. Igram crve. I volila bi kad ih netko igrao sa mnom i da bude pašte s majonezom. Crvi su dobri. Što god čovkeu rekli, a što govore kako da ne poludi.  |
petak, 23.06.2006.
A smajlovi kao ne mogu u naslov
|
Vremena i volje ima, zašto onda.. ?
Ta gitara.. Imam osjećaj da je taj instrument najteži. Uvik ti more ruka skliznut, fulat, akord loše zvučat, fulaš žicu.. Nikako da dođem do svog najdražeg dijela gdje ja nešto i negdi sviram. Nije da ne znam. Samo je glupo učit sam. Tako vrlo lako, izgubiš dosta vremena, živaca (tu spada i padanje u depru nevezano uz svijet). Sad imam i guitarpro, al opet.. Znam da treba biti uporan, i da se vježbom stigne do toga, i to nastojim primjenit al jebiga ne ide.   Imala bi makar neki polubend, pa što i s nečim malim se može nešto napravit.. Svirali bi svoje stvari, tuđe obrade kako to već obično bude.. I imala bi Summer of '68.. Ljeto kad su svirali. Kad imaš cilj svaki dan, i osjećaj kad cilj ispuniš.Ma...  |
Kad vas pošaljem.
|
Jer, vidi.. Dvije rečenice su mi pred očima često. Jedna je iz filma, stavila sam je u dva zadnja posta, al opet: "Ne želim tratiti svoj život zbog straha." Druga je moje prijateljice koja mi u napokon uhvaćenom dobrom raspoloženju reče: "Tvoj Marko ima curu." Prolazi. Sve je prolazno, pa je i prolaznost prolazna. Vrijeme kao da me rasteže. Povlači iz punog sata, u još jedan sat, sve bez sjećanja. Zakasnit ću na svjedožbe, ako ne krenem sad. Želim ići u neki drugi grad. Znam, idem u Francusku za dva tjedna.. nastavit ću.. |
četvrtak, 22.06.2006.
Muha zuji oko tipkovnice..
|
Pogrešno slovo. Muka mi je od ove pisme Where'd you go. Nema na netu slike onog francuskog crtića. Glupi Venus. N eeeee. Ako ikad skuham palačinke..PAGE NOT FOUND.  Kao da me brod ljuljao vezan uz mul. Terrible. Toilet confusion.  "Zidani crv nikad neće povratiti po mom lancunu, siguran sam u to."  |
utorak, 20.06.2006.
Kad oćeš dovatit nešto što je naprid, a guzica ti je na rubu stolice....
|
Ozbiljne teme mi ne idu trenutno. Ni ovaj post prije, iako nisam ga napisala do kraja.
Ovih dana inspiracija mi se taloži na mozgu, al dok dođem do papira već je kasno.  Mislim da se ponašam ovako.. Svejedno.. Ko ima mora, nek se kupa, kao ja :) Imate slobodnog vremena, iskoristite ga za 3 miseca ćete žalit što je škola. I ponovit ću onu rečenicu iz filma Šalji dalje: "NE ŽELIM TRATITI SVOJ ŽIVOT ZBOG STRAHA."  Lunatic. Opaska za nju: Ne znam dal postaješ solipsist, njih ne volim. Samo, Cara, ponekad neke stvari nisu zauvijek tu. Jer stvarno je glupo razgovarati sam sa sobom ako zapravo razgovaraš s nekim. Kad je loše zoveš hitnu pomoć. Piješ lijekove, tražiš infuziju. Martinovićka ti izvadi krv. Kad ti se plače jedeš. Slušaš Six Pack, zoveš prijatelje. Tražiš uši koje će upiti sve ono što te cijepa, guši i preobražava u zamagljeni zid. "Nisam glupi film u kojem spavaš svake noći, ja te vidim, ja te osjećam." |
ponedjeljak, 19.06.2006.
|
Već dugo jedem zrak.
Bez mirisa. Ali dišem, pa mislim dobro je. Odvedi me od sebe. Jel drugi grad, druga atmosfera, tamo je taj drugi zrak? Nova poznanstva. Znaš zašto, vilice?*deminutiv od vila, da nsi čeljust Jer su oni zakopani dijelovi nas ispod slojeva neoriginalnosti i općenito nedostatnosti događanja, i trebaju van. Da se upotpunimo više i postanemo otporniji na situacije besmisla ili žderavog osjećaja nemoći. A zaboravimo zbog nelake situacije (prostora, zbivanja) da možemo što želimo, ničim smo vezani (znači ipak jesmo) da potrčimo prema dobrim trenucima. NE ŽELIM TRATITI SVOJ ŽIVOT ZBOG STRAHA-Šalji dalje- film. Dječak umre. Znaš zašto? Jer nije sve u životu onako kako mi zamislimo. Isplanirano, uzimano zdravozagotovo. Nije ljudski bezobzirni nemoralni plan koristi ostvaren. Jesmo li moralni nadmoćni? Tu, svak sa svojim životima, jedino kritizirajući loše? BEZ DJELA. Riječima jaki. Istina boli. Trenutno mi nitko od osoba ne paše za biti sa. Od prijatelja. Kamo da sputan i zahtjevan ide dalje? Gdje će prvo sa svojim željama kada razum šapne negdje plućima, da za njih nema ostvarenja? I one kao na Titanic valovi, preplave kontrolnu sobu ljudskih stanica i slome redove mira u glavi? A kad osjetiš da imaš nekoga u glavi? Imaš jebeno nekog u glavi. Kontrolira ti sate, stvara ti misli, odvlači od prijatelja? U tvom vlastitom smislu razmišljanja, gdje si najviše iskopano svoj, gdje te rijetki i samo donekle poznaju, je netko sasvim nepristran tebi.  |
Dođi sebi, a gdje sam osim u svojoj glavi..
|
Prije nego prostrem svoju deliriju, jučer među vrućinom..
Dosje X na n potenciju Vanzemaljče visi na špagu Omotano paštašutom imamo isti telefon.  Nikita starring Peta Wilson I je, i je, i je I je, i je i ej i je je je. Nikita moćno zatvara prozore, Opalila je sve ljude na svijetu šakom u nos. Micheal od kamena. Inspirirano naslonjačevom Gogom. Zapravo, delirija drugi put.. |
utorak, 13.06.2006.
So Cruel
|
Sutra nam se mladost oslobađa :) Mislim da me malo plaši odjednom nakupljeno vrijeme.
Prošli tjedan napunih 17, sve mi to izgleda kao jaki konac koji me povlači ka obavezama, vezovima, ustaljenosti i ireverzibilnom formiranju ozbiljnog čovjeka. Mladost mi dopušta greške. One mi označuju betonsko one stepenice na koje više da ne idem. Kakve me uopće greške čekaju kasnije? Err, zakasnim na posao dobijem otkaz? Nezaposlena gubim stan, shvaćam da tu zmajevi ne pomažu, padam u depresiju.. ili. Dobijem otkaz, odem di oću, isprobavam sve svoje intelektualne mogućnosti, metode uleta, pokušavam skuhati neku svoju stanicu da mu mutira u x gen... Neki dan na radiju sam čula pjesma od U2, So cruel. Ko bi reko da će mi se tako brzo poklopit sa događanjima u životu.. Mislim da nam se ponekad nečija osobnost samo pričini.  |
