Marketing
So Cruel
Sutra nam se mladost oslobađa :) Mislim da me malo plaši odjednom nakupljeno vrijeme.
Prošli tjedan napunih 17, sve mi to izgleda kao jaki konac koji me povlači ka obavezama, vezovima, ustaljenosti i ireverzibilnom formiranju ozbiljnog čovjeka.
Mladost mi dopušta greške. One mi označuju betonsko one stepenice na koje više da ne idem. Kakve me uopće greške čekaju kasnije? Err, zakasnim na posao dobijem otkaz?
Nezaposlena gubim stan, shvaćam da tu zmajevi ne pomažu, padam u depresiju..
ili.
Dobijem otkaz, odem di oću, isprobavam sve svoje intelektualne mogućnosti, metode uleta, pokušavam skuhati neku svoju stanicu da mu mutira u x gen...
Neki dan na radiju sam čula pjesma od U2, So cruel. Ko bi reko da će mi se tako brzo poklopit sa događanjima u životu..
Mislim da nam se ponekad nečija osobnost samo pričini.
Post je objavljen 13.06.2006. u 18:10 sati.