Rangerland - Dark Ranger`s thoughts of tomorrow

10.07.2006., ponedjeljak

Pet minuta!

Sigurno ste svi čuli za onu kako svatko imam svojih 5 minuta za svaku stvar u životu. Znači pet minuta slave da se obogati, nađe pravu ljubav ili otkrije novi kemijski element. E ja sam imao svojih 5 minuta da na lagan način dođem do par stotina tisuća kuna. I što sam napravio? Ništa, propustio priliku. Budala. Evo kako je bilo. Znamo da za vrijeme SP-a svaki hrvatski (i svjetski) muž hvata svaku priliku da pogleda utakmicu, pogotovo ako se radi o utakmici za 3. mjesto. Tako sam se i ja riješio obveza i s ekipom u omiljenom bircu gledao utakmicu. Očajno prvo poluvrijeme, bez golova me natjeralo u trošak, pa sam u 45. minuti na saldu imao 0kn (isto kao i Figov Portugal). Čim je sudac odsudio kraj prvih 45 min i igrači se trkom uputili u svlačionicu, ja sam se sprintom uputio do prvog bankomata (mađarski: serekeš), koji je bio kod jednoga trgovačkog lanca alla Billa. Znači bilo je oko 22 sata, trgovci su radili do 21, a u 22 im dolazi zaštitarski oklopnjak po dnevni utržak. I približavam se ja bankomatu, kad ono taj oklopnjak kraj njega. Odmah počinjem psovati…da j.bo ih onaj ko ih je poslao da sada pune bankomat, kak ću sad do love, ak odem do drugog bankomata zakasnit ću na početak drugog poluvremena. Al ne da vrag meni mira, odem do bankomata, rekoh možda su gotovi dečki zaštitari. Ja tamo, bankomat radi normalno, sva sreća vičem uz veliki osmijeh na licu. Al ni dalje ne da vrag meni mira, pogledam malo u taj oklopnjak kad ono nema nikoga u njemu, motor radi!!! Provjerim još jednom, fakat nema nikoga. Kako sam često vani u ovo vrijeme znam da zaštitari dotične firme skupljaju lovu po nekoliko trgovačkih centara i da im je ovaj pri kraju popisa. Odmah mi počinje raditi nikad korišteni kriminalni intelekt: skupili su lovu u najmanje tri centra, subota je ljudi idu u kupovinu za cijeli tjedan pa je pun love, max 10 minuta vožnje odavde imam garažu u koju niko nikada ne zalazi. I mislim ja sebi, zašto ne bih sjeo u njega i odvezao ga tamo (mislim si tamo ću ga parkirati, a poslije kada se slegne prašina ću izvaditi lovu iz njega), te se vratio gledati utakmicu? Dečki se gore opuštaju ili s blagajnicama (koje su sve redom bombe) ili gledaju utakmicu, pa će sigurno proći dosta vremena dok ne skuže da su ostavili upaljen oklopnjak pun love. Kad skuže, ja ću već gledati utakmicu, a policija je i onako nesposobna pa sam i tu dobro prošao. Neće biti neke hajke na mene jer će to biti jako loša reklama za zaštitare koji osiguravaju banke, pošte i koncerte. Možda će se sve čak i zataškati i zaboraiti nakon mjesec-dva. I već sam se vidjeo u oklopnjaku kako vozim praznim ulicama grada, kasnim na utakmicu, portugal gubi, a ja ipak cijeli birc častim. I ništa, okrenem se i odem gledati utakmicu, portugal izgubi, a ja duplo sjeban. Zbog love i zbog utakmice. I tako ode mojih 5 minuta za bogaćenje u nepovrat. Sad se tješim da mi je bar ostalo 5 min na drugim područijima, i molim božicu Fortunu da mi za ovu priliku oduzme samo 3 min umjesto 5, jer sljedeći put će mi i 2 minute biti dovoljno. Nema više oklijevanja. Pouka: Na greškama se uči

- 17:05 - Narod veli.... (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.