Black Parade
17.10.2007., srijeda
. . neočekivana smrt. .
|
. . Toše Proeski je bio anđeo od čovjeka kojem nije bilo dato da se toliko zadrži na zemlji. . . . Bog ga je htio sebi i za sebe. . . . nije mu dao da duže poživi. . . . samo ga je uzeo. . . . bez boli. . bez patnje u jednoj sekundi, kako kažu, na licu mjesta. . . . htio je tog anđela. . . . htio je da mu da krila. . . . htio je da mu da svjetlost. . . . htio je da mu da čitavo nebo. . . . najbolji odu prvi. . to tako mora biti. . . . Bog najljepše ruže bira samo za sebe, zar ne. . ? . . Bog zna zašto ga je uzeo i valjda Bog zna koliko se mi sa njegovom odlukom ne možemo pomiriti. . a trebali bi. . . . trebali bi shvatiti zašto tako mlad čovjek, duševna gromada koja je stala u jedno malo tijelo, srce gigantskih razmjera s aurom ljubavi koja je bila skoro opipljiva, zašto netko takav koji je prvi pjesmom prokrčio i osvjetlio ove mračne i mržnjom zatrovane balkanske dijelove, jedini pjevač kojeg su svi bezrezervno voljeli. .? . . zašto je on trebao umrijeti sa 26 godina. . ? . . zašto istinska dobrota tako kratko živi. .? . . i zašto nam se čini da zlo uvijek, makar za jedan dan, živi duže. . ? . . možda je dobrota kraćeg životnog vijeka, ali je brojnija, veća, snažnija u svojoj masi i srcima koji je nepogrešivo prepoznaju. . . . kao što su kucala za Tošeta. . . . bio je ambasador mira, ljubavi, prekrasnog glasa, milog lica, divnog osmijeha, kojeg je nosila pjesma. . . . i zato, svatko onaj koji danas osjeća istinsku bol zbog gubitka ovog makedonskog anđela, ima u sebi već kap njegove dobrote i ljubavi. . . . Toše bi bio ponosan na nas. . . . Toše zauvijek u srcu. . ! . . prestrašna tragedija. . bio je tako mlad i tako talentiran. . . . živjet će dalje preko svojih predivnih pjesama. . . . bio je tako pun zivota,Toše TI si moj anđeo koji će me čuvati i pjevati mi. . . . Toše je nešto neponovljivo, takav čovjek više se roditi neće. . vjerovao je u pravu ljubav i svijet bez mržnje i zla. . krasio je ovaj svijet, a sada krasi raj. . . . za Tošom ne tuguje samo njegova obitelj i dragi Makedonski narod. . za Tošom tuguju svi koji vole život i ljepotu umjetničkog izražaja. . . . krv još topla je, ljubav još splasla nije, prebrzo si otišao, za sobom ostavio pjesme i uspomene. . uvijek ćemo te pamtiti. . . . DRAGI ANĐELE, TI KOJI SI NAS UVIJEK SVOJIM PJESMAMA DIRNUO DUBOKO U SRCE, TI KOJI ĆEŠ UVIJEK OSTATI U NAŠIM SRCIMA, POKOJ VJEČNI DAO TI GOSPODIN I SVJETLOST VJEČNA NEKA TI SVIJETLI, KAO ŠTO SI TI NAMA SVIJETLIO DOK SI PJEVAO I POMAGAO. . . . TOSE PROESKI IRONIJA: . . rođen 25.1 25+1=26. . . . preminuo 16.10 16+10=26. . . . nesreca se dogodila u 6:20 6+20=26. . . . bilo mu je suđeno. . . . dragi nas Tose neka TI je vjecni mir i slava. . . . moja sućut obitelji, rodbini i svim fanovima. . |
01.10.2007., ponedjeljak
***************************
|
. . probudila sam se na nekom čudnom mjestu. . nisam znala kako sam tamo dospjela. . zašto sam tu, i gdje sam to uopće? a sve je bilo tako čudno. . to mjesto, nekako mi je bilo poznato. . kuća preda mnom, kao da sam ju već vidjela. . krenula sam unutra. . osjećala sam se tako lagano, kao da lebdim. . rukama sam dotaknula lice i osjetila hladnoću. . primijetila sam da krvarim. . hodajući sam ostavljala kapljice krvi. . nisam mogla pronaći ranu jer me nigdje nije boljelo. . počelo me biti strah ovoga mjesta. . trnci su mi proletjeli tijelom, kao da je nešto prošlo kroz mene. . a onda najednom, vrisak. . dolazi odozgor. . netko je tamo. . dvoumila sam se, popeti se stepenicama ili se okrenuti i početi trčati. . ravno, bez stajanja. . nešto me je vuklo gore. . u zraku se osjećao strah, napetost. . nedorečen vrisak. . čula sam glasan plač. . iz sobe pokraj. . ušla sam i primijetila da netko leži na podu. . jedna djevojka je plakala. . i onda sam vidjela nju. . djevojku duge crne kose. . čije je tijelo ležalo na podu. . nepomično, hladno. . mrtvo. . njezino lice izgledalo mi je tako poznato. . ali nisam je mogla smjestiti nigdje. . razbarušena kosa, krv i suze davali su sklad. . savršenstvo mira. . Izgledala je nevino, čisto. . slobodno. . pronašla je svoj mir. . osoba kraj nje okrenula se i pogledala ravno u mene, kao da me čula, osjetila. . no njezin pogled je prošao kroz mene, kao da nisam tamo. . očajnički je plakala za djevojkom koja je ležala prerezanih vena. . njih dvije, kao da ih odnekud znam. . djevojka duge crne kose još je ležala bez trunke života. . prijateljica je i dalje gajila nade da će se svaki tren probuditi, da je to sve san. . zašto ona? procijedila je. . u očima sam joj vidjela nemoć, nemir koji je neslavnim, kukavičkim činom poklonila mrtva prijateljica. . zar je mogla biti tako sebična. . ostaviti me samu. . kako se usudila. . ?? spokoj i tuga miješali su se u mraku. . prostoriju je prodorno obuzeo zvuk sirene. . pomoć je dolazila. . prekasno. . najednom sam se počela osjećati tako tužno, suze su mi išle na oči. . crvene suze. . pružila sam ruku da se pridržim za vrata i uočila dugu, usku porezotinu na ruci. . ulazak bolničara. . prekasno je za nju, za mene. . moj odraz u ogledalu počeo je blijediti. . moja duga crna kosa prekrila mi je lice. . . . ljudi govore da svatko pri smrti postane lakši za 21 gram. . ********************************************************* . . ovaj život mi nije suđen, nisam u njemu trebala ostati, ovakva osoba postati. . . . nisam se trebala tu zadržati. . . . ovaj svijet mi nije suđen, jer ovo nije moj svijet. . jer da je ovo svijet kakav hoću, onda ne bih bila budna noću. . . . ne bih suze ove lila, ne bih patnju ovu krila. . . . kad bi ovo sudbina moja bila, možda sad bih slatke snove snila, a ne, kao svake noći, krvave suze lila. . . . ovo ne može moj život biti, ne, ne smije, jer ga neću poživjeti. . . . ovaj pakao ne smije biti sve što imam neću ga živjeti, prije ću umrijeti, u nekom drugom životu sudbinu iskušati. . . . možda ću tamo preživjeti. . **************************************************************** . . btw. ljube moi volim te jako puno. . mislim na tebe svaki dan. . i jedva čekam sat kada ćem se vidjeti. . . . pozzzz mojoj super extra ekipi koju obožavam. . sve vas volim. . . . od ponovnog čitanja. . adio. . |
