Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/darkparade

Marketing

***************************

. . probudila sam se na nekom čudnom mjestu. . nisam znala kako sam tamo dospjela. . zašto sam tu, i gdje sam to uopće? a sve je bilo tako čudno. . to mjesto, nekako mi je bilo poznato. . kuća preda mnom, kao da sam ju već vidjela. . krenula sam unutra. . osjećala sam se tako lagano, kao da lebdim. . rukama sam dotaknula lice i osjetila hladnoću. . primijetila sam da krvarim. . hodajući sam ostavljala kapljice krvi. . nisam mogla pronaći ranu jer me nigdje nije boljelo. . počelo me biti strah ovoga mjesta. . trnci su mi proletjeli tijelom, kao da je nešto prošlo kroz mene. . a onda najednom, vrisak. . dolazi odozgor. . netko je tamo. . dvoumila sam se, popeti se stepenicama ili se okrenuti i početi trčati. . ravno, bez stajanja. . nešto me je vuklo gore. . u zraku se osjećao strah, napetost. . nedorečen vrisak. . čula sam glasan plač. . iz sobe pokraj. . ušla sam i primijetila da netko leži na podu. . jedna djevojka je plakala. . i onda sam vidjela nju. . djevojku duge crne kose. . čije je tijelo ležalo na podu. . nepomično, hladno. . mrtvo. . njezino lice izgledalo mi je tako poznato. . ali nisam je mogla smjestiti nigdje. . razbarušena kosa, krv i suze davali su sklad. . savršenstvo mira. . Izgledala je nevino, čisto. . slobodno. . pronašla je svoj mir. . osoba kraj nje okrenula se i pogledala ravno u mene, kao da me čula, osjetila. . no njezin pogled je prošao kroz mene, kao da nisam tamo. . očajnički je plakala za djevojkom koja je ležala prerezanih vena. . njih dvije, kao da ih odnekud znam. . djevojka duge crne kose još je ležala bez trunke života. . prijateljica je i dalje gajila nade da će se svaki tren probuditi, da je to sve san. . zašto ona? procijedila je. . u očima sam joj vidjela nemoć, nemir koji je neslavnim, kukavičkim činom poklonila mrtva prijateljica. . zar je mogla biti tako sebična. . ostaviti me samu. . kako se usudila. . ?? spokoj i tuga miješali su se u mraku. . prostoriju je prodorno obuzeo zvuk sirene. . pomoć je dolazila. . prekasno. . najednom sam se počela osjećati tako tužno, suze su mi išle na oči. . crvene suze. . pružila sam ruku da se pridržim za vrata i uočila dugu, usku porezotinu na ruci. . ulazak bolničara. . prekasno je za nju, za mene. . moj odraz u ogledalu počeo je blijediti. . moja duga crna kosa prekrila mi je lice. .

. . ljudi govore da svatko pri smrti postane lakši za 21 gram. .

*********************************************************
. . ovaj život mi nije suđen, nisam u njemu trebala ostati,
ovakva osoba postati. .
. . nisam se trebala tu zadržati. .
. . ovaj svijet mi nije suđen, jer ovo nije moj svijet. . jer da je ovo svijet kakav hoću, onda ne bih bila budna noću. .
. . ne bih suze ove lila, ne bih patnju ovu krila. .
. . kad bi ovo sudbina moja bila, možda sad bih slatke snove snila, a ne, kao svake noći, krvave suze lila. .
. . ovo ne može moj život biti, ne, ne smije, jer ga neću poživjeti. .
. . ovaj pakao ne smije biti sve što imam neću ga živjeti, prije ću umrijeti, u nekom drugom životu sudbinu iskušati. .
. . možda ću tamo preživjeti. .

****************************************************************
. . btw. ljube moi volim te jako puno. . mislim na tebe svaki dan. . i jedva čekam sat kada ćem se vidjeti. .
. . pozzzz mojoj super extra ekipi koju obožavam. . sve vas volim. .
. . od ponovnog čitanja. . adio. .


Post je objavljen 01.10.2007. u 19:58 sati.