Black Parade
11.08.2007., subota
. . ZAR JE MOGUĆE . .????
|
. . Sjedila sam na obali i promatrala zalazak sunca, opet me je taj savršeni događaj ostavio bez riječi. . Razmišljala sam o tome gdje je sada sunce izašlo, kome je sada svanulo. . Meni je u životu već dugo pomrčina. . iz razmišljanja me je prekinuo zvuk mobitela. . Ah, ta glupa naprava uvijek zazvoni kad ne treba, izvadila sam ga iz džepa i pogledala, na zaslonu je pisalo tvoje ime. . U meni se pojavila bujica osjećaja, zašto me zoveš, zar ti moje odbijanje poziva ne govori ništa? Šta hoćeš? Držala sam mobitel i razmišljala da li da se javim, ruke su mi drhtale. . Nešto se u meni prelomilo i odlučila sam se javiti. . "Molim?" - rekla sam hladno "Ej mala, slušaj, nemoj poklopiti, molim te" - rekao si "Da imam namjeru poklopit, ne bi se javila" - drsko sam odgovorila, znala sam što želiš i zašto me zoveš, ali pravila sam se da nemam pojma "Večeras slavim rođendan, i volio bih da dođeš" "Ajme, pa rođendan ti je danas, totalno sam zaboravila" - slagala sam, prije bih umrla nego zaboravila tvoj rođendan. "Ma nema veze, hoćeš doći" - osjetila sam razočaranje u tvom glasu, nisi očekivao da ću ti to reći . . Odgovorila sam da ću razmisliti, i poklopila. . Jedan dio mene je htio ići, a onaj drugi dio mene je govorio da ne bih smjela. . Ipak odlučila sam da ću otići, opet je srce pobijedilo razum. . Dok sam se spremala, razmišljala sam o nama. . . . . . . . . . . . . o tebi, o svemu što se događalo među nama u protekle 2 godine. . Imala sam samo 15 godina kada sam te upoznala, kada si se doselio u moje mjesto. . Od trenutka kada sam te prvi put vidjela zaljubila sam se u tebe, a i ti u mene. . Nikada neću zaboraviti kada si me prvi put poljubio, kada si rekao da želiš da budemo skupa. . Tada sam imala osjećaj da je cijeli svijet moj, dala sam ti svoje srce na dlanu i ti si ga uzeo, nisam žalila zbog toga. . Znao si da si prvi i jedini muškarac u mome životu, znao si da te volim onako kako samo djeca znaju voljeti; čisto, iskreno, naivno, dajući cijelu sebe. . . . Tada se dogodilo ono čega sam se najviše bojala, nakon 2 godine naše ljubavi, ja sam prvi put sa tuluma otišla sama kući. . Rekli su mi da si ti odvezao onu plavu kuju kući. . Čitav svijet mi se srušio u samo jednoj sekundi, ti si me prevario. . . . Dok sam išla kući, suze su mi se slijevale niz obraze, a glavom mi je prolazilo samo jedno pitanje "Bože zašto?", ali odgovora nije bilo. . . . Drugi dan si zvao, nisam se htjela javiti. . Bio si uporan, zvao si svaki dan, ali nisam se javljala. . Prestala sam odlaziti na mjesta gdje bi te mogla sresti, a i kada sam te slučajno srela, prelazila sam na drugu stranu, okretala glavu. . Srela sam onu plavu kuju jedan dan, i ona mi je rekla da si izvrstan u krevetu, da se nikada nije bolje provela. . Kako sam ju samo mrzila. . . . Sat je otkucao 21:00 sat i ja sam krenula na tvoju rođendansku proslavu. . Dotjerala sam se najbolje što sam znala i umjela. . Htjela sam ti pokazati što si izgubio. . Kada sam došla svi su zanijemili i gledali prema meni. . Nisam obraćala pozornost na njihove komentare već sam visoko dignula glavu i prišla ti. . Pružila sam ti poklon i zaželjela sve najbolje, gledao si me ni sam ne vjerujući da sam to ja. . Pitao si me nešto, ja sam krenula da ti odgovorim, ali ona plava kuja se stvorila pored nas, zagrlila te i rekla kako želi plesati s tobom. . Nisi joj ništa odgovorio, a ja sam se okrenula i otišla na drugu stranu, zamolila sam tvog prijatelja za ples na što je on odmah pristao. . Nas dvoje smo plesali, a ti si stajao po strani, smijao se i pogledavao prema nama. . Iako su svi mislila da se odlično zabavljaš, ja sam vidjela tugu u tvom pogledu, meni nisi mogao sakriti ništa. . Nije me bilo briga što se u duši osjećaš jadno, pa i ja sam se tako osjećala. . Tada je opet ona plava kuja došla do tebe, grlili ste se i smijali. . Znala sam da je to gluma, da to radiš da bi mi napakostio, ali nisam mogla više izdržati, odjurila sam što su me dalje noge nosile. . Trčala sam kao luda, željela sam što prije nestati s toga mjesta i otići što dalje od tvoje kuće. . Kada sam se uvjerila da sam dovoljno daleko, usporila sam, ali tada sam u daljini začula nečije korake kako me pokušavaju sustići. . Prepoznala sam te korake i opet potrčala, nisam htjela da me sustigneš, ali Bog ili sudbina su to htjeli, zapela sam za jedan kamen i pala. . Došao si do mene i pružio ruku, nisam ju prihvatila već sam se sama podigla i krenula. . Kako me je samo noga užasno boljela, ali trpjela sam bol. . "Stani, kuda ćeš?" - upitao si me pomalo zabrinuto "Tebe je kao briga kuda ću? Uostalom, tko si ti da ti polažem svoje račune?" - ljuto sam odgovorila i nastavila dalje dok me noga rasturala od boli "Stani da razgovaramo, molim te, toliko si mi ostala dužna" - rekao si poput malog djeteta kad moli mamu novu igračku "Ja tebi ostala dužna? Gade odvratni!!" - uzviknula sam, bijes mi je izlazio na uši "Da, ti si meni ostala dužna" - rekao si kao da ti je čudno što se toliko ljutim "Slušaj ti kretenu jedan, kako se uopće usuđuješ? Ma kako uopće imaš obraza nakon svega tražiti od mene da ti podmirujem neke dugove??" "Dođi, idemo sjesti na klupu, ne mogu gledati kako skakućeš više na jednoj nozi. . Dali te jako boli? Hoćeš da te odvezem kod doktora?" - pitao si plaho. "E nemoj molim te glumiti neku brižnu dušu, idem sjesti, ali ne zato jer si ti zaslužio da sjedim s tobom nego samo i jedino iz tog razloga jer me noga užasno boli" - odgovorila sam, a u meni se sve slamalo od tuge. . Tada sam bila sigurnija nego ikad prije da te volim više od ičega. . Kada smo sjeli, ti si prvi počeo: "Gle, ne znam šta je bilo s nama, ne znam zašto smo pukli, ali znam da jednostavno ne mogu bez tebe. . Pošto si ti ta koja je odlučila reći zbogom našoj ljubavi, i pošto si ti prekinula svaki kontakt sa mnom, poštivat ću tvoju odluku, samo mi reci zašto? Već 3 mjeseca te zovem svaki dan kao zadnja budala, uporno me izbjegavaš i danas ne znam kojim čudom si se javila i odlučila doći! U čemu je problem? Pa ti si ta koja je sve srušila. . " . . Slušala sam ga ne vjerujući vlastitim ušima, mržnja, prijezir, gađenje, bijes, gorčina, sve se nakupilo u meni. . "Ja sam odlučila, je li? Ma kako te samo nije sramota glumiti nekakvu žrtvu ovdje? Ali ne moraš lagati, nema nikoga u blizini, sami smo. . Samo me zanima kako se možeš praviti idiot, kako imaš srca stavljati mi sol na još uvijek živu ranu? Zašto me uopće podsjećaš na to. . " - pukla sam , nisam više mogla izdržati, nakon toliko godina prvi si me put vidio kako plačem. . Ništa ti nije bilo jasno. . Ali nastavila sam makar su me suze gušile: " Da pa naravno, ja sam kriva što si sa onog tuluma odvezao onu plavu kuju pravac u krevet, jel da? Ja sam kriva što si me ostavio samu kao zadnjeg kretena da trpim dok mi se drugi smiju? Pa da, tko će drugi biti kriv nego ja?" . .Gledao si me ne vjerujući. . "Ali ja. . . . . otkud ti da sam spavao s njom? Jesam, odvezao sam ju doma, ali rekao sam Marku da ti sve objasni. . " "Nije meni Marko ništa objasnio, a nije mi ni trebao objašnjavati pa nisam toliko glupa, a ona mi se poslije te noći hvalila kako si odličan u krevetu. . " "Pa ne vjeruješ valjda da. . . . . ?" "Da si spavao s njome? Iskreno, nakon onoga što sam večeras vidjela, vjerujem više nego ikad" - suze su mi opet krenule, gledao si me, a ja sam htjela da istog trenutka nestanem sa lica zemlje, koliko me je samo ta prevara boljela. . . . . "Malena. . " - počeo si, ali sam te prekinula "Ti nemaš pravo da me zoveš malena, izgubio si to pravo kad si nju pusti na moju stranu kreveta" "Ali nije ono što ti misliš. . " "Naravno, nikada nije ono što ja mislim" - rekla sam cinično "Ne budi takva, daj da ti barem pokušam objasniti, molim te" "Ajde ali budi brz, moram ići kući staviti oblog na nogu" "Hoćeš da te vozim kod doktora?" "Neću kod doktora, ne izmotavaj se, nego ako hoćeš pričati počni već jednom" - bijesno sam rekla. "Slušaj onu noć kad sam Maju. . " - počeo si "Plavu kuju" - ispravila sam te "Dobro, plavu kuju odvezao doma, nisam spavao s njom kunem ti se sa svime što volim" "Sva sreća što ja ne spadam u te koje voliš, jer kunut se i lagati" - dobacila sam cinično "Ti spadaš u te koje volim i ne lažem zato se i kunem, ajde molim te pusti me da dovršim, prestani dobacivati komentare" "Ajde dobro" - pristala sam "Dakle, nisam spavao s njom. . Na tulumu se napila i počela raditi scene, ti si plesala u dnevnom boravku a ona, Marko i ja smo bili u kuhinji. . Počela je govorit kako me voli, kako će napraviti striptiz za mene, kako ti ne zaslužuješ da budeš sa mnom. . i tako te gluposti. . Marko me je zamolio da ju odvezem doma jer sam bio jedini trijezan, a on je rekao kako će tebi sve objasniti. . Rekao sam dobro, a šta sam drugo i mogao pustiti ju da onakva pijana ide kući, da sjedne za volan i da pogine pa da ju cijeli život nosim na savjeti? Dakle, odvezao sam ju, ostavio ispred kuće i čekao da uđe unutra, i vratio se na tulum. . Tamo te više nije bilo, pitao sam Marka gdje si, a on mi je odgovorio da ne zna, da te zadnji put vidio sa njegovim bratom u dvorištu. . Ja sam u tom trenutku poludio od bijesa i otišao kući. . Eto, to je cijela priča. " . . Nisam mogla vjerovati, znala sam da mi ne lažeš, cijelo si me vrijeme gledao u oči, a i nikada nisi znao slagati niti jednu rečenicu a kamoli cijelu priču. . U očima ti je pisalo da si iskren. . Zbunjeno sam te upitala: "znači, Marko, njegov brat, i ona plava kuja su sve to smislili da bi ja i ti prekinuli? Kakve koristi oni imaju od toga" - pitala sam skeptično "Pa plava kuja je zaljubljena u mene, Marko u tebe, a Markov brat im je samo pomogao. . Valjda je tako bilo, otkud bi ja to mogao znati šta su se oni zapravo dogovorili?" "Gorane. . . . . . " - počela sam, ali sam stala, nisam znala što bih ti rekla. . Samo si me pogledao i sve ti je bilo jasno. . Zagrlio si me čvrsto, a ja sam ovaj put plakala od sreće. . Koliko sam samo bila sretna što je sve laž, odlučili smo se vratiti na tulim. . Kada su nas vidjeli zagrljene neki su se čudili, a neki su znali da ćemo se pomiriti prije ili poslije. Plava kuja i Marko su stajali u kutu i gledali nas sa mržnjom. . Htjela sam im se osvetiti, ali sam odustala. . Čemu da se spuštam na njihovu primitivnu razinu. . Uspjeli su nas posvađati, i time dobili samo jednu bitku, ali mi smo se pomirili i dobili rat. . Otišla sam do frenda koji je puštao muziku i zamolila ga da pusti našu pjesmu, on je to učinio i nas dvoje smo sretni zaplesali u neke nove dane pune ljubavi uz obećanje da nas više nikada ništa osim smrti neće rastaviti. . . . . . ". . . . . . . . . . . . . . . . to čarobno jutro u očima mojim kad tvoja sam sva. . . . . . . . . . . . . . . . . . " . . eto ljudovi moi to je sve od mene za sada. . šajem svima vejiku pusu. .  posebno mom najboljem dečku na svijetu. . kojeg volim više od svega. .  veliki pozzzzz mojoj ekipi: cory, suzy, meštar, anjich, roma, grax, itd. .   živjeli vi meni. .  |
