ponedjeljak, 23.04.2007.
Još par informacija o motosusretima u obliku flayera,ono ko svira i te stvari.
27.-29.04.2007.
15. MONSTERS MEETING 2007
MK "MONSTERS" VARAŽDIN
Veliki Bukovec kod Ludbrega
18.-20. 05. 2007
MK CRAZYHILL RIDERS
Tradicionalni 8. motosusret na “Otoku Mladosti” u Ludbregu
15. -17. 06. 2007.
MK BAROKER - Varaždin, 7. tradicionalni susret
PETAK:
18:00 DEFILE MOTORISTA
Caffe bar "Martin" - klopa+cuga
Biker's Bar - cuga
21:00 NOĆNI PROGRAM
Alkotest (VŽ)
Kula (ČK)
Telefon Blues Band (ZG)
S T R I P T E A S E
Rock'abilly Cats (ZG)
SUBOTA:
14:30 DEFILE MOTORISTA
SR Benz - klopa+cuga
Rock Caffe TNT - cuga
17:00 UTRKA UBRZANJA - VŽ Aerodrom
Klasa 600 i Klasa OPEN - 1000€
21:00 NOĆNI PROGRAM
Atomic Wedgie (ČK)
Kota G4 (ZG)
Vrane (PŽ)
S T R I P T E A S E
Pauci (ZD)
22. i 23.06.2007.
10. jubilarni "Rooster's moto meeting" će se održati na jezeru Šoderica kraj Koprivnice, u organizaciji MK ROOSTERS KOPRIVNICA
Prodaja karata je službeno počela za koncert ZZ-TOP i THE CULT!
Ovak, preko njihovog kluba je cijena ulaznice extra popularna za bikere, motoriste i sve one koji se takvima smatraju i osjećaju, sve do 10.06.2007 do kad je i predprodaja karata!
Kamp bude povečan za jedno 3 puta, oko 1500 sjedećih mjesta.
Program na gradskom stadionu počinje u 18:00 i traje do 24:00 a nakon toga dalje na šoderici piče Divlje jagode!
U međuvremenu za trajanja koncerta na stadionu, na šoderici sviraju Sniferson Family i Trio!
I ove godine je za bikere rezerviran besplatan kamp Cool puno sadržaja i dobre muzike, a program počinje od četvrtka 20.06.2007 Što znači četiri dana derneka!
Prije i nakon koncerta biti će organizirani besplatni autobusi koji će voziti relaciju Šoderica-Gradski stadion-Šoderica tak da se ne stvara velika gužva sa raznim prometalima po gradu, a po gradu će bit postavljeni info pultovi tak da nebi bilo lutanja!
Bilo bi dobro da se ulaznice rezerviraju čim prije jer je dosta velika potražnja!
INFO TELEFONI I PRODAJA KARATA:
098/406-195 - NEVEN
098/803-468 - BOJAN
13., 14. i 15. 07. 2007.
MK Bombelles - Vinica
5. moto susret
20.-22.7.2007.
Miners MC - Mursko Središće - Croatia
7. Hammer Meeting
Mursko Središće
live R'N'R
strip show
biker games
swimming
27. - 29.07. 2007.
MK REN BAN PRELOG
5. Moto Susret (Otok kraj Preloga)
utorak, 23.01.2007.
MOTOSUSRETI 2007
Evo ovogodišnjih datuma motosusreta koji se održavaju u našoj blizini, ustvari mojoj. U krugu 50-tak kilometara od mog Čehovca. Ove godine nam se kako izgleda vraćaju i "Crazyhill Riders" koji prošle godine nisi održavali motosusret zbog nekih promjena u klubu, više nisu MC nego MK klub. Pa tak ljudi,ove godine opet idemo na "Otok Mladosti" u Ludbreg, nadam se na super provod. Za početak se ide u Veliki Bukovec i tako redom do Preloga, čiji je motosusret po mom mišljenju i najlošiji. Nije ono da je opet tak loše,ali to je preblizu mene,pa se niti ne osjećam onak baš super kao primjerice kod Monstersa ili Minersa, gdje mi je prošle godine bilo fenomenalno.
27.-29.04.2007.
15. MONSTERS MEETING 2007
MK "MONSTERS" VARAŽDIN
Veliki Bukovec kod Ludbrega
18.-20. 05. 2007
MK CRAZYHILL RIDERS
Tradicionalni 8. motosusret na “Otoku Mladosti” u Ludbregu
15. -17. 06. 2007.
MK BAROKER - Varaždin, 7. tradicionalni susret
22. i 23.06.2007.
10. jubilarni "Rooster's moto meeting" će se održati na jezeru Šoderica kraj Koprivnice, u organizaciji MK ROOSTERS KOPRIVNICA
13., 14. i 15. 07. 2007.
MK Bombelles - Vinica
5. moto susret
20.-22.7.2007.
Miners MC - Mursko Središće - Croatia
7. Hammer Meeting
Mursko Središće
live R'N'R
strip show
biker games
swimming
27. - 29.07. 2007.
MK REN BAN PRELOG
5. Moto Susret (Otok kraj Preloga)
ponedjeljak, 21.08.2006.
STARI MAČAK - Drago Mlinarec
Malo ljudi zna da je Drago Mlinarec, jedan od utemeljitelja i jedna od najvećih ikona hrvatske rock scene porijeklom i MEĐIMURAC, tj. ČEHOVLJANIN, a i kažu da je neko vrijeme još kao dijete i živio u Čehovcu. Starije generacije se znaju sjetiti da je znao posjetiti rođake i Čehovec, kasnije kao stariji i kad je već bio rock zvijezda,da je bio stvarno dobar čovjek s obzirom na njegov društveni status. Čak i rijetki Čehovljani znaju za njega, pogotovo mlađe generacije koje nisu imale priliku upoznati njegovu glazbu. Ovo je za njih da se upoznaju s njegovim likom i djelom. I da svi budu ponosni da jedna od najvećih legendi hrvatske rock glazbe dolazi iz njihovog mjesta "ČEHOVCA".
ŽIVOTOPIS
Kantautor Drago Mlinarec (rođen 14.12.1942. u Zagrebu) bitno je obilježio hrvatsku rock glazbu kao njezin prvi uvjerljiv autorski glas. Započeo je u sastavu «Jutarnje zvijezde» (1962.) koji je potrajao četiri godine, do 1966. kada nastaje «Grupa 220» čije snimke čine zametak hrvatske rock diskografije u vrijeme naglašene dominacije zabavne i festivalske glazbe na tadašnjoj pop sceni.
U izvornoj postavi Drago Mlinarec, vokal i gitara, Vojko Sabolović, vokal i gitara, Vojislav-Mišo Tatalović, bas gitara i Ranko Balen, bubnjevi, «Grupa 220» potkraj studenoga 1966. snima Mlinarčevu pjesmu «Osmijeh» koju Radio Zagreb promovira u hit čiji masovni odjek pobuđuje zanimanje tadašnjeg «Jugotona» te u ožujku 1967. izlazi njezina prva EP ploča. Osim «Osmijeha» - trajnog znaka raspoznavanja Mlinarčeva opusa – na nju su uvrštene još dvije skladbe, «Grad» i «Uvijek kad ostanem sam» koje ostaju standardima njegova repertoara.
U svibnju 1968. «Grupi 220» pridružuje se klavijaturist Branimir Živković, a u ljeto te godine, na festivalu u Splitu, ostvaruje suradnju s Arsenom Dedićem u skladbi «Razgovaram s morem» koja je pionirski primjer uvođenja etno elemenata (dalmatinske Zagore) u domaću pop/rock glazbu.
U studenome 1968. «Grupa 220» objavljuje LP «Naši dani» koji je odavno stekao zasluženi status antologijskog, prvog autorskog izdanja toga formata u rock glazbi bivše države, ali i «prvog ozbiljnijeg stvaralačkog pokušaja dužeg daha na domaćoj rock sceni» (Darko Glavan).
Nakon stanke zbog odsluženja vojnog roka (1968-1970.), Drago Mlinarec vraća se 1971. novom postavom «Grupe 220», no prvim albumom pod vlastitim imenom, «A ti se ne daj», odlučuje se za samostalni rad što je, s obzirom na njegove kantautorske ambicije nadahnute najboljim autorskim doprinosima svjetskog rocka, bio očekivan sljedeći korak. Drugi, vrlo zapažen solo album «Pjesme s planine» (1972.) također snima s ritam sekcijom (Nenad Zubak, bas gitara, Ivan-Piko Stančić, bubnjevi) obnovljene «Grupe 220», a na LP ploči «Rođenje» (1975.) započinje suradnju s klavijaturistom Nevenom Frangešom i skupinom vodećih zagrebačkih rock-glazbenika 70-ih koja će se nastaviti na albumima «Negdje postoji netko» (1977.) i «Sve je u redu» (1978.)
Tijekom 70-ih Drago Mlinarec bio je jedan od najangažiranijih pojedinačnih «aktivista» rock scene toga desetljeća, sudjelujući na prvim izdanjima Boom festivala, brojnim samostalnim i kolektivnim koncertima (npr. s «Yu jazz-rock selekcijom»), ali i kao autor glazbe u različitim kazališnim produkcijama («Bajka o kneževiću Sveboru», «Život je san», «Hvarkinja», «Vrtuljak ljubavi», «Robinja», «Pozdravi», «Klitemnestra», «Kako je Odisej susreo Kiklopa», «Arlechinno»...). S kazališnom skupinom «Pozdravi» često je gostovao na scenama tadašnje Jugoslavije, europskih i južnoameričkih zemalja,
kombinirajući uloge kazalištarca i rock trubadura.
LP «Tako lako» (1979.) snima u Švedskoj s producentom/multiinstrumentalistom Tinniejem Vargom, s kojim je realizirao i osobnu antologiju novih verzija ranije objavljenih skladbi «Sabrano» (1980.) te album «Pomaknuto» (1983.). Glazbeničku vitalnost u ozračju zagrebačkog «novog vala» pokazao je kao producent prvog albuma «Azre» (1980.) i suradnjom s trijom «Le Cinema» (od 1986.).
Vjesnikova nagrada za glazbu «Josip Štolcer Slavenski» Dragi Mlinarcu (1987.) koincidirala je s obljetničkim koncertom «Grupe 220» u povodu 20. godišnjice rada na zagrebačkom Vrbiku i objavljivanjem LP kompilacije «Originali 1967/68». Godine 1994. objavio je kazetu «Analog», a dvije godine kasnije prvu CD retrospektivu «Krhotine» koja je 1997. nagrađena Porinom. Nagrada «Stari mačak» za «seniorski» doprinos hrvatskoj rock glazbi pripala mu je 1998, te je napokon 2005. zavrijedio “Porina” za životno djelo.
Songovima i glazbom sudjelovao je u igranim (od «Protesta» Fadila Hadžiča 1967. do «Blagajnica ide na more» Dalibora Matanića, 2000.) i dokumentarnim filmovima i radio dramama, producent je i snimatelj, imao je dvije izložbe slika, 2002. objavljena mu je knjiga «Drago Mlinarec: Pjesme».
Opus Drage Mlinarca osigurao je hrvatskoj rock glazbi trajan i presudan biljeg izvornosti ne samo u godinama afirmacije njezina prava glasa, nego i u razdoblju kada je, zahvaljujući i Mlinarčevim kantautorskim i diskografskim istupima, već postala sastavnim dijelom naše glazbene scene.
Od 1987. godine živi u zagorskom selu Bijela Gorica, još uvijek sklada, piše, producira i bavi se kompjuterskom tehnologijom, ponajviše multimedijom.
DRAGO MLINAREC - skladatelj, pjesnik, slikar i glazbenik koji je dao trajan i presudan pečat izvornosti hrvatske rock glazbe u godinama njene teške bitke za “pravo na glas”, poseban je čovjek. Dakle, ovo vrijedi čuti:
- Najveće priznanje koje sam dobio u životu jest to što su me, premda nemam nikakve škole, zaposlili u “Croatia recordsu” kao vanjskog suradnika, i što se danas kao free lancer mogu baviti računalima i sudjelovati u izradi multimedijskih projekata.
Tako govori Drago Mlinarec, koji jednako drži do neprijeporne istine da odijelo ne čini čovjeka, kao i do čvrstoga suda da su nagrade samo vanjski prikaz vrijednosti nečijega lika i djela. Mlinarec je svojim iznimnim djelom osvojio mnoštvo priznanja. Čvrsti i poletni ranorockerski zvuk “zarazio” je Dragu Mlinarca prije više od pola stoljeća. Vrisak gitare i glasa, koji je u zapadnim demokracijama brzinom tornada počeo remetiti rutinu malograđanskoga života, probio je i tad vrlo visoku “željeznu zavjesu” tvrdokornog istočnog soc-komunizma. Rock and roll, svojevrsni pojam bunta u dobu u kojem su krute društvene norme sputavale svaku pomisao na slobodan izričaj generacije što dolazi, natjerao je i Mlinarca da u tinejdžersko doba, potkraj pedesetih godina prošloga stoljeća, u ruke uzme gitaru.
Dva mjeseca nakon osnutka, “Grupa 220” imala je veliki jugoslavenski hit “Osmijeh”. Potom je stigao “Petar Pan”, koji se smjestio na drugo mjesto jugoslavenskih top-lista između ”The Last Waltz” Engelberta Humperdincka i “Hello, Goodbye” The Beatlesa.
Popularnost “Grupe 220” u drugome dijelu šezdesetih godina prošlog stoljeća bila je iznimna. Drago Mlinarec dobivao je po sto pisama dnevno, dvorana na Vrbiku u kojoj je bend svirao subotom i nedjeljom od 19 do 23, postala je kultno okupljalište zagrebačke mladeži.
- Dogodilo se - lakonski komentira Drago Mlinarec uspjeh “Grupe 220”, koja je put do zvijezda pronašla autorskim izričajem u vremenu u kojem je hrvatski rock živio na skidanju zapadnih originala i ponekom prepjevu velikih hitova.
INTERVJU
* Zašto ste svoj bend, u ranorockerskom dobu, u kojem je bilo logično da se bendovi zovu Roboti, Mladi, Crveni koralji, Bijele strijele, Mladi lavovi, Dinamiti ili Kameleoni, nazvali tako prozaično?
- Bio je to znak određenog prosvjeda. Nas su u to doba zvali “električari”. Nije to bio izraz simpatije. Taj atribut imao je isključivo posprdnu konotaciju. Želeći odgovoriti vladajućem establišmentu, a osobito medijima, palo nam je na um ime “Grupa 220”. Bilo je baš primjereno. Eto, tu je, u zidu, utičnica, tu je 220 volti, koji nam trebaju i za kuhanje i za pranje, fino se uštekaš i - “peremo”. Eto, zato smo se nazvali “Grupa 220” i ne znam je li to ikada itko zabilježio - objašnjava Drago Mlinarec.
* Kakva je bila zagrebačka glazbena scena sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća?
- Bilo je zanimljivo, jer su svi svirali uživo, jer je svaki kvart imao svoj sastav, jer smo se natjecali i jer se imalo što čuti. Postojala je tada i ovakva podjela: za fine je bio Glazbeni zavod, a za buntovne Trnje i Trešnjevka. Na periferiji je tada život bio vrlo zanimljiv.
* Biste li mogli usporediti razinu sloboda mladeži tada i sada?
- Zašto ne, to uopće nije teško. Šezdesetih godina svijet je preplavila svojevrsna revolucija, a glazba je bila najpopularniji medij pod kojim je mladost osvajale sve ustegnute slobode - od seksualnih do svih ostalih. Razlika između tada i sada jest u tome što danas nema tabua. Tad ih je bilo. No, tada nije bilo totema kojima se današnja mladost slijepo klanja. Današnje generacije previše su bombardirane i opterećene stvarima koje su navodno potrebne čovjeku da bi bio netko i nešto. Mladež se danas odveć klanja totemu zvanom novac, a nekad novac za sreću nije bio potreban. Oni danas ne razumiju da se ne treba ponašati totalno nekulturno i da ne treba biti bezrazložno zločest.
* Do pojave “Grupe 220” u nas nije bilo pravog autorskog rocka. Jeste li vjerovali da možete uspjeti?
- Kaj buš glumil drugoga... U životu je najvažnije od svega da budeš svoj, da ne budeš nalik ni na koga. To je bila ideja i prošla je. Prošao je “Osmijeh”, prošlo je i sve potom. No, da se ne bismo zavaravali - i mi smo svirali sve i sva. Budući da smo svirali uživo, za ples, za dobro raspoloženje, težili smo ljudima pružiti sve što su željeli čuti. Dolazili su nam i naručivali što žele. I mi smo to svirali.
* Iako ste skladali mnoge i sjajne pjesme, pečat “Osmijeha”, pjesme uokvirene u A,E,D dur standard ranoga rocka, vječito Vas prati. Je li Vam krivo?
- Ne, jer svatko u ovome svijetu nosi svoj pečat. Čak i najveći genijalci svjetske civilizacije. Cijeli svijet zna da je Leonardo da Vinci naslikao Mona Lisu. No, što svijet još zna o njemu? Netko možda i zna da je on još nešto naslikao, da je bio genijalni arhitekt i izumitelj, ali 99% ljudi o tome ne zna ništa.
* Vi ste nakon “Grupe 220” snimili 10 samostalih, listom odličnih albuma, skladali ste za film i za kazalište, ali sve “nakon Grupe” nije baš prošlo. Zašto?
- Paranoik bi rekao: “Problem je u manipulatorima”, ili: “Nisu dozvolili protivniku da uđe u igralište”. Dogodilo se što se dogodilo, a događalo se i drugima. I Leonardo i Michelangelo živjeli su u istome gradu. Nisu se trpjeli, podmetali su jedan drugome, neki tračevi došli su i do nas. To je život. Čovjek se mora boriti, ali kad shvati da ne može pobijediti, bolje je da ne gubi energiju.
* Odakle jasni “noir” u vašoj glazbi, pjesmama i životnim stajalištima?
- Pripadam generaciji koja je potkraj pedestih rasla na američkom “crnom filmu”. Možda sam previše gledao Edwarda G. Robinsona, sav gangsteraj koji se tad događao u Americi, a danas se događa kod nas.
* Koliko je teško biti glazbenik? Ili, možda bolje, kako se živi od glazbe?
- Doista to želite čuti? Hmmm... Ako se izostave posebni slučajevi, kod nas je vrlo teško biti glazbenik. Znate kol'ko dođe promjena žica na gitari? Osamdeset kuna. Trebao bih promijeniti žice, no vrlo oprezno razmišljam hoću li to učiniti za šest mjeseci ili za godinu dana. Eto, tako se živi od glazbe i nemojte pomisliti da karikiram. Tako jest. No, to je egzistencijalna strana problema. Postoji i druga koju potiče pitanje koju količinu novca čovjek očekuje da bi kazao: “Uspio sam”. Ja sam zadovoljan, jer sam uvijek radio što volim. Dobro, nedostaje mi “numizmatički dio”, zamjeram si i to što nisam neke stvari doveo do kraja, što sam se više borio za druge, nego za sebe, ali uspio sam podići djecu, Stipu (23) i Karin (21), i to mi danas vrijedi više od bilo čega.
* Osim po svojoj glazbi, u povijesti hrvatskoga rocka bit ćete zabilježeni i kao producent prvoga albuma “Azre”, kultnog benda koji je bitno utjecao na život cijele jedne generacije. Kako ste surađivali s Johnnyjem Štulićem?
- “Skinuo” sam Azru točno kako su zvučali na koncertu. Ništa nisam htio dirati, jer to ne bi bili oni. Suradnja? Nije bilo baš nikakve suradnje. Ali, to ne mijenja moj sud o Johnnyju Štuliću. On je iznimno bitan autor. On je pogodio bit. Govorio je o svojoj generaciji, pjevao je i svirao točno što je generacija željela čuti, i to je velika stvar.
* Zašto ste dobili nadimak Stari mačak?
- Budući da sam uvijek svirao s mlaćima, zvali su me Stari. Potom je stigao i mačak. Taj dodatak neobično mi se sviđa, jer su mačke vrlo pametne životinje. U oazi u koju sam se povukao (Bijela Gorica pokraj Sutle) nekoć sam imao sedam mačaka. Danas su još dvije i dobro se slažu s pet pasa.
* Može li jedan mali sentiš? Dakle, pročitao sam u jednom intervjuu Arsena Dedića sljedeće: “Dvoje ljudi koje najviše volim su Gabica i Drago Mlinarec. Čistim svoj život, jer više ne skupljam oko sebe neke suvišne ljude, ne gomilam nepotrebne persone i predmete. Drago je jedna prekrasna osoba...”
- Arsen je sjajan čovjek i ako on to kaže ne mogu biti drugo nego - ponosan. S Arsenom se znam od 1962. On je tada stanovao u
Vukovarskoj, blizu Boška Petrovića. Upoznali smo se tako što smo se u neobične sate, kad smo odsvirali svoje, nalazili na cesti. Baš te 1962. išli smo slušati “Robote” u Omišku. U jednom trenutku zapjevali su “Sapore di Sale”, fantastičnu pjesmu Gina Paolija. Dakako, pjevali su na talijanskom. Činilo nam se ta genijalna pjesma ni ne može pjevati drukčije negoli na talijanskom. No, Arsen, kojega smo dotad poznavali kao poetu, ubrzo je pjesmu preveo na hrvatski i imao hit “S okusom soli”. Kad sam čuo kako pjeva “S okusom soli” shvatio sam da se sve može pjevati na hrvatskom i to je bitno utjecalo i na moju karijeru.
S Arsenom sam 1965. svirao prekrasnu “Sandru”, a potom smo često surađivali. Arsen je briljantna osoba hrvatske glazbe. Ne samo glazbe - naglasio je Drago Mlinarec, miran i pametan lik hrvatske scene.
INTERVJU s Aleksandrom Dragašem
# Aleksandar Dragaš : Možeš li mi opisati atmosferu na koncertima krajem 60-ih kad je Grupa 220 postala naša prva nacionalno popularna rock grupa s vlastitim autorskim pjesmama? Primjerice, Darko Glavan još i danas često spominje tvoj koncert na njegovoj maturalnoj večeri u Rijeci.
Drago Mlinarec : Krajem šezdesetih, u vrijeme kad je grupa 220 djelovala, koncerti nisu bili tako česti kao što su danas, djelovanje bendova se osjećalo ponajviše na plesovima, u plesnim dvoranama jer tada su ta mjesta bila dobro posjećivana - djevojčice i dječaci su smatrali plesne dvorane pravim mjestima za provod - plesalo se - tek su poneki parovi samo promatrali što se događa na pozornici i već su se polako osjećale sedamdesete koje su izbacile ples iz mode. Ples se održao u disko klubovima koji su polako ulazili u modu kao nova okupljališta, a nastupi bendova su polako poprimali izgled kasnijih koncerata.
# Kako je krajem 60-ih bilo biti rock zvijezdom za tadašnje tinejdžere i adolescente? Kako je bilo probijati led i koliko je bilo otpora u javnosti tome što ste svirali i kako ste izgledali? Je li rock tada bio "opasan"?
Rock su smatrali destruktivnom djelatnosti koja uništava nježne i neiskvarene mlade duše koje, umjesto da se predaju vagnerijanskim osjećajima poimanja svijeta, radije slušaju pjesmuljke koji traju dvije do tri minute. A osim toga, kaj te fine lepe i mlade curice pa čak i one iz finih familija vidiju u tim divljacima, pa kam sve to ide, pa to je kataklizma, jahači apokalipse su pred vratima i kaj to naše društvo ne vidi ... bla und bla und bla, rekli smo mi onda čoporativno. Bolje čoporativno, no korporativno, dodavali su neki stariji koji su kužili o čemu se zapravo radi.
# Četiri godine si mlađi od Arsena, a godinu dana od Boba Dylana. Je li osovina Dylan - Dedić izvršila presudan utjecaj na početku tvoje karijere ili je taj presudan utjecaj da postaneš rock kantautor izvršio netko treći? Koliko si se, kasnije, osjećao blizak američkoj kantautorskoj sceni 70-ih na čelu s Neilom Youngom?
Dedića sam poznavao kao kantautora, ponajvise zbog stihova. Dylana sam zapazio zbog neuobičajenog glasa koji je tadašnju publiku i ljubitelje lijepog pjevanja dovodio do ludila, odmah mi je postao simpatičan, a budući sam nešto natucao engleski, pardon, htjedoh reći američki, neke dijelove njegovih pjesama sam razumio tako da nije bilo većih problema, posebice nakon Newport festivala kad je nastupio s električnim bendom - što su ga čeće puritanci akustičari napadali, meni je postajao sve draži. Danas, četrdesetak godišta nakon električne diverzije, mogu reći da stvar još uvijek stoji. Neka mi bude oprošteno, ali, da postanem kantautor... mislim da se radilo o slučaju koji mi ni danas nije posve jasan. No, to me ne opterećuje, niti je predmetom mojih razmisljanja - još nisam stigao do faze u kojoj bih trebao učiniti psihoanalitički samozahvat, tumačeći što je davna prošlost, a čak ni onda kad je to, što je danas na granici zaborava, bilo nešto novo i kad se tek događalo. I tada sam se držao one izreke koju King Louis govori Mogliju - uzmi bananu, to je zdravo za živce ... Neil Young, he's ain't heavy, he's my brother.
# Koliko su za tvoju karijeru bili bitni Pero Gotovac i Tini Varga?
Pero Gotovac je, mogao bih slobodno reći, bio i ostao velik učitelj - od njega sam mnogo toga naučio, a nadam se i on ponešto od mene - bio je glazbeni urednik prilikom snimanja prve ploče koju smo kao Grupa 220 snimili u studijima Jadran filma za Jugoton - snimatelj Nikola Jovanović i Pero su nam tom prilikom pomogli da se ne izgubimo. Onda je gospon Pero sedamdeset i druge rekel - mali ti buš meni peval f teatru - u Macbethu, Columbu .... Svi smo mi bili njegovi pavijani a nastupali smo u sastavu: Ibrica Jusić (pjev und die gitare akustische), Neven Frangeš (harmonjik, a kasnije kad je došla struja kljav
eljektrik), Davor Rocco (gitara und basso elletrico), Ivica Kiš (guitar mit najlon zicen und floete aus holz gemacht), Dragan Brčić (on drums, stricktly in time) i Drago Mlinarec (gitara cvelfziciges instrument und glas).Tini Varga - RIP - i ja smo živjeli u istoj zgradi, u istom stubištu na Vrbiku, to je u Trnju - upoznali smo se kad je on bio dripac od pet, a ja klipan od petnaest. 1969. javio se pismom iz SSSR-a, tada sam bio u vojsci u Rijeci. Kad sam se vratio, nešto smo se češće viđali, a onda je Tini lahko nestajao, pa je bio u bolnici - a kad ti je susjed u bolnici, red je da ga posjetiš. Onda smo 1973. svirali u «Hvarkinji» (redatelj Marin Carić) i trebalo je natjerati Tinija da ode malo i na naš plavi Jadran. Krajem sedamdesetih pojavio se u Zagrebu u društvu mlade dame koju je upoznao kad smo glumatali u Splitu - to je bila njegova dama. 1979. su me nagovorili da ih posjetim u Švedskoj. Kad sam tamo došao, Tini je upravo gradio studio - kad su stigle sprave dohvatio sam se lemljenja - studio je uletio u pokusnu fazu u kojoj je ploča «Tako lako» bila probna zečica na kojoj je mladac prvi put potpisao svoje kasnije cijenjeno ime. 1982. godine, kad je dobio 16 kanalni magnetofon, još sam se jednom prihvatio lemljenja, kalibriranja i ostalog što je neophodno da sprava proradi jer stara izreka kaže - SPRAVE KOJE SU ZAPAKIRANE U ORIGINALNU AMBALAŽU U PRINCIPU NISU UPOTREBLJIVE.
# Još u 70-ima si pisao skeptične, pa čak i pomalo cinične pjesme o sudbini pop pjevača i o tome kako "lova do krova" nije najbitnija stvar u životu. Imaš li osjećaj da si na neki način anticipirao sve ono što će nam se početi događati početkom 90-ih kad nas je zadesio kapitalizam na naš način?
No comments!
# Zašto si 1987. godine vrevu, asfalt i svjetla velegrada zamijenio tišinom, mirom i idilom seoskog života i koliko je ta "zelena trava", odnosno idila života na selu bila u skladu s tvojim očekivanjima? Je li taj bijeg iz grada bio isključivo tvoj izbor ili donekle i splet okolnosti?
Idila postoji samo u utopijama ili kak su vrli naši Dubrovčani kroz Gundulića lijepo sročili - o lijepa o draga o slatka o slobodo.
# U nekim si pjesmama i prije odlaska iz grada pjevao o prirodi. Osjećaš li se zbog toga našim prvim ekološki osviještenim kantautorom, bliskim Michaelu Martinu Muprheyu ili našim prvim i posljednjim pravim hipijem koji je u prirodi, odnosno životu na selu potražio spas od negativnih aspekata urbanog života? Kako se osjećaš kad danas vlakom dođeš u Zagreb, što ti se najviše sviđa, a što te najviše nervira?
Dakle redom: ekološki sam na tragu osvještenja, nisam hippy, kad dodjem u grad osjećam se gradski, cool is the rule - zakaj bi se nerviral - bi si žifce spretumbal.
# Danas se najviše baviš kompjuterima što se od čovjeka koji je iz Zagreba pobjegao u Zagorje možda i ne bi očekivalo. Što te kao kantautora koji je često nastupao samo uz akustičnu gitaru toliko fasciniralo u kompjuterskoj tehnologiji i internetu?
Fascinirala me matematička logika gdje je 1=1, dakle i 0=0, dok me internet me nije nikada zaludio.
# Osjećaš li se još uvijek "najstarijim hrvatskim teenagerom", kako te je davno nazvao Arsen Dedić zbog pjesme "Mora da sam bio mlad" koju nisi napisao u poznim godinama, ili misliš da ti pridjev "stari mačak" hrvatskog rocka, u skladu s istoimenom nagradom, danas bolje paše?
Zvijezda naša - Arsen - napisao je mnogo pjesama, ali nikad nije shvatio da sam ja ustvari undercover biciklist koji dok vozi uzbrdo razmišlja samo o zraku i vodi, o cesti i automobilistima koji luduju za volanom. Jesu li to, molim vas, razmišljanja koja bi mogla progoniti najstarijeg teenagera? S devetnaest je kraj tinejdžerstva - can t you get it?
# Što ti znači dodjela Porina za životno djelo i osjećaš li se zbog nje kao "djed, otac, sin i sveti duh" hrvatskog rocka, kako je na ovitku kompilacijskog CD-a "Krhotine" zapisao Dražen Vrdoljak?
Važno je ne izgubiti ravnotežu, vikali su hodači na žici.
# Što bi promijenio u svojoj solističkoj karijeri, kad bi to bilo moguće? Kad ti je postalo svejedno što se događa na našoj sceni i imaš li osjećaj gađenja spram onoga što se na sceni događa posljednjih petanestak godina?
Vremeplov je sprava koja zasada suvislo radi samo u SF literaturi i filmovima. Na drugi dio pitanja koje bismo lahko mogli nazvati provokacijom odgovaram slijedeće - ne radi se o osjećaju gađenja, više se radi o lahkogalopirajućem razočaranju zbog sveprisutnog sindroma neproduktivne utrke za virtualnim uspjehom koji rascvjetale narcise osvježuje prividom rose na umjetnoj mjesečini u strogo povjerljivo doziranoj virtualnoj atmosferi sveopće neumitnosti.
# Bio si producent prvog albuma Azre. Što danas misliš o Johnnyju, Azri i novom valu? Koliko se uopće osjećaš dio te priče i kako ti se dopao Mirkovićev film "Sretno dijete", ako si ga imao priliku pogledati?
Mi ovdje na selu nemamo kinematograf, tako da smo uskraćeni - dakle nalazim za shodno da smjelo izjavim - no comments.
# Imao si kontakat i s Fiju Briju generacijom rokera 90-ih. Kako si doživio Bareta i kako danas, primjerice, doživljavaš Edu Maajku? Nastavljaju li oni, samo na drugi način, ono što si ti započeo?
Fiju briju generacija je također starija - ide vreme, gredu cajti - vidim da se Bare hrva sa sudbinom, želim mu sve najbolje a Eduarda Moothersa sam vidija svugdi gdi se viditi može, mislim ovdi u ovijem našijem krajevima, jelte dabome.
# Nikada nisi postao umirovljenikom kakve si sa simpatijama opisao u pjesmi "Penzioneri", pa me zanima planiraš li objavljivanje novih pjesama ili albuma i češće koncertiranje nakon Porina za životno djelo ili se tvoj odgovor na takve teme već nalazi u pjesmi "Kaj god blues"?
Kad me pozovu, obično se odazovem, iako moram priznati imam neke kriterije, ali to i nije zabrinjavajuće. A što se objavljivanja novijeh uradaka tiče - ladice su pune i još se uvijek pune i tako dan za danom jer kad se jedne napune do vrha, tada treba naći nove, pa puniti i puniti i puniti i puniti. A onda i čistiti.
# I za kraj - prava si osoba za to pitanje - je li rock još uvijek samo muzika za adolescente i tinejdžere ili je već postala i muzikom za penzionere, što možda i nije tako loše, kako se inače misli?
I jazz je nekad bio muzika za klince, čak je i gospon Mirek Krleža napisal kak ga to strahovito nervira taj ritam bubnjeva, taj praiskonski zvuk džungle i kaj se bu, bi fino prosili, dogodilo s nasom krasnom europskom klasičnom glazbenom tradicijom - inače poštujem gospona Krležu, čak što više, njegov sam vjerni fan, međutim mislim da je gospon Miro tu pogrešil. Dakle da rezimiramo, slušajte ako čujete, slušajte što vam se svidi, ali pustite i druge da čuju što bi oni hteli čuti, jelte, pa je onda sve u najboljem redu. Slušalice na glavu, pa razvali. A, to smiju li penzioneri slušati ili ne, ovisi naravno o njima i o tome da li ih dotična disciplina veseli ili ipak više vole da se samo njihov glas čuje, što priznali to (mladi yuppie naraštaji koji od rane mladosti naginju reklamama) ili ne, nikako ne treba smetnuti s uma. Dragi mladci i mladice, bez obzira što vi mislili o onoj poznatoj uzrečici iz našeg horvackog sabora, gdje se svojevremeno vodila rasprava o cijeni mozga i pošto je kila - jel jedan il dva za kilo - siva masa ponekad radi sasvim suvislo i u poodmaklim ljetima, čak i kad se ne koriste antisklerin kapsule koje navodno pružaju nezaboravan doživljaj intelektualnog i inog ushita. Adrenalin luduje!
( Razgovor je prvotno objavljen 13. ožujka 2005. u Jutarnjem listu )
Aleksandar Dragaš, 15.04.05
DISKOGRAFIJA
SINGLOVI
“Povratak” / “Prva ljubav” (Jugoton 1971.)
“Do vidjenja vjestice” / “Sivilo Perona” (Jugoton 1971.)
“Nocna Ptica” / “U njegovom snu”(Jugoton 1972.)
“Caracas” / “Kule od rijeci” (Jugoton 1977.)
ALBUMI
“A ti se ne daj” (Jugoton 1971.)
“Pjesme s planine” (Jugoton 1972.)
“Rodjenje” (Jugoton 1975.)
“Negdje postoji netko” (Jugoton 1977.)
“Sve je u redu” (Jugoton 1978.)
“Tako lako” (Jugoton 1979.)
“Sabrano” (Jugoton 1980.)
“Pomaknuto” (Jugoton 1983.)
“Analog” (FV Zalozba 1994. kaseta)
“Krhotine” (Croatia Records 1996 kompilacija)
OSMIJEH
K'o sunce sto sja kroz dan
K'o mjesec zut sto na nebu sja
Tako mi draga znaj izgledas ti
Dok sa smijeskom promatras svijet.
Ne mijenjaj nikada svoj osmijeh blag
Cuvaj ga, on je sve sto mi pruzas sad.
K'o jutra sto dolaze zorom
K'o rosa sto na cvijetu sja
Tako mi draga znaj izgledas ti
Dok sa smijeskom promatras svijet.
Linkovi:
Drago Mlinarec - Pjesme s planine
Drago Mlinarec - Rođenje
Drago Mlinarec - A ti se ne daj
Drago Mlinarec - Negdje postoji netko
Grupa 220 - Naši dani
Password za sve: najpogodnijemesto
Intervju u Đžuboksu
INTERVJU S DRAGOM MLINARECOM IZ DŽUBOKSA
ponedjeljak, 29.05.2006.
Najbolja rock fotografija svih vremena
Prema mnogim mišljenjima rock publike, glasanju rock novinara i 18 vodećih svjetskih fotografa najboljom rock fotografijom je proglašena fotografija koja prikazuje basista grupe "The Clash", Paula Simona kako na pozornici razbija svoju gitaru.
Autorica fotografije je Pennie Smith, koja ju je snimila u rujnu 1979. za vrijeme Clashova koncerta u newyorškom Palladiumu.
"To je klasična fotografija zbog toga što je na njoj uhvaćen pravi rock`n`roll trenutak - potpuni gubitak kontrole." - (jedan od urednika magazina Q, Paul Noyer)
Članovima grupe se ta fotografija toliko svidjela da su je stavili na omot svog legendarnog albuma "London Calling", a dijelovi polomjene gitare danas se nalaze u muzeju "Rock and Roll Hall of Fame".
srijeda, 24.05.2006.
Citati rock pjesama
Ovo je moj izbor nekih meni zanimljivih citata iz pjesama rock grupa i izvođača.
"Nije li cudno da istog trena kad se rodiš pocinješ umirati?” (Iron Maiden “The Clairvoyant)”
"Isn't it strange that as soon as you're born you're dying?" - (Iron Maiden, The Clairvoyant)
“Ti dolaziš u moje snove, od šapata do vriska.” (Van Morrison ”Heavy Connection)”
“Ako ti otvorim svoje srce i pokažem ti svoje slabosti, što ceš uciniti.” (Pink Floyd “The Final Cut)”
"I onda jedne godine shvatiš da je prošlo vec deset godina, a da ti niko nije rekao da potrciš i da si propustio startni pucanj." (Pink Floyd "Time)"
"Svako od nas ima poseban dar i ti znaš da je to istina. Ne podcjenjuj me, a ja necu podcjenjivati tebe." (Bob Dylan "Dear Land lord)"
"Dušo, utoneš li ti brzo u san? Dobro, jer to je jedino vrijeme kada mogu pricati s tobom." (Pink Floyd "The Hero's return)"
"Lako je mrziti, potrebna je snaga da budeš nježan i ljubazan." (The Smiths "Unlovable)"
"Ne gubi vrijeme tražeci neprestano sve te izgubljene godine." (Iron Maiden "Wasted Years)"
“Nosim crno izvana, jer se osjecam crno iznutra.” (The Smiths “Unlovable)”
"A pretty face, don't make a pretty heart." - (Robert Palmer, Bad Case Of Loving You)
"All we are is dust in the wind." - (Kansas, Dust In The Wind)
"Forget the dead you've left, they will not follow you." - (Bob Dylan, It's All Over Now, Baby Blue)
"Information is not knowledge. Knowledge is not wisdom. Wisdom is not truth. Truth is not beauty. Beauty is not love. Love is not music. Music is the best." - (Frank Zappa, Packard Goose)
"Life is what happens when you're busy making other plans." - (John Lennon, Beautiful Boy)
"Many dreams come true and some have silver linings. I live for my dreams and a pocket full of gold." - (Led Zeppelin, Over The Hills And Far Away)
"Nothing lasts forever and we both know hearts can change." - (Guns and Roses, November Rain)
"Going down for a time, my friends are gonna be there, too. I'm on the highway to hell." - (AC / DC, Highway To Hell)
"She was a fast machine, she kept her motor clean, she's the best damn woman that I've ever seen." - (AC / DC, You Shook Me All Night Long)
"No stop signs, speed limits, nobody's going to slow me down. I'm on a highway to hell." - (AC / DC, Highway To Hell)
"Rockin' and rollin' at the drive in show, gonna sit in the back in the passion row. Turn up the sound track, turn down the lights. There's a chance she won't and a chance she might." - (AC / DC, Back Seat Confidential)
"Let there be light, sound, drums, guitar. Let there be rock." - (AC / DC, Let There Be Rock)
"Live for today, tomorrow never comes, die young, die young." - (Black Sabbath, Die Young)
"I feel wonderful because I see the love light in your eyes, and the wonder of it all is you just don't realize how much I love you." - (Eric Clapton, Wonderful Tonight)
"Don't move too fast, if you want your love to last." - (The Doors)
"Into this house we're born, into this world we're thrown." - (The Doors, Riders On The Storm)
"Strange days have found us, strange days have tracked us down. They're going to destroy our casual joys, we shall go on playing or find a new town." - (The Doors, Strange days)
"What have they done to the earth, what have they done to our fair sister? Ravaged and plundered and ripped her and bit her. Stuck her with knives in the side of the dawn and tied her with fences and dragged her down." - (The Doors, When the Music's Over)
"Her arms are wicked and her legs are long, when she moves my brain screams out this song." - (The Doors, Hello, I Love You)
"Love me one time, yeah my knees got weak. Love me two times girl, last all through the week." - (The Doors, Love Me Two Times)
"Love hides in narrow corners, love comes to those who seek it. Love hides inside the rainbow, love hides in molecular structures. Love is the answer." - (The Doors, Love Hides)
"The world on you depends, our life will never end." - (The Doors, Riders On The Storm)
"Are you a lucky little lady in the City of Light, or just another lost angel?" - (The Doors, LA Woman)
"Hello, I love you, won't you tell me your name?" - (The Doors, Hello, I Love You)
"Come on, baby, light my fire." - (The Doors, Light My Fire)
"I woke up this morning and I got myself a beer, the future is uncertain and the end is always near." - (The Doors, Roadhouse Blues)
"Day destroys the night, night divides the day. Tried to run, tried to hide, break on through to the other side." - (The Doors, Break On Through)
"Don't move too fast, if you want your love to last." - (The Doors, Take It As It Comes)
"Before I sink into the big sleep, I want to hear, I want to hear the scream of the butterfly." - (The Doors, When The Music's Over)
"Drink all day and rock all night, the law come and get you if you don't walk right." - (Grateful Dead, Tennessee Jed)
"Purple haze all in my eyes, don’t know if it’s day or night. You got me blowin’, blowin’ my mind. Is it tomorrow or just the end of time?" - (Jimi Hendrix, Purple Haze)
"I never been so high, but I try." - (Jefferson Airplane, Rock And Roll Island)
"Many dreams come true and some have silver linings. I live for my dreams and a pocket full of gold." - (Led Zeppelin, Over The Hills And Far Away)
"Catch the wind, see us spin, sail away, leave today, way up high in the sky. Then the wind won't blow, you really shouldn't go, it only goes to show, that you will be mine by taking our time." - (Led Zeppelin, What Is And What Should Never Be)
"When all is one and one is all, to be a rock and not to roll." - (Led Zeppelin, Stairway To Heaven)
"I gotta roll, can't stand still, got a flame in my heart, can't get my fill." - (Led Zeppelin, Black Dog)
"Get up, stand up, stand up for your rights. Get up, stand up, don't give up the fight." - (Bob Marley, Get Up, Stand Up)
"Don't shed no tears, no woman, no cry." - (Bob Marley, No Woman No Cry)
"The death of one is a tragedy, the death of millions just a stratistic." - (Marilyn Manson, The Fight Song)
"If I can't have you, then nobody will. And since I won't, I'll have to kill." - (Megadeth, Loved To Death)
"Something you call love, I call sex." - (Megadeth, These Boots)
"Never be, never see, won't see what might have been." - (Metallica, Unforgiven)
"The brightest flame burns quickest." - (Metallica, Mama Said)
"My life style determines my death style." - (Metallica, Frantic)
"Give me fuel, give me fire, give me that which I desire." - (Metallica, Fuel)
"I have lost the will to live, simply nothing more to give. There is nothing more for me, need the end to set me free." - (Metallica, Fade To Black)
"No one but me can save myself. But it's too late." - (Metallica, Fade To Black)
"Sleep my friends, and you will see, our dreams are our reality." - (Metallica, Welcome Home Sanitarium)
"I'm so ugly, but that's OK, cause so are you." - (Nirvana, Lithium)
"I'm so happy, cause today I found my friends. They're in my head." - (Nirvana, Lithium)
"Rape me, rape me, my friend. Rape me, rape me, again." - (Nirvana, Rape Me)
"Hate, hate your enemies. Save, save your friends. Find, find your place. Speak, speak the truth." - (Nirvana, Radio Friendly Unit Shifter)
"What's the future of mankind? How do I know, I got left behind." - (Ozzy Osbourne, I Don't Know)
"Then one day you find, ten years have got behind you. No one told you when to run, you missed the starting gun." - (Pink Floyd, Time)
"I am you and what I see is me." - (Pink Floyd, Echoes)
"Us and them, and after all, we're only ordinary men. Me and you, God only knows it's not what we would choose to do." - (Pink Floyd, Us And Them)
"There is no dark side of the moon, really… matter of fact it's all dark." - (Pink Floyd, Eclipse)
"All you touch and all you see is all your life will ever be." - (Pink Floyd, Breathe)
"All in all, you’re just another brick in the wall." - (Pink Floyd , Another Brick In The Wall)
"She gives me hot and cold fever, then she leaves me in a cool, cool sweat." - (Queen, Crazy Little Thing Called Love)
"You shake my nerves and you rattle my brain, too much love drives a man insane. You broke my will, but what a thrill. Goodness gracious, great balls of fire." - (Jerry Lee Lewis, Great Balls Of Fire)
nedjelja, 21.05.2006.
"PROST, IZOPAČEN I RAZORAN" - takvim je bijela Amerika u početku smatrala rock'n'roll. Međutim, duboko ukorijenjena u povijest, nova se glazba pojavila da bi se održala, te nije postala tek trendom koji se olako odbacuje, što su pokazala i desetljeća koja su slijedila.
Nezna se za sigurno koja je prva rock and roll ploča. Neki kandidati su Jackie Brenston & His Delta Catsova "Rocket 88" (1951), Chuck Berryova "Maybellene" i "Johnny B. Goode", te Bo Diddleyov "Bo Diddley" ili Bill Haley & His Cometsov "Rock Around the Clock". Neki povjesničari smatraju da su prve ploče rock and rolla snimljene u 1940 -im godinama od strane glazbenika poput Fats Dominoa, koji su svirali stil RnB muzike koji se malo razlikovao od rock and rolla. Neki primjeri su Louis Jordanov "Is You Is or Is You Ain't My Baby?", Jack Guthrieov "The Oakie Bookie" (1947), te Benny Carter i Pual Vandervoortov
"Rock Me to Sleep" (1950).
21. ožujka 1952. godine u Clevelandu, Alan Freed organizira prvi rock koncert, zvan "The Moondog Coronation Ball". Gledatelji i izvodači su bili raznih rasa, a većer je završena nakon samo jedne pjesme jer su tisuće ljubitelja muzike pokušale ući u rasprodanu dvoranu i započele nered.
"Mrdanje" kukovima, očite seksualne konotacije glazbe i ritam koji naprosto poziva na ples, izazvale su val odbijanja posebno konzervativnih krugova i Crkve. Odlučujuću ulogu je naime odigrao blues. Blues, kao genom jazz-a i glazbe koja se svirala u zadimljenim tamnim prostorima u kojima su se okupljala uglavnom crnačka (radnička) populacija Amerike, odmah je od nekih "purista" dobio epitet sotonske glazbe.
BLUES je glazba narativnog stila, emotivnog pražnjenja kroz stihove o slomljenom srcu, ljubavi ili pijanstvu… vrlo pogodna da se prekopira u malo brži ritam, ali bez one pretjerane emocionalnosti, tj. sa malo banalnijim pristupom uz country ritam i eto djeteta bluesa - RHYTHM AND BLUES.
Bilo je i bijelaca koji su počeli pjevati rhythm and blues. Jedan od njih bio je country i western pjevač Bill Haley. 1954. snimio je pjesmu Rock Around the Clock. Uslijedile su Shake, Rattle and Roll, Mambo Rock i Birth of the Boogie. Međutim, nije bila riječ o rođenju boogie glazbe. Dogodilo se ono o čemu je Muddy Waters pjevao, Rhythm i blues dobili su dijete, i nazvali ga rock'n'roll. Rock around the Clock kasnije je prikazan u filmu Blackboard Jungle. Film je postao veliki hit među američkim i britanskim tinejdžerima i prouzročio je dotad neviđene prizore u kino-dvoranama, kada je mlada publika trgala sjedala da bi napravila prostora za ples u prolazima. Ploča je postala jednom od najprodavanijih singl ploča u povijesti top-liste. Prodao je više od 60 milijuna ploča i postao jednom od neospornih zvijezda rock glazbe.
Ostali velikani ranih dana rock'n'rolla bili su: Little Richard, Fats Domino, Jerry Lee Lewis. Vulgarnost je riječ kojom su označavali i mladića koji se u novinskim naslovima pojavio 1956. Među primjedbama koje su mu upućivali stariji naraštaji moglo se čuti da je prost i izopačen, zavijajuća seljačina, hodajuća sramota ljudskog roda, manijak s masnom kosom, prljavim pjesmama i bez ikakve budućnosti, prijetnja američkoj mladeži. Bio je to ELVIS PRESLEY. Elvis je prerastao u neospornog kralja rock'n'rolla. Kada je 1977. godine Elvis umro, milijunima ljudi koji su tijekom pedesetih i šezdesetih godina bili tinejdžeri, te njihovoj djeci, činilo se da je velika era rock'n'rolla završila.
ROCK AND ROLL glazba je sama po sebi fenomen modernog urbanog društva od samih svojih prvih pravih početaka 1954. godine,te je godine Elvis Presley snimio pjesmu "That' s All Right Mama" u kojoj je na vješt način spojio tadašnju glazbu američkih crnaca i country glazbu) i odmah je za sobom povela veliku kontroverzu.
Međutim, sasvim je pogrešno reći da je rock glazba samo to. Gledajući iz ove strogo povijesne perspektive, rock je bio uvijek donositelj nekih promjena, radikaliziranja stavova i ponekad vrlo nekontrolirane energije. Kada je rock narastao i došao do svoje zrelosti, tamo negdje sredinom 60-tih, počinje hippy faza rock glazbe i unošenja više svijesti u to što se radi, 3-minutne hitove smjenjuju songovi od po pola sata.
Nastaju složenije vrste rock glazbe namijenjene prije slušanju negoli plesu često se nazivaju PROGRESIVNIM ROCKOM. Pink Floyd, Genesis i ostali progresivni rock sastavi snimili su glazbu koja se odlikuje sjajnom izvedbom, često žestokom i obično vrlo dramatičnom, a njihovi su javni nastupi i koncerti uživo postali spektakularne priredbe s visoko razvijenim sustavima ozvučenja i osvjetljenja.Drugačiji sastavi priklonili su se manje složenoj glazbi, iskorištavajući glazbeni talent instrumentalista u glasnim i drugim improvizacijama. Ovo je dovelo do stila poznatog kao HEAVY METAL, u kojem je obično dominirala električna gitara, kao što se može čuti u glazbi Led Zeppelina. Još jedan izdanak rocka bio je PUNK – jednostavniji i izravniji od ostalih vrsta te glazbe, ali jednako glasan. Istakli su se The Clash i The Sex Pistols.
Neki od pionira rock'n'rolla danas više nisu među živima. Brojne grupe i sastavi koji su etablirali nove trendove već su odavno prestali postojati, no njihova će glazba živjeti vječno u njihovim snimljenim materijalima i dakako u starim vjernim obožavateljima koji su živjeli u to doba rock and rolla, a i u nekim novim klincima koji ne prate neke nove trendove u glazbi, nego slušaju kvalitetan rock,rock and roll iz doba kad se stvarao.
DEFINIRANJE ROCKA
Rock, skraćeno od rock and roll, je vrsta popularne glazbe, najčešće s vokalima, električnim i bas gitarama, te naglašenim, jakim ritmom; u nekim podžanrovima rocka pojavljuju se i drugi instrumenti, primjerice saksofon.
Kao kulturni fenomen, rock glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga - smatra se zaslužnom za okončavanje ratova i širenje mira i tolerancije, kao i kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Popularna je širom svijera i razvila se u veliko množinu vrlo različitih stilova.
Žanr rock-glazbe je širok i nije strogo definiran - naziv rock često se koristi kao skupni naziv za veći broj različitih podžanrova od metala do soula. Izraz rock'n'roll se češće koristi za specifičnu vrstu rocka iz 1950-ih i '60-ih, a kraći rock za krovnu kategoriju.
Neke od podvrsta rocka:
* Alter rock
* Heavy metal
* Blues rock
* Country rock
* Folk rock
* Garage rock
* Glam rock
* Gothic rock
* Grunge rock
* Hard rock
* Hardcore
* Heavy metal
* Indie rock
* Jazz rock
* New wave
* Pop rock
* Progresivni rock
* Psihodelija
* Pub rock
* Punk
* Rockabilly
* Simfo rock
* Space rock
* Surf rock
Opis nekih podvrsta rocka:
HEAVY METAL
Heavy metal je vrsta glazbe karakterizirana agresivnim i brzim ritmovima, gitarističkim distorzijama i virtuoznim solažima. Korijeni heavy metala leže u hard rocku usmjerenom na gitaru i bubnjeve. Heavy metal je na vrhuncu bio tijekom osamdesetih.
PROGRESIVNI ROCK
Progresivni rock (često skraćen u "prog rock" ili jednostavno "prog") je stil rock glazbe s utjecajem jazza i klasične glazbe. Započeo je u Europi i ostao je pretežno europski pokret - američka rock glazba je više orjentirana na country i rhythm & blues. Izvođači progresivnog rocka su često osjećali da ih rock i pop glazba orjentirana prema radiju ograničava i tako su pokušali dovesti rock do kompleksnosti i sofisticiranosti jazza i klasične glazbe.
Neke od glavnih značajki progresivne rock glazbe jesu:
* Duge kompozicije (ponekad i preko 20 minuta)
- Primjeri: Rush - "2112" (20 minuta), Jethro Tull - "A Passion Play" (45 minuta), itd.
* Neobične melodije i harmonije
* Konceptualni albumi (jedna tema se istražuje i razvija kroz cijeli album)
* Uporaba neobičnih instrumenata za rock glazbu (npr. flauta, udaraljke iz raznih krajeva svijeta i sl.)
* Neobične ritmičke figure i ritmički zapisi
- Primjer: King Crimson - "Thela Hun Ginjeet" (jedan dio benda svira u 4/4 mjeri, dok drugi sviraju u 7/8 mjeri)
* Solo dionice za svaki mogući instrument (bubnjevi, bas gitara, čak i vokali)
* Citati i interpretacije klasičnih djela
- Primjeri: ELP - "Pictures at an Exhibition" (original: M. Musorgski), ELP - "Barbarian" (sadrži dijelove djela "Allegro Barbaro" B. Bartoka), Jethro Tull - "Bouree" (original: J. S. Bach)
Mnoge od ovih značajki zahtijevaju određeni stupanj znanja glazbene teorije, visoki stupanj tehnike i poznavanja instrumenta. To je jedan od razloga zašto su progresivni rock glazbenici često smatrani virtuozima.
PSIHODELIJA
Psihodelija je vrsta rock glazbe, koja je nastala 1965. u SAD-u, proširila se svijetom, a najaktivnije razdoblje je trajalo do 1969. godine. Glazba povezana najčešće s depresijom (The Doors). Izražena je klavijatura, vokal, bubnjevi, električna i akustična. Često se slušaju kada se čovjek želi opustiti i ne djeluju negativno na mozak i organizam. U razdoblju prije rocka, bilo je uobičajeno da jazz glazbenici uživaju marihuanu, ali psihodeličnu glazbu su stvarali glazbenici pod utjecajem droga koje proširuju granice svijesti, a najprisutniji je LSD i često se upravo takvom glazbom postizao još veći osjećaj dezorijentacije. Najpoznatije koncertne nastupe uz obilato korištenje svjetlosnih efekata i pojačavanje vizualnih i akustičnih dojmova izvodile su grupe Pink Floyd i Greateful Dead.
PUNK
Punk ili punk rock je vrsta rock glazbe nastala otprilike 1976. godine u Londonu i New Yorku, u obliku trominutnih jednostavnih pjesama o gnjevu, dosadi, protivljenju vlasti i državi (neki tvrde da su početci bili nekoliko godina ranije). Prve punk grupe bile su The Ramones u SAD-u i Sex Pistols, The Clash i The Damned u Velikoj Britaniji. U Hrvatskoj su također krajem 1970ih godina u Rijeci djelovali Parafi i Termiti. U tim su godinama Sex Pistols i Ramones imali komercijalni proboj, iako su prije njih svirali sastavi kao što su The Stooges iz New Yorka. Punk glazba se ističe minimalnim brojem instrumenata (gitara, bas, bubnjevi), kao i jednostavnošću kompozicije.
GOTHIC ROCK
Krajem 70-ih godina, nezadovoljni punk i new romantics scenom, mnogi mladi ljudi slušaju bendove poput Bauhaus, Siouxsie & the Banshees, Joy Division, UK Decay, Sex Gang Children, Southern Death Cult, The Cure i sl. koji kasnije bivaju proglašeni «gothic» bendovima. 1981. otvara se «goth» klub The Batcave u Londonu, a uskoro se slični klubovi počinju otvarati diljem svijeta i polako se formira «gothic» scena.
Naziv «goth» dolazi od germanskog plemena Gota koje su Rimljani prozvali nekulturnim barbarima, a kasnije se koristi i za srednjovjekovnu arhitekturu (12. do 15. st.), te za književnost 18. i 19. stoljeća koja je fascinirana smrću i sličnim temama.
Ovu subkulturu odlikuje specifičan način odijevanja, najčešće u crnu odjeću (no ne nužno), i šminkanja, zatim originalni umjetnički pogledi na svijet, često fasciniranost čudnim ili morbidnim pojavama, određena doza depresivnosti i razočaranja u današnju mainstream kulturu. Religijska uvjerenja su najčešće agnostička ili ateistička s povećanim interesom za okultizam i drevne poganske religije, iako ima prisutnih i raznih drugih
vjeroispovijesti. Česte su predrasude da su pripadnici ove subkulture sotonisti, da su auto-destruktivni, skloni samoubojstvu, da nose isključivo crnu odjeću, da se nikad ne smiju, da su opsjednuti smrću i vampirima i slično. Detaljniji uvid u ovu subkulturu pokazat će kako su sve to samo predrasude, i da se uvjerenja razlikuju od pojedinca do pojedinca
HARD ROCK
Elektricna gtara najistaknutiji instrument, a vecina pjesama se temelji na gitaristickom riffu ( kratak niz nota, cesto u dubljem registru glasa, koji se nekoliko puta ponavlja na pocetku pjesme, a zatim i kasnije, npr. pocetak
"Smoke On The Water", Deep Purple)
(Deep Purple, Jimi Hendrix Experience, Cream, Led Zeppelin, Aerosmith, Queen, AC/DC, Guns 'n' Roses).
GRUNGE
Gitaristicki riffovi sastavljeni od jednostavnih melodija, struktuirani ritmovi se pretvaraju u riffove karakteristicne za grunge time sto se zvuk gitare izoblicuje kroz pojacala.
(Nirvana, Pearl Jam, Soundgarden, Alice In Chains, Hole.....)
Jedan citat, o štetnosti rock & rolla:
"Učinak rock and rolla na mlade ljude je da ih pretvori u štovatelje đavla; da potiče samoizražavanje kroz seks; da izaziva bezakonje; da ošteti stabilnost živaca i uništi svetinju braka. To je zao utjecaj na mladež naše zemlje."
(svećenik Albert Carter, 1956.)
For one girl.
petak, 05.05.2006.
Osnovani 1965. u Los Angelesu, SAD; razišli se 1973
SASTAV:
Jim Morrison (vokal), Ray Manzarek (klavijature), Robbie Krieger (gitara), John Densmore (bubnjevi)
The Doors je sigurno bila jedna od najutjecajnijih rock grupa druge polovine 60-tih i početka 70-tih, zajedno s njihovim karizmatičnim frontmanom, autorom i pjevačem "JIM MORRISONOM", koji je jedna od mitskih ikona rock glazbe. Grupu su osnovali studenti filma u Los Angelesu, "Morrison" i "Manzarek 1965. godine. Nakon godine dana skladanja i vježbanja, 1966. postaju kućna grupa losanđeloškog "Whiskey-A-Go-Go kluba. A, nakon audicije i na preporuku "Arthura Leeja" iz grupe "Love" potpisuju ugovor s diskografskom kućom "Elektra". Prvijenac "The Doors" snimljen je 1967. kao i svi njihovi albumi uz pomoć gostujućeg basista, jer grupa nije imala basista u stalnoj postavi. Album je uz golemi komercijalni uspjeh dao i njihovu prvu skladbu koja je dosegla prva mjesta na rang listama, Light My Fire", a i epsku skladbu "The End" s Morrisonovim poetskim vizijama koje su naslonjene na mit o Edipu, iznimnom gitarom Kriegera te jedinstvenim Manzarekovim orguljama i jedanaestminutnim trajanjem. Drugi album "Strange Days" s dva velika hita "People Are Strange" i "Love Me Two Times" objavljen godinu kasnije bio je temeljen na sličnim glazbenim osnovama kao i prvi. Ujedno je potvrdio da se osim po iznimnoj glazbi "The Doors" od ostalih hipijevskih rock grupa razlikuju i po Morrisonovim tekstovima i često mračnim vizijama u kojima se umjesto o miru i ljubavi, govorilo o seksu, strasti i smrti. Treći po redu "Waiting For The Sun" izlazi 1968. i daje hit singl "Hello I Love You" koji postaje njihov drugi broj jedan i hit "Waiting For The Sun" premda je bio podcijenjen malo i od publike i kritike. Ipak, album je navijestio krizu u grupi uvjetovanu Morrisonovim nezadovoljstvom s dvojnom percepcijom grupe koja je za neke bila rock eksperiment s Morrisonom kao šamanom, a za druge pak, hit grupa s rang lista. Nezadovoljstvo je potaknulo sve destruktivnije i skandaloznije ponašanje na sceni. Album "Soft Parade" iz 1969. donio je ne baš uspjele eksperimente s puhačima i slabiji materijal u odnosu na prethodne albume s jednim jedinim hitom "Touch Me". Turneja na kojoj je snimljen dvostruki "Absolutely Live" prošla je u znaku prekinutog koncerta u Miamiju gdje je Morrison uhićen zbog svlačenja na sceni. 1970.-a je donijela povratak u formu s albumom "Morrison Hotel". Album je snimljen po izvornoj formuli prvih albuma i s izvornim nadahnućima: sirovi blues u rockerskim brzim pjesmama te prozračnom mističnom atmosferom u baladama. Jednako kvalitetan bio je i posljednji album snimljen s Morrisonom: "LA Woman" iz 1971. Nakon promotivne turneje albuma, Morrison napušta grupu i odlazi u Pariz s idejom da se bavi isključivo poezijom. 3. lipnja 1971. pronađen je mrtav u kadi, u još do danas nerazjašnjenim razlogom smrti. Preostali članovi grupe još te iste godine i sljedeče objavljuju dva vrlo slaba albuma: "Other Voices" i "Full Circle", a obeshrabreni neusjehom 1973. raspuštaju grupu. 1978. preostala trojka se okuplja snimivši instrumentalnu pratnju za sačuvane Morrisonove poetske recitale koji su objavljenina na albumu "An American Prayer".
Ray Manzarek, pijanista koji je stekao naobrazbu u klasičnoj muzici, a tokom odrastanja u Chicagu otkrio ljubav prema bluesu, autor je većine pjesama, a pored klavijatura istovremeno je (lijevom rukom) pratio grupu sa bas dionicama na klavijaturi. John Densmore, jazz bubnjar, veliki talent za ritam i scenski timing…bio je bendova neumorna pokretačka mašina. Robby Krieger, tekstopisac koji je mogao svirati bilo koju gitaru, od klasičnog flamenka do bluesa, kreirajući stil i zvuk koji se prije njih nigdje u svijetu nije mogao čuti. I konačno, Jim Morrison, bariton, pjesnik sa urođenim darom za komponiranje. Mistična ličnost. Oni su znali oživjeti pjesme, oni su među najvećim legendama rock muzike!
Grupu je cijelo vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica
buntovničkog ponašanja i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlađa generacija. Zbog svojeg buntovničkog ponašanja, skidanja pred publikom i raznih optužaba za bogohuljenje, često je bio optuživan i zatvaran, ali Morrison je u očima obožavatelja postao neka vrsta heroja i ikone svoje generacije.
Muzika "The Doors" je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični dim. Tekstovi su pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea od koga preuzima ideju da: "put uspjeha vodi do palače mudrosti - The road of excess leads to the palace of wisdom", Friedrich Nietzsche-a, francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire, Rimbaud od koga pruzimaju ideju "dugoročnog poremečaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato", a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime "The Doors" predstavljaju vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blake-a i Huxley-a koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea: " Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno.
DISKOGRAFIJA
1967. - The Doors
1967. - Strange Days
1968. - Waiting For The Sun
1969. - Soft Parade
1970. - Absolutely Live
1970. - Morrison Hotel
1971. - L.A. Woman
1971. - Other Voices (bez Morrisona)
1972. - Full Circle (bez Morrisona)
1978. - An American Prayer (sačuvani Morrisonovi poetski recitali)
KOMPILACIJE
1980. - Greatest Hits
1985. - Best Of The Doors
1991. - In Concert
1997. - Box Set (4 disc)
1-Without A safety Net
Without a Safety Net
2-Live In New York
Live In New York
3-The Future Ain`t what It Used To Be
The Future Ain`t What It Used To Be
4-Band Favorites
Band Favorites
2003. - Legacy: The Absolute Best
utorak, 18.04.2006.
Motosusreti u blizini
Evo par datuma održavanja motosusreta u našoj okolici, koje svaki pravi rocker ne bi smio propustiti zbog dobrih svirki i zagarantiranih fešti kakve se mogu doživjeti samo na motosusretima.
21.-23.04.2006.
MC "MONSTERS" Varaždin
XIV. Monsters Meeting- Veliki Bukovec kraj Ludbrega
28.-30.04.2006.
MK "MIDDLE RIVER RIDERS"
1. Moto Party - Macinec kod Nedelišća
(Datum još nije potvrđen)
MC "CRAZY HILL RIDERS" Ludbreg
7. Moto Susret - Otok Mladosti, Ludbreg
16.-18.06.2006.
"ROOSTERS" MC Koprivnica
9. Rooster's Moto Meeting - jezero Šoderica kraj Koprivnice
30.06.-02.07.2006.
MK "BAROKER"
Moto Susret - Dravski Park, Varaždin
21.-23.07.2006.
"MINERS" MC Mursko Središće
6th Hammer Meeting - Mursko Središće
28.-30.07.2006.
MK "REN BAN" Prelog
4. Bikers Weekend - Otok kraj Preloga
četvrtak, 13.04.2006.
Osnovani u Sydneyu, Australija, 1973.
SASTAV:
Današnji članovi: Malcolm Young (ritam gitara), Angus Young (gitara), Brian Johnson (vokal), Cliff Williams (bas), Phil Rudd (bubnjevi)
Bivši članovi: Bon Scott (vokal), Mark Evans (bas), Simon Wright (bubnjevi), Stevie Young (ritam gitara), Chris Slade (bubnjevi), Dave Evans (Vokal)
Malcolm Young je sa svojom vizijom benda, okupio prvotnu postavu. Ime AC / DC je nastalo od oznake koja je bila straga na usisavaču, oznake istosmjernog / izmjeničnog napona. Prvi nastup su imali na novogodišnju noć 1973., u malom klubu u Sydneyu. Svirali su obrade hitova Rolling Stonesa, Chuck Berrya i Beatlesa. I tako je rođena grupa AC / DC.
Prva dva albuma "High Voltage" i "TNT" objavljuju 1974. i 1975. u Australiji, a godinu dana kasnije na izdanju za SAD i Europu isto pod imenom "High Voltage" , na kojem se našao izbor njihovih najboljih skladbi. Prvijenac je dao nekoliko eksplozivnih hard rock brojeva, pokazao iznimne sviračke sposobnosti "Angusa Younga" i snažan promukli vokal "Bona Scotta". Nakon američke i europske turneje objavljuju 1976. "Dirty Deeds Done Dirt Cheap" s uspjelim rock baladama, te eksplozivnim himničkim rock brojevima. U jesen iste godine izlazi "Let There Be Rock", album metalnijeg i agresivnijeg zvuka od prethodnika, koji je ujedno bio i njihov prvi album na američkom Top 40. Sljedeći "Powerage" iz 1977. odrađen je s novim basistom "Cliffom Williamsom" , koji je zamijenio "Marka Evansa", a koncertnu uvjerljivost grupe pokazao je koncertni "If You Want Blood You Got It". Sljedeći studijski album "Highway To Hell", dokazao je da je AC / DC vodeća hard rock skupina u SAD-u, dosegnuo je platinastu nakladu i utemeljio stil kojeg će se grupa uglavnom držati u sljedećim desetljećima. U trenucima kad je grupa bila na vrhuncu popularnosti s obje strane Atlantika, 20.2.1980. umire "Bon Scott" koji je godinama imao probleme s alkoholnom ovisnošću. 1980. na novom albumu "Back In Black" mijenja ga bivši pjevač "Geordia", "Brian Johnson". Taj album,premda sniman bez "Bona Scotta", prosudbom publike i kritike slovi kao najbolji studijski projekt grupe. Samo u SAD-u je prodan u 10 milijuna primjeraka, a do sada u više od 20 milijuna širom svijeta, čime je jedan od najprodavanijih albuma u svijetu glazbe. Sljedeći album "For Those About To Rock, We Salute You" iz 1981. je bio prilično uspješan, ali i mnogo slabiji od prethodnika. Razočaravajući "Flick Of The Switch" iz 1984. potvrdio je kreativnu krizu,a sljedeća tri albuma "Fly On The Wall" iz 1985., "Who Made Who" iz 1986. i "Blow Up Your Video" iz 1988. samo su potvrdila nastavak krize. No, početkom devedesetih s albumom "The Razors Edge" iz 1990. grupa se vrača u formu. Do 1995. izdaju samo jedan album uživo, i to 1992. pod nazivom "Live", a 1995 izlazi "Ballbreaker", album koji je grupu ponovno afirmirao kao vodeću hard/heavy rock atrakciju, te ju doveo na sam vrh američkih rang lista. U sljedećim godinama grupa izdaje nekoliko live albuma i kompilacija, do 2000. kada izlazi sasvim solidan studijski uradak "Stiff Upper Your Lip", koji se naslanja na dobitnu formulu prethodnika i ključnih albuma sedamdesetih i početka osamdesetih. A, sada nam je nama vjernim obožavateljima samo preostalo čekati na novi studijski album koji bi mogao izaći ove ili sljedeće godine.
DISKOGRAFIJA (s linkovima za download albuma)
1975 - High Voltage (Australia)
1975 - T.N.T. (Australia)
1976 - High Voltage
High Voltage
1976 - Dirty Deeds Done Dirt Cheap (Australia)
1976 - Dirty Deeds Done Dirt Cheap
Dirty Deeds Done Dirt Cheap
1977 - Let There Be Rock
Let There Be Rock
1978 - Powerage
1978 - If You Want Blood You`ve Got It
1979 - Highway To Hell
1980 - Back In Black
Back In Black
1981 - For Those About To Rock We Salute You
For Those About To Rock
1983 - Flick Of The Switch
1984 - `74 Jailbreak
1985 - Fly On The Wall
1986 - Who Made Who
1988 - Blow up Your Video
1990 - The Razors Edge
1992 - Live
1995 - Ballbreaker
1997 - Volts
2000 - Stiff Upper Your Lip
2001 - Stiff Upper Your Lip - Australian Tour Edition
12 albuma za download
Part 1
Part 2
Part 3
Part 4
Part 5
Part 6
ponedjeljak, 10.04.2006.
Osnovani 1968. u Londonu,Engleska; razišli se 1980.
SASTAV:
Robert Plant (vokal, usna harmonika), Jimmy Page (gitara), John Paul Jones (bas,klavijature), John Bonham (bubnjevi)
Jedna od najvećih, ako ne i najveća rock grupa svih vremena osnovana je 1968. pod imenom "New Yardbirds" nakon razlaza "Yardbirdsa" u kojima je ranije svirao gitaristički virtuoz JIMMY PAGE, no ubrzo mijenjaju ime i tako nastaje "Led Zeppelin" Mnogi ih smatraju pionirima heavy metala, iako su oni više hard rock grupa sedamdesetih godina. Grupa se sastojala od 4 izvanserijska glazbenika; iznimnog pjevača ROBERTA PLANTA koji je na temeljima bluesa, ali s kristalnim vokalom, stvorio budući obrazac za pjevače heavy metala, ritam sekcije: basista JOHN PAUL JONESA i izvanserijskog bubnjara JOHN BONHAMA koji su tvorili moćnu ritmičku podlogu grupe koja je posebice bila naglašena na koncertima i naravno jednog od največih vitruoza na gitari JIMMY PAGE. Prva dva albuma izdaju 1969. pod imenima "Led Zeppelin" s hitovima; "Communications Breakdown" i "I Can`t Quit You Baby" i "Led Zeppelin 2" s nezaboravnom, "Whole Lotta Love". Treći album "Led Zeppelin 3" izlazi 1970. s vrlo utjecajnom "Since I`ve Been Loving You". 1971 izlazi "Led Zeppelin 4" ili još poznat kao i album s četiri simbola s megauspješnicom "Stairway To Heaven" i furioznima " Rock & Roll" i "Black Dog". Dvije godine kasnije izlazi "Houses Of The Holly" koji je dao nove hitove poput "No Quarter" i "The Rain Song". Sljedeći dvostruki album izlazi 1975. pod imenom "Physical Graffiti" koji je bio novi trijumf sa desominutnom "Kashmire", to je bio i ujedno posljednji veliki album Zeppelina premda je grupa djelovala još pet godina. Sljedećih pet godina je bilo u znaku niza osobnih problema članova grupe i ne baš uspješnih albuma "The Songs Remains The Same" i "Presence" iz 1976. i "In Through The Out Door" iz 1979. koji nisu dali neke značajnije skladbe. 1980. taman kad se očekivalo da Zeppelini ponovno krenu na turneju 25.rujna umire JOHN BONHAM i bend se razilazi i to je bio ujedno i kraj jednog od največih rock bendova svih vremena.
DISKOGRAFIJA (s linkovima na download full albuma)
Albumi
1969. - LED ZEPPELIN
Led Zeppelin
1969. - LED ZEPPELIN II
Led Zeppelin II
1970. - LED ZEPPELIN III
Led Zeppelin III
1971. - LED ZEPPELIN IV
Led Zeppelin IV
1973. - HOUSES OF THE HOLLY
Houses Of The Holly
1975. - PHYSICAL GRAFFITI
Physical Graffiti disc 1
Physical Graffiti disc 2
1976. - THE SONGS REMAINS THE SAME - Live
The Song Remains The Same
1976. - PRESENCE
Presence
1979. - IN THROUGH THE OUT DOOR
In Through The Out Door
Posthumni
1982. - CODA
CODA
Kompilacije i Live koncerti
Live At Seattle Center Coliseum
Live At Seattle Center Coliseum
How The West Was Won (3 discs Live)
How The West Was Won disc 1
How The West Was Won disc 2
How The West Was Won disc 3
BBC Sessions
BBC Sessions 1
BBC Sessions 2
BBC Sessions 3
In The Garden Of Sweden (2 Discs Live)
In The Garden Of Sweden (disc 1)
In The Garden Of Sweden (disc 2)
Eternal Mistery
Eternal Mistery 1
Eternal Mistery 2
Through The Years (5 cd box)
Through The Years cd1 - 1956-1969
Through The Years cd2 - 1970-1971
Through The Years cd3 - 1972-1975
Through The Years cd4 - 1975-1977
Through The Years cd5 - 1979-1980