Osnovani 1965. u Los Angelesu, SAD; razišli se 1973
SASTAV:
Jim Morrison (vokal), Ray Manzarek (klavijature), Robbie Krieger (gitara), John Densmore (bubnjevi)
The Doors je sigurno bila jedna od najutjecajnijih rock grupa druge polovine 60-tih i početka 70-tih, zajedno s njihovim karizmatičnim frontmanom, autorom i pjevačem "JIM MORRISONOM", koji je jedna od mitskih ikona rock glazbe. Grupu su osnovali studenti filma u Los Angelesu, "Morrison" i "Manzarek 1965. godine. Nakon godine dana skladanja i vježbanja, 1966. postaju kućna grupa losanđeloškog "Whiskey-A-Go-Go kluba. A, nakon audicije i na preporuku "Arthura Leeja" iz grupe "Love" potpisuju ugovor s diskografskom kućom "Elektra". Prvijenac "The Doors" snimljen je 1967. kao i svi njihovi albumi uz pomoć gostujućeg basista, jer grupa nije imala basista u stalnoj postavi. Album je uz golemi komercijalni uspjeh dao i njihovu prvu skladbu koja je dosegla prva mjesta na rang listama, Light My Fire", a i epsku skladbu "The End" s Morrisonovim poetskim vizijama koje su naslonjene na mit o Edipu, iznimnom gitarom Kriegera te jedinstvenim Manzarekovim orguljama i jedanaestminutnim trajanjem. Drugi album "Strange Days" s dva velika hita "People Are Strange" i "Love Me Two Times" objavljen godinu kasnije bio je temeljen na sličnim glazbenim osnovama kao i prvi. Ujedno je potvrdio da se osim po iznimnoj glazbi "The Doors" od ostalih hipijevskih rock grupa razlikuju i po Morrisonovim tekstovima i često mračnim vizijama u kojima se umjesto o miru i ljubavi, govorilo o seksu, strasti i smrti. Treći po redu "Waiting For The Sun" izlazi 1968. i daje hit singl "Hello I Love You" koji postaje njihov drugi broj jedan i hit "Waiting For The Sun" premda je bio podcijenjen malo i od publike i kritike. Ipak, album je navijestio krizu u grupi uvjetovanu Morrisonovim nezadovoljstvom s dvojnom percepcijom grupe koja je za neke bila rock eksperiment s Morrisonom kao šamanom, a za druge pak, hit grupa s rang lista. Nezadovoljstvo je potaknulo sve destruktivnije i skandaloznije ponašanje na sceni. Album "Soft Parade" iz 1969. donio je ne baš uspjele eksperimente s puhačima i slabiji materijal u odnosu na prethodne albume s jednim jedinim hitom "Touch Me". Turneja na kojoj je snimljen dvostruki "Absolutely Live" prošla je u znaku prekinutog koncerta u Miamiju gdje je Morrison uhićen zbog svlačenja na sceni. 1970.-a je donijela povratak u formu s albumom "Morrison Hotel". Album je snimljen po izvornoj formuli prvih albuma i s izvornim nadahnućima: sirovi blues u rockerskim brzim pjesmama te prozračnom mističnom atmosferom u baladama. Jednako kvalitetan bio je i posljednji album snimljen s Morrisonom: "LA Woman" iz 1971. Nakon promotivne turneje albuma, Morrison napušta grupu i odlazi u Pariz s idejom da se bavi isključivo poezijom. 3. lipnja 1971. pronađen je mrtav u kadi, u još do danas nerazjašnjenim razlogom smrti. Preostali članovi grupe još te iste godine i sljedeče objavljuju dva vrlo slaba albuma: "Other Voices" i "Full Circle", a obeshrabreni neusjehom 1973. raspuštaju grupu. 1978. preostala trojka se okuplja snimivši instrumentalnu pratnju za sačuvane Morrisonove poetske recitale koji su objavljenina na albumu "An American Prayer".
Ray Manzarek, pijanista koji je stekao naobrazbu u klasičnoj muzici, a tokom odrastanja u Chicagu otkrio ljubav prema bluesu, autor je većine pjesama, a pored klavijatura istovremeno je (lijevom rukom) pratio grupu sa bas dionicama na klavijaturi. John Densmore, jazz bubnjar, veliki talent za ritam i scenski timing…bio je bendova neumorna pokretačka mašina. Robby Krieger, tekstopisac koji je mogao svirati bilo koju gitaru, od klasičnog flamenka do bluesa, kreirajući stil i zvuk koji se prije njih nigdje u svijetu nije mogao čuti. I konačno, Jim Morrison, bariton, pjesnik sa urođenim darom za komponiranje. Mistična ličnost. Oni su znali oživjeti pjesme, oni su među najvećim legendama rock muzike!
Grupu je cijelo vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica
buntovničkog ponašanja i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlađa generacija. Zbog svojeg buntovničkog ponašanja, skidanja pred publikom i raznih optužaba za bogohuljenje, često je bio optuživan i zatvaran, ali Morrison je u očima obožavatelja postao neka vrsta heroja i ikone svoje generacije.
Muzika "The Doors" je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični dim. Tekstovi su pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea od koga preuzima ideju da: "put uspjeha vodi do palače mudrosti - The road of excess leads to the palace of wisdom", Friedrich Nietzsche-a, francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire, Rimbaud od koga pruzimaju ideju "dugoročnog poremečaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato", a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime "The Doors" predstavljaju vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blake-a i Huxley-a koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea: " Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno.
DISKOGRAFIJA
1967. - The Doors
1967. - Strange Days
1968. - Waiting For The Sun
1969. - Soft Parade
1970. - Absolutely Live
1970. - Morrison Hotel
1971. - L.A. Woman
1971. - Other Voices (bez Morrisona)
1972. - Full Circle (bez Morrisona)
1978. - An American Prayer (sačuvani Morrisonovi poetski recitali)
KOMPILACIJE
1980. - Greatest Hits
1985. - Best Of The Doors
1991. - In Concert
1997. - Box Set (4 disc)
1-Without A safety Net
Without a Safety Net
2-Live In New York
Live In New York
3-The Future Ain`t what It Used To Be
The Future Ain`t What It Used To Be
4-Band Favorites
Band Favorites
2003. - Legacy: The Absolute Best
Post je objavljen 05.05.2006. u 12:59 sati.