| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
.......This is the way that I'm
learning to breathe...........
Marek
Ivana
Mala Anitica
seka
Petrica
Alex
Kruška
Knapa
AC Milan
devianTart
ABC...
Anja(moje ime).
Božić(tad sam rođena).
Crvene cipelice.
Čokolada.
Dečki.
Eko.
Filip(best frend).Fotografija.
Glasna glazba.Grad.Gajac.
Humor.Hippie.
Ivana(best frendica),Ivan(braco).
Jastuk.
Klizanje.Krevet.Kurilovec(moj kvart).
Livada.Limunada.
LJeto.
More.
Nogomet.
NJežna.
Oblaci.
Ples.Plaža.
Rollercoaster.
Slatko.Snovi.Sedamnaest(mi je godina).
Šiške.
Tajna.
Upoznavanje(novih ljudi,a i starih).
Voda.Vjetar.Vatra.Velika Gorica(moj grad).
Zelene oči(moje).zagrljaj.
Želja.
Dire Straits-Romeo and Juliet
Oasis-Wonderwall
Guns n Roses-Dont cry
Nickelback-Savin me
Lifehouse-Lemon tree
Alice Cooper-Poison
Crowded House-Pour le monde
Savage Garden-To the moon and back
Justin Timberlake-What goes around...
Starsailor-Alcoholic
Johnny Cash-Hurt
Scorpions-Still loving you
Duran Duran-Ordinary world
Switchfoot-Dare you to move
Fort Minor-Remember the name
Linkin Park-Leave out all the rest
The Fratellis-Whistle for the choir
Eminem-Sing for the moment
Prljavo Kazalište-Na badnju večer
Vatra-Vrati se
Hladno pivo-Pitala si me
Toni Cetinski-Nek ti bude ljubav sva
Toše Proeski-Pola duše, pola srca
Zdravko Čolić-Ako te odvedu
Tina Vukov i Matija Dedić-Tuga dolazi kasnije
Crvena jabuka-Tugo nesrećo
Connect-Na na na
Muhamed-Ko da sanjaš
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
And don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
(I'm strong on the surface
Not all the way through
I've never been perfect
But neither have you)
I wake up blind
Like my dreams were too bright
And I lost my regard
For the good things that I had
Life and love and why
Child, adult, then die
All of your hoping
And all of your searching
For what?
Give me a reason
For life and for death
A reason for drowning
While I hold my breath
Something to laugh at
A reason to cry
One look could kill
My pain, your thrill
I want to love you, but I better not touch
I want to hold you but my senses tell me to stop
I want to kiss you but I want it too much
I want to taste you but your lips are venomous poison
You're poison running through my veins
Im waiting for tonight,
then waiting for tomorrow,
and Im somewhere in between
of what is real, and just a dream
Čemu ovakav naslov Sovice, pitate se.
Ma eto, došlo mi je tako, odjednom, ma proći će me.
ILI NE!
Dosta mi je šugave škole i šugavog učenja i šugavih nacionalnih i šugave državne mature i šugavog izbora faksa.
DOSTA!
Čemu se ja toliko trudim? Čemu? Čemu, kad sam shvatila da od tog svega nebu niš. Sama sebi zagorčavam život.
I otkad je počelo 2.polugodište ja se mučim pitanjem koji ću faks upisat. I mučim i mučim, i što više razmišljam, manje znam.
I ipak neću na glupi arhitektonski faks, kad ću si shebat zdravlje i živce i slobodno vrijeme s tim faksom i tim poslom kasnije.
Još mi dobro stara i kaže, odi u prosvjetu, za profesora.
Dobro, TAK luda nisam, al ono, odgajateljica u vrtiću mi se čini ok zanimanje, il učitelj od 1. do 4. osnovne.
Nemoram se mučit, ni posao nije nešto posebno stresan, sve se radi laganini, bez raznoraznih rokova kojimi vise nad glavom, plaća je solidna i redovita, a moje psihičko i fizičko zdravlje neugroženo.
Sanjah da sam imao intervju sa Bogom.
"Dakle, ti me želiš intervjuirati?": upita Bog.
"Ako imaš vremena":rekoh.
Bog se nasmješi:
"Moje vrijeme je vječnost"
"Koje ti je pitanje na umu?"
"Što te najviše iznenađuje o ljudskom rodu?…"
Bog odgovori…
"To što im djetinjstvo ide na živce,
to što se žure odrasti, a onda
stalno žale što opet nisu djeca."
"To što gube zdravlje da bi zaradili novac,
a onda gube novac da vrate zdravlje."
"To što su zabrinuti za budućnost,
da zaboravljaju sadašnjost,
tako da žive niti u sadašnjosti niti u budućnosti".
"To što žive kao da nikad neće umrijeti,
i umiru kao da nikad nisu živjeli."
Bog me primi za ruku
i nismo razgovarali neko vrijeme,
onda upitah…
"Kao roditelj, koje životne lekcije
bi ti naučio svoje dijete?"
Bog sa smješkom uzvrati
"To da ne mogu nikog natjerati da ih voli."
"Ono što mogu je da si dopuste da budu voljeni".
"Da nauče da nije dobro
da uspoređuju sebe s drugima".
" Da nauče da bogat nije onaj koji ima najviše,
nego onaj koji treba najmanje".
"Da nauče da je potrebno samo par sekundi
da se napravi duboka rana osobi koju volimo,
a da su potrebne godine da ju se zalijeći."
"Da nauče opraštati".
"Da nauče da ima osoba koje ih jako vole,
ali jednostvno ne znaju kako da iskažu svoje osjećaje".
"Da nauče da dva čovjeka
mogu gledati istu stvar,
ali vidjeti različito".
"Da nauče da nije uvijek dovoljno
da im drugi oproste,
nego da oni moraju oprostiti sami sebi."
"I da nauče da sam ja uvijek ovdje".
To sam našla na nekom blogu nekidan, i ovaj boldani dio me se jako dojmio. To je tako totalno, od početka do kraja, ama baš svako slovce istinito.
Ajmo redom:
"To što im djetinjstvo ide na živce,
to što se žure odrasti, a onda
stalno žale što opet nisu djeca."
Ono o djetinjstvu, ma to već svi, koji me malo bolje poznaju i provode vrijeme sa mnom, znaju moj stav o tome. Znaju da svoj 17. ročkas nisam iščekivala s tolikim veseljem kao i prijašnje. To ustvari nema veze s godinama, jer jedan dečko mi je rekao, kad smo pričali o tome, "bit ću mlad dok ću se osjećati mladim", što je naravno istina, al mene muči ono što svijet od nas očekuje s tim i tim brojem godina. Jer odrastanjem se povećava i odgovornost. A svi si moramo ostaviti prostora i vremena da se uz ispunjavanje svih obaveza stignemo osjećati mladima.
"To što gube zdravlje da bi zaradili novac,
a onda gube novac da vrate zdravlje."
A ne nije istina. A ja ne želim tako. Dosad sam se uvijek zamišljala na nekom fensi šmensi faksu kao što je arhitektonski ili pmf ili tak neš, ono, elita, al kad pogledaš, prvo se ubijaš prije faksa, ubijaš se zato da bi dobio priliku ubijat se još 6-7 god na faksu, i onda misliš da ćeš imat superplaćen posao a niš ne buš morao raditi. E pa zaheb. Ak imaš tak dobru plaću, vjerojatno ćeš se morat i dalje nastaviti ubijati za nju, kriviti kičmu i gubiti oči, popodneva, večeri i vikende za te pare. Jer na što si višoj poziciji u nekom poslu, teže ti je jer imaš više toga ispod sebe za kontrolirati. I onda si tak cijeli život u knjigama i papirima i brojevima i nikad nemaš vremena za sebe, za uživanje, za odmor. Što je najgore, postaneš radoholičar i jednostavno NE želiš odmor, jer bi se počeo ponašati ko epileptičar da si uzmeš tjedan dana slobodnog, a u uredu stoji pun stol papira koji samo čeka da ga neko presloži po ko zna koji jubilarni put.
"To što su zabrinuti za budućnost,
da zaboravljaju sadašnjost,
tako da žive niti u sadašnjosti niti u budućnosti".
Da, dosad sam mislila da ću nešto postići u životu učenjem i učenjem. Ako nađem dobro plaćeni posao, sve će biti ok. E pa neće. Postoje neke stvari u životu bez kojih je dobar posao...hm....znate kako kažu... "ona stvar" od ovce. I tako ljudi rade neke stvari za koje smatraju da će im jednog dana donijeti sreću, a da zaborave na trenutke koji upravo prolaze. Ne kažem da treba živjeti ko da ćeš sutra umrijeti(ali i to ponekad dobro dođe), i ne graditi nikakve temelje za budućnost, samo, to ne trebaju biti temelji za, doslovno mislim NEBO-DERE, jer i MALO je dovoljno za sreću.
"To što žive kao da nikad neće umrijeti,
i umiru kao da nikad nisu živjeli."
Pa, na kraju svi shvate što su radili krivo. Nažalost, mnogi to shvate tek prije smrti, kad imaju taman toliko vremena da pošteno požale zbog svega što su mogli, a nisu, jer u to vrijeme mislili su da ima važnijih stvari, zarađivanje novca npr. Zar bi mi bio užitak da me u starim danima u krevetu grije i grli moj debeli novčanik, ili...?
ZAKLJUČAK:
Pare nisu sreća, bez para se ne može, a u životu se radit nešto treba. Ali ne vrijedi prodati dušu poslu.
OSTANITE DJECAAaaAaAaaa, LJUUUuuuUUuuuDI!!!!!
3.1. dobila malog bracu
10.2. upoznala Josipu
18.3. Josipin rođendan
23.5. Milan (još jednom) postao europski prvak
9.6. tulum kod Vlatka
20.6. završila 2.razred
23.-25.6. Rab
26.7.-6.8. Pag
18.8. vani sa Alex i Petrom
1.9. pješačenje na Mariju Bistricu i predobar izlazak (spavala kod Cice)
2.9. izležavanje kod Cice cijeli dan
8.9. vani sa curama s mora i Šuksom i Markom
13.9. popodne na Bundeku
6.10. izlet u Gardaland
26.10. Ivanin i moj duuuuug fotosešn
3.11. shopping sa Ivanom i Tinom, navečer cuganje u parkiću i Srce
1.12. Marijin rođendanski tulum
22.12. Ivanin, Gigijev i moj rođendanski tulum
24.12. Badnjak ko Badnjak, i završila s poslom
25.12. moj ročkas i bijeli Božić (prvi takav od 1990.)
31.12. doček nove
Pa...što drugo reći nego hvala svima zbog kojih mi je prošla godina bila najbolja od svih! Mnogo stvari se promijenilo, ja sam se promijenila, uglavnom nabolje (makar je bilo i obrnutih faza, ali, ima ih uvijek i kod svakog) i nadam se da će ove godine stvari nastaviti istim tokom, nadam se da će mi biti dobro kao i prošle, nadam se da će svima biti bolje nego što je bilo, i da se svima što više želja ispuni...
Osim te želje, mislim da iz stare godine imam još jednu, neispunjenu želju, koja će se ako Bog da, ispuniti ove godine...
Uglavnom... Neizmjerno sam zahvalna na protekloj godini, i nadam se da će 2oo8. proći sporo i sretno.... To je sve...
I danas moj blog i moj mali braco slave svoj 1.rođendan. =)
