Moram priznati da me svaki put ražalosti kada vidim otpad bilo gdje, a pogotovo u prirodi. Ne znam kako ljudima nije žao, ni ružno, ni teško, ni sve ostalo bacati u prirodu. A pogotovo bacati otpad koji se može reciklirati. Uzmimo npr. pvc stolarija, koja se u prirodi ne može razgraditi. Budimo realni najobičnija vrećica ne znam točno koliko, ali brdo godina ne može se razgraditi. Kad smo kod vrećica, full sam za krpene. Ali koliko god ih svi favoriziraju gotovo nemoguće ih je kupiti. Jedino na nekakvim sajmovima, prezentacijama ili tomu slično.